Učenje ronjenja trebalo bi biti nevjerojatno iskustvo.
Za neke, osjećaj slobode te otkriće povezano uz ronjenje pruža životnu promjenu. No, za neke prilagodba na život pod vodom i nije tako jednostavna. Početnici su često suočeni s raznim teškoćama tijekom tečaja ili na zaronima neposredno nakon tečaja. Ako se ovi problemi ne rješavaju, mogu eskalirati sve do razine kada ronioci jednostavno radije biraju odustati od ronjenja, nego se iznova suočavati s problemima pod vodom. Donosimo najčešće početničke probleme i načine njihovog rješavanja.
Izjednačavanje tlaka u uhu
Izjednačavanje tlaka u ušima je jedna od prvih vještina koju novi ronioci moraju usvojiti te za većinu s vremenom prelazi u instinkt. Kako bilo da bilo, poteškoće su česte pa većina ronilaca koji odustanu od ronjenja navodi nemogućnost izjednačavanja tlaka u uhu kao glavni problem. Prvo, bitno je shvatiti što izjednačavanje uopće jest. To je postupak dovođenja zraka iz dubine grla do srednjeg uha kroz Eustahijevu tubu kako bi se tlak u srednjem uhu izjednačio s tlakom kojim okolna voda pritišće ronioca. Eustahijeva tuba je zaštićena jednosmjernim “ventilom” koji se mora otvoriti da bi zrak prošao. Tijekom treninga ronioci uče izjednačiti tlak pomoću Valsalvinog manevra koji se provodi tako da se začepi nos prstima poput kvačice i zatvore usta te blago puše potiskujući stlačeni zrak iz dubine grla da otvori ventil te prođe do srednjeg uha (pokušaj forsiranog izdisaja uz zatvoren nos i usta). Ova je metoda veoma učinkovita, no, samo ako je primjenjujete pri svakoj promjeni dubine, odnosno svakih nekoliko metara prije negoli se bol u uhu uopće pojavi. Ako Vas uši bole, znači da je ventil toliko zatvoren zbog tlaka oko Vas da ne možete nikako ovim pokusom stvoriti silu dovoljno jaku da otvorite ventil. U tom slučaju morate primijeniti metode koje koriste snagu mišića grla, umjesto pritiska zraka. To možete učiniti gutanjem te pomicanjem vilice iz jedne u drugu stranu. Ako i dalje ne možete izjednačiti pritisak, podignite se nekoliko metara pliće i ponovite postupak. Ako Vam izjednačavanje predstavlja stalni problem, pokušajte s uronom po konopcu jer on omogućuje dobru kontrolu promjenu dubine (zaranjanje) čime si dajete vremena da gotovo konstantno izjednačavate tlak putem prema dolje.
Magljenje maske i ulazak vode u masku
Jedan od dodatnih problema početnika je i zamagljenost maske. Ulazak vode u masku početnicima često izaziva paniku, pogotovo ako voda uđe u nos. Mozak nas upozorava na mogućnost utapanja te je prva reakcija obrane potencijalno fatalna – žurni izron. Kao i kod većine drugih stvari, ključ do usavršavanja tehnike čišćena maske jest vježba. No, često instruktori ronjenja brzaju kroz ovu vještinu pa novi ronioci ponekad ostanu zbunjeni kad se u takvoj situaciji nađu van bazena, na stvarnom uronu. Ako to ostane tako i to može potaknuti na doživotni odustanak od ronjenja. Najbolje kako prebroditi ove probleme jest pitati instruktora da posvetite tomu malo više vremena prilikom urona u bazenu. Prvi korak prilagođavanju ovoj neobičnoj situaciji je disanje pod vodom bez maske. Ako je voda dovoljno plitka da biste se mogli ustati, udišite na regulator te izdišite na nos dok se ne naviknete na osjećaj vode na licu. Nakon toga pokušavajte pustiti malo vode u masku kako biste je očistili. Malo po malo povećavajte tu količinu dok ne budete spremni očistiti je potpunim propuštanjem vode.
Kontrola plovnosti
Kontrola plovnosti čini razliku između bezbrižnog plutanja vodom i izbezumljenosti osjećajem nemogućnosti kontrole. Ona utječe na potrošnju zraka, poziciju u vodi te, najbitnije, na sigurnost. No, svejedno neki ronioci s tečaja izađu nedovoljno uvježbani na ovom području. Prvi je korak provjera plovnosti na svakom uronu. Na površini udahnite normalno te djelomično ispušite svoj kompenzator plovnosti. Ukoliko ste pravilno otežani trebali biste potonuti negdje do razine očiju. Sukladno rezultatima provjere regulirajte količinu olova te ne zaboravite zapisati ju u svoj dnevnik ronjenja kako biste si ubuduće olakšali procjenu potrebne kilaže za pojedine urone (slatka/ slana voda, materijal izrade boce, debljina odijela…). Ako ste pravilno otežani, trebali biste moći kompenzirati tako da se udahom podižete te izdahom spuštate, umjesto da se stalno panično držite inflator. Time čuvate zrak te postižete veću kontrolu pokreta. Također je bitno kilažu rasporediti podjednako na tijelu. Ako i dalje imate problema, nije loša ideja investirati u dodatni tečaj kompenziranja plovnosti.
Strahovi i fobije
Također, probleme predstavlja i niz psihičkih faktora poput strahova i fobija. Već postojeće fobije mogu se pojačati pod vodom poput klaustrofobije te agorafobije (straha od zatvorenih, odnosno otvorenih prostora). Problemi nastaju i pri smanjenju vidljivosti, no, također i pri savršenoj vidljivosti zbog njenog odudaranja od stvarnosti. Najčešće strahovi nastaju zbog usredotočenosti ronioca pri uronu na sve što može poći po zlu pod vodom. Svaka fobija može dovesti do panike, hiperventilacije i pretjerane reakcije. Postoji nekoliko načina kontrole strahova pod vodom, a morat ćete ih isprobati kako biste pronašli onaj Vama odgovarajući. Najlakši način izbjegavanja napada panike jest konstantan ostanak u osobnoj komfort-zoni, odnosno ne povlačiti okidač predubokim zaronima ili nekim drugim faktorom gdje se ne osjećate ugodno. Također, pokušajte utvrditi izvor straha te si uzmite vremena da se suočite s njim. Primjerice, ako vam scenarij ostanka bez zraka stvara ugođaj horor filma, pokušajte ponoviti procedure za tu situaciju tek ih ponavljajte dok god ne budete dovoljno sigurni u svoje vještine da biste se mogli nositi s problemom, čak i ako se uistinu dogodi. Meditacija i vježbe disanja također mogu uvelike pomoći.
