Kada se spomene speleoronjenje (cave diving ili ronjenje u špiljama), najčešće asocijacije bit će vrlo skučeni prostori, slaba vidljivost i klaustrofobično okruženje. No, da ne mora sve biti baš tako dokaz je izvor Zagorske Mrežnice koji je sušta suprotnost svemu ranije navedenom. Kao takav, idealna je lokacija da se i početnici upoznaju s cave divingom, ali na čari toga izvora neće ostati imuni ni iskusniji speleoronioci.
Izvor Zagorske Mrežnice smješten je u selu Desmerice udaljenom od Ogulina oko osam kilometara. Dolazak do lokacije je krajnje jednostavan, našom A1 autocestom se izlazi na odvojku za Ogulin te zatim pravcem prema Sabljak Selu i Desmericama pa do postrojenja vodovoda. To je jedan od izvora kojim se puni tamošnje umjetno akumulacijsko jezero Sabljaci, a iz toga jezera voda se odvodi do jezera Bukovnik i potom do hidroelektrane Gojak. Točnije, izvor se prvo prelijeva u jedno manje jezerce, a potom ide u Sabljake.
Ova lokacija krški je izvor nastao na kontaktu propusnih i nepropusnih naslaga jurskih vapnenaca i dolomita mezozojske starosti. Kako se inače radi o izvoru pitke vode, da bi se tamo ronilo potrebno je dobiti dozvolu lokalne komunalne tvrtke prozaičnog imena “Vodovod i kanalizacija”.
“Vodocrpilište je ograđeno, uređeno i održavano te je tamo 24 sata na dan prisutno osoblje te lokalne tvrtke koje je vrlo susretljivo i ljubazno”, kaže Gordan Horvat, iskusni speleoronilac koji je u izvoru Zagorske Mrežnice ronio već petnaestak puta. U sklopu toga pogona nalazi se i prezentacijski centar pitke vode nazvan “Izvor života” u kojem se izvode ekološki i prirodoslovni programi za školske učenike, fakultetsku edukaciju i slično.
“Radi se o uređenom području koje nije samo prirodna rupa u kršu, nego je nakon samog izvora izgrađeno umjetno jezero. Sam pristup je idealan, na desetak metara do izvora može se doći automobilom pa se i uvijek velika količina teške speleoronilačke opreme do vode nosi razmjerno jednostavno i brzo. Također, iako se na samim “ustima” izvora nalaze cijevi vodocrpilišta, one nimalo negativno ne utječu na sam ronilački dojam. Naime, u samom jezercu iznad otvora izvora vide se dvije cijevi kojima se voda usisava i te cijevi su jedino što ustvari vidite od samoga pogona dok ronite”, ističe Horvat.
Vidljivost unutar izvora gotovo je uvijek izvanredna, osim u periodima kada su jake kiše, odnosno kada postoji jaki protok vode pa je i tako tada praktički nemoguće roniti, pogotovo u prvim danima nakon padalina. “Izvor, odnosno jama u koju se ulazi je jedna od najpristupačnijih lokacija kod nas, ako želite nekome pokazati čari speleoronjenja. Osim vrlo laganog pristupa, jednom kad se nađete u vodi treba zaroniti na dubinu od tek desetak metara gdje se nalazi otvor samog izvora koji je širine otprilike dvadesetak metara i visine oko pet metara”, priča Horvat.
U prednjem dijelu, koji je blizu izvora dnevne svjetlosti, špilja je i vrlo prostrana pa nema osjećaja klaustrofobije. Ne radi se o potpuno ispranom rovu, već ima vrlo neobičnih formacija stijenja. Iako se nalazimo u srcu krškog područja gdje prevladavaju vapnenačke stijene, za razliku od ostalih krških izvora ovdje nema karakterističnih bijelih stijene, nego su one doslovce crne. Tu pojavu objašnjavaju primjese željeznih i manganskih spojeva u samoj strukturi vapnenca. Horvat dodaje kako je struktura samog krša u jami fascinantna jer se radi o paralelnim kamenim plohama veličine od nekoliko pa sve do stotina kvadratnih metara koje na sebi imaju karakteristične tragove abrazije i ispiranja vodotokom, ali i korozije u geološkoj prošlosti kada izvor još nije bio u potpunosti preplavljen vodom.
Izvor Zagorske Mrežnice specifičan je po još nečemu, a to je činjenica da sama špilja ima izlaz nakon 1134 metra hodnika. Zbog toga ovu formaciju ustvari možemo nazivati i tunelom, ispresijecanim još mnogim uzdužnim i poprečnim pukotinama u kršu. Većina podvodnih jama u Hrvatskoj nije do kraja istražena pa je ovo jedna od rijetkih za koju imamo kompletnu sliku. Dubina u samom izvoru nigdje ne prelazi dvadeset dva metra što je još jedna od olakšavajućih okolnosti u planiranju ronjenja jer nema potrebe za dugačkim dekompresijskim stankama te nema potrebe za korištenjem plinskih mješavina za ronjenje, već se može roniti i samo na obični zrak.
“Sam rov neprekidno vijuga, nije pravocrtan i postoje određene restrikcije jer nije stalno prostran kao na samom početku hodnika”, kaže Horvat koji ovaj izvor smatra savršenom lokacijom za svakoga koga zanima špiljsko ronjenje.
“Jama je vrlo privlačna i predstavlja izazov i za one koji imaju mnogo ronilačkog iskustva u špiljama jer daje mogućnost da se u duljinu roni više od jednog kilometra, što je u našim uvjetima rijetkost, no interesantna je i za one koji se tek upoznaju sa speleoronjenjem, odnosno početnicima u takvoj vrsti ronjenja jer je uron moguće izvesti na najsigurniji mogući način, naravno, samo u početnom dijelu jame”, ističe Horvat.
Zbog toga je ova lokacija izvanredna za izvođenje tečajeva speleoronjenja. Na ovoj lokaciji je u proteklim godinama već izvođeno nekoliko takvih tečajeva. Posebno je lijep ugođaj pri samom ulasku u špilju koji je još u “cavern” uvjetima (postoji kontakt s dnevnim svjetlom). Tada zbog jezerske flore sama svjetlina na otvoru poprima zelenkasti ton koji se daljnjom penetracijom sve više gubi.
Nekih posebnih opasnosti u samome izvoru nema, ali treba uvijek imati na umu činjenicu da se, s obzirom na moguću ozbiljnu penetraciju u daljinu, svi problemi koji se pojave oko opreme moraju rješavati u samoj vodi, odnosno pod zemljom jer alternativnih mogućnosti poput zračnih sifona ili sličnih “izlaza” nema.
Također, izvor je bogato nalazište podzemne faune, od čega su posebno značajne endemske vrste ogulinskog kraja kao što je podzemna špiljska spužvica Eunapius subterraneus, jedinstvena u svijetu i rasprostranjena samo na ogulinskom području. Izvor je isto tako stanište čovječje ribice (Proteus anguinus) te nekoliko vrsta račića, ali su razmjerno rijetki njihovi nalazi. Pored toga, izvor Zagorske Mrežnice ujedno je i značajno arheološko i paleontološko nalazište. Naime, u njemu su pronađeni ostaci rimskih amfora, a i ostaci zubiju slona i nosoroga iz davne kenozojske prošlosti.
Više o ovom “poligonu za cave divere” pročitajte u sedamnaestom broju SCUBAlife magazina iz rujna 2014.
Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...
