Podmorje Raba zasigurno je jedno od najugodnijih iznenađenja, čak i za bolje poznavatelje hrvatskog podmorja.
Rab, naime, ne kotira previsoko na “listi želja” prosječnog ronilačkog zanesenjaka jer nema neke spektakularne i širom poznate lokacije poput olupine Baron Gautsch, južnojadranskih zidova ili špilja poput Medviđine na Biševu. Kakva nevjerojatna pogreška! Rapsko podmorje je naprosto fascinantno i konačno moramo promijeniti ronilački “image” rapskog akvatorija. Bez ikakvog pretjerivanja, rapske lokacije spadaju u sam vrh ronilačke ponude cjelokupne jadranske obale.
Rab je nekako ostao skriveni biser u srcu Kvarnera i kao da tek čeka svoju punu ronilačku afirmaciju. Kada uz takvu ocjenu uzmemo u obzir da se do Raba dolazi razmjerno jednostavno i za hrvatske i za inozemne posjetitelje, onda je jasno da se Rabu naprosto mora posvetiti dužno poštovanje. Ova reportaža obuhvaća samo djelić ronilačkog blaga rapskog akvatorija, a sigurno je da sve spomenute lokacije nismo ni obradili do kraja. No, i ovo će biti sasvim dovoljno da vam barem odškrinemo vrata vrhunskog ronjenja koje vas čeka u podmorju otoka Raba.
Svi znamo da je Rab kvarnerski otok na istočnoj strani Jadranskog mora koji pripada Republici Hrvatskoj. Nalazi se južnije od otoka Krka te istočnije od otoka Cresa. Administrativno otok pripada Primorsko-goranskoj županiji. Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa Pseudo Skilaksa koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom “Mentorides”, dakle poznat je već od Antike i rimskog doba. Jedan od najpoznatijih Rabljana je sveti Marin, osnivač državice San Marino na Apeninskom poluotoku u srcu Italije. Otok Rab sa susjednim otočićima čini rapsku otočnu skupinu koja se, smještena na kvarnerskom prostoru, nalazi na izuzetno povoljnom geografsko-prometnom i geografsko-turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište. Otok se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, paralelno s kopnom podvelebitskog primorja. Za otok su specifične geomorfološke karakteristike koje čine grebeni i udoline koje se pružaju smjerom sjeverozapad-jugoistok.
Većinu vas će pogled na zemljopisnu kartu i izgled samoga otoka asocirati na kakvog golemog raka. Najveća zračna dužina otoka Raba, od rta Gavranić na jugu do rta Sorinj na sjeveru, iznosi 22 kilometra. Zahvaljujući svom nepravilnom obliku širina otoka je različita. Tako je najuži na južnom dijelu od rta Krkland do zaseoka Perčinić u Barbatu – tri kilometra, dok je najširi, i to 10 kilometara, u svom sjevernom dijelu od rta Šilo u Loparu do rta Kristofor na sjeverozapadu otoka. Povoljne mikroklimatske prilike karakterizira srednja godišnja temperatura od 14,9 stupnjeva Celzija te godišnja količina oborina od 1108,8 milimetara, što je karakteristika prijelazne klime između sredozemne i kontinentalne. Prosječno godišnje trajanje Sunca na otoku Rabu je 2417 sati. Uz bogatstvo flore, na Rabu susrećemo i raznolik životinjski svijet, kako na kopnu, tako i u moru. Rapskom akvatoriju pripada i nekoliko otoka i hridi koji su nama roniocima itekako važni. To su Prvić, Sveti Grgur i Goli otok na sjevernom dijelu, zatim omanji Maman u središnjem dijelu te nešto veći Dolin duž jugozapadne obale Raba.
Za razliku od ostalih kvarnerskih otoka koje karakterizira relativno veliki broj naselja, otok Rab ima mali broj naselja. Na otoku ih ima osam: Banjol, Barbat, Kampor, Lopar, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga. Na malom poluotoku smještenom između uvale Sv. Eufemija i gradske luke izrastao je slikoviti i lijepi gradić Rab koji svojim karakterističnim oblikom, s četiri zvonika, podsjeća na veliki jedrenjak s četiri visoko uzdignuta jarbola. Na sjeverozapadnom dijelu Trga Municipium Arbe nalazi se jedna od najljepših građevina u gradu, nekadašnji knežev dvor, a sada skupština grada Raba. Od nekadašnjih antičkih građevina nije ostalo gotovo ništa jer je grad nekoliko puta bio rušen i ponovno građen. Pri kraju uvale Eufemija, na maloj uzvisini uz more, smješten je samostan sv. Eufemije. Crkvica sv. Eufemije spominje se već u XIII. stoljeću i prema njoj je samostan dobio ime. U samostanu se čuva i jedna od najbogatijih starih knjižnica. U Kronici samostana bilježeni su svi važniji događaji u životu otoka Raba u posljednjih sedam stoljeća.
Danas su naselja Rab, Banjol i Barbat gotovo u potpunosti spojena, kao što to često biva i s naseljima na našim drugim otocima. Barbat, najjužnije selo otoka, proteže se morskim pojasom duž Barbatskog kanala. Sudeći prema ostacima nekadašnjih građevina na ovom su području postojala vrlo stara naselja. Na uzvišenju sv. Damijan vide se ostaci stare gradine i crkvice sv. Damijana koja se spominje u XIV. stoljeću. Ove ruševine potječu još iz doba grčkih naseobina i vrlo je vjerojatno da se radilo o grčkoj vojnoj koloniji osnovanoj u IV. stoljeća prije Krista. Pretpostavlja se da bi ruševine na brdu sv. Damijan mogle biti ostaci antičkog grada Ptolomejeve Kolente. U podnožju brda, kod zaselka Perčinić, za vrijeme oseke u moru se primjećuju ostaci zidina grada što su ga osnovali bjegunci sklanjajući se na Rab u bijegu pred Atilom.
Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz duboku uvalu, smjestilo se naselje Supetarska Draga. Ime sela izvedeno je iz naziva samostana sv. Petra u Drazi. U sredini prostrane plodne doline 1059. godine osnovana je benediktinska opatija sv. Petra u Drazi. Ovdje se nalazi i danas poznato turističko naselje Kampor te manja naselja poput Gonara i Ružića. Na krajnjem sjeveroistočnom dijelu smjestio se gradić Lopar, danas također poznati turistički centar s nadaleko poznatom plažom i naseljem San Marino. U ljetnim mjesecima je i Lopar trajektnom linijom povezan s otokom Krkom. Inače je glavna trajektna luka na Rabu smještena na krajnjoj južnoj točki otoka, na lokalitetu Mišnjak, a kopneni “pandan” nalazi se u podvelebitskom mjestu Stinica, nakon što je prije nekoliko godina trajektno pristanište izmješteno iz obližnjeg Jablanca.
Izuzimajući Mundanije sva su ostala rapska naselja locirana u blizini mora. Zbog toga se tretiraju kao turistička naselja. Na položaj naselja u rapskoj općini utjecali su klima i sastav podloge. Sva su rapska naselja nastala u prostorima zaštićenim od bure. Taj je utjecaj toliko velik tako da su sva naselja okrenuta na jugozapad. Rab je među onim malobrojnim jadranskim otocima koji ne bilježe pad broja stanovnika. Štoviše, broj stanovnika stalno se povećava.
RONJENJE NA RABU
Generalno vrijedi da su najbolje ronilačke lokacije u rapskom akvatoriju smještene uglavnom oko sjeverne strane, a one najbolje se nalaze na otocima Prvić, Sveti Grgur i Goli otok. Iako se Prvić nalazi podosta bliže Krku, ipak je u većini slučajeva posjećivan iz rapskih ronilačkih centara. Za početak treba naglasiti i da rapski centri organiziraju izlete i na neke lokacije na Cresu i Pagu, od kojih ćemo izdvojiti Ćutin (Cres) i Lunske gorgonije (Pag). Također vrijedi pripomenuti da se ovdje nalazi i olupina “Nanos” koja je zbog vrlo velike dubine (85 metara) pogodna isključivo za ozbiljna tehnička ronjenja. Slična situacija je i s nedavno otkrivenim tenkonoscem iz Drugoga svjetskog rata na istočnoj strani Raba.
PRVIĆ, RT ŠILO
Pregled lokacija započinjemo na sjeveru, na otoku Prvić. Na samoj južnoj punti nalazi se fascinantna ronilačka lokacija rta Šilo. Sidrenje može biti problem, pogotovo za lošijeg vremena jer se većinom stijene odmah ruše u plavetnilo. Odmah pored rta nalazi se na karti neoznačena sika s vrhom na 12 metara koja je (prema našem mišljenju) i apsolutni favorit ovog područja. Sjeveroistočna strana sazdana je od samih zidova do pedesetak metara dubine na kojima obitavaju stvarno guste kolonije crvenih gorgonija. Za ovakav prizor doslovno smatrate da je nemoguć na sjevernom Jadranu, sve dok ga ne vidite vlastitim očima. Gorgonija ima već na dvadesetak metara, a prema dubini postaju sve gušće i veće. Ako ikako možete, ovdje valja provesti i cijeli dan jer zaroniti treba i na samom rtu. Ovdje dno također naglo pada na tridesetak metara, s omanjim pješčanim platoom, a nakon samo dvadesetak metara “u sjever” nailazite na pregib s oštro odsječenim vertikalnim zidom na zapadnoj strani. I ovaj je potpuno obrasao gorgonijama. Ustvari se radi o istoj formaciji kao onoj na siki, a ronjenja su nezaboravna. Dalje se roni u smjeru zapada i doslovno ste u nedoumici kako odraditi ronjenja, a da vidite sve što ova pozicija pruža.
PRVIĆ, TUNEL
Ronjenje na Prviću ni izbliza ne treba završiti samo s prethodnim Šilom. Na krajnjem sjeveru otoka, već pokraj Baške na Krku, nalazi se još jedna zanimljiva lokacija podmorskog tunela. Ovo je ujedno i najudaljenija lokacija od svih koje ćemo spomenuti te se mnogo češće roni iz krčkih ronilačkih centara. Radi se o interesantnom tunelu koji je izdubljen unutar hridi Stražica na krajnjoj sjevernoj strani otoka pa se prolaskom prelazi sa sjevernog na južni dio hridi. Uron možete započeti s bilo koje strane, na otvoru na devet ili 18 metara dubine. Prolaz je dovoljno prostran i za više ronilaca, dužina je neopasnih tridesetak metara, a i okolne stijene pružaju zanimljivo ronjenje. Osim ovih lokacija Prvić nudi još mnogo više; brojne zidove prepune gorgonija te posebno jastoga.
SVETI GRGUR, KANJON
Rabu bliži od Prvića je Sveti Grgur pa se na njemu i češće roni. Samo ukratko da spomenemo da je na Grguru za vrijeme Jugoslavije također postojao zatvor sličan onome na Golom, koji je bio u funkciji od 1945. pa do 1965. godine. Još i danas su vidljivi ostaci mnogih nastambi.
Grgur je, slično kao i Prvić, također vrlo interesantan za ronjenje i gotovo da ne možete pogriješiti bilo gdje da zaronite, pogotovo na sjevernoj (kopnenoj) strani. Samo jedna od lokacija za koju smo se odlučili za ovaj prikaz je popularni Kanjon. Lokacija se nalazi na sredini na sjeveroistočnoj strani, uz jedva vidljivu hrid na karti. Hrid je dva-tri metra odvojena od otoka te upravo taj usjek čini spomenuti kanjon. Sidrenje je pogodno u maloj uvali odmah iza hridi te se ronjenje može započeti direktno prema kanjonu ili obilaskom same hridi pa tako na kraju ronjenja ulazite u kanjon, povratkom prema uvalici. Dno je izuzetno zanimljivo jer se na vrlo malom prostoru nalazi nekoliko razvedenih “poluzidova” koji kao da izbijaju iz osnovice velikog zida pa ćete gotovo cijelo ronjenje provesti samo na vertikali točno ispod hridi. Kanjon dakle možete obići ili na početku ili na kraju ronjenja, sami usjek je dubok nekoliko metara, ali odmah nakon njega se strmo ruši na preko dvadesetak metara.
GOLI OTOK, HRID MACINJ
Legendarni Goli otok u mnogome podsjeća na mnogo poznatiji Alcatraz i zatvorski kompleks je velik gotovo kao neko naselje. Ova kaznionica je bila u “pogonu” od 1948. pa sve do 1988. godine. Danas je pretvoren u simpatičnu turističku atrakciju, a i nama roniocima je izuzetno zanimljiv. Posebno sjeverna, potpuno ogoljena strana koju gledate kada se vozite Jadranskom magistralom. Na karti ćete lako pronaći hrid Macinj, ali tek kada stvarno dođete na lokaciju vidjet ćete da se lokacija ustvari sastoji od dvije hridi, Malog i Velikog Macinja. Mali Macinj je nešto interesantniji sa strmim zidovima koji odmah padaju na pedeset metara dubine. Područje je vrlo bogato škarpinama i ugorima te hobotnicama. Ronjenjem istočno od hridi konfiguracija terena vodi vas prema obali Golog gdje se također nalazi nekoliko manjih zidova s usjecima i simpatičnim tunelom kroz koji se jedva možete provući. Još nešto istočnije nalazi se također zanimljiva sika. Veliki Macinj je također zanimljiv, a najčešće se roni kao drugi zaron na kakvom “full-day” izletu.
LOPAR, MEDOVA BUŽA
Poput toponima mnogih špiljica na Jadranu (Medvidina na Biševu ili Međedina na Lastovu) i u imenu ove se krije definicija nekadašnjeg stanovnika – sredozemne medvjedice. Samo koju milju istočnije od Lopara, uz samu stjenovitu obalu nalazi se špilja s maksimalnom dubinom od oko pet metara te s ukupno četiri omanje “hale” međusobno povezane uskim prolazima. Tri “hale“ su djelomično potopljene, to jest imaju zračne prostore u kojima se vide lijepo formirani stalaktiti i stalagmiti, dok je četvrta posve potopljena. Gotovo cijeli prostor može se obići i ronjenjem na dah, ali je upotreba svjetiljke obavezna. Ronjenje je pomalo i smiješno jer ćete dosta vremena provesti na površini promatrajući šišmiše na svodovima te provlačeći se iz jedne “hale“ u drugu, ali je vrlo zanimljivo. Iako “hard – core” ronioci ovo možda niti ne smatraju pravim ronjenjem, lokacija je izuzetno zanimljiva i nećete požaliti.
RT SORINJ, ANTIČKO NALAZIŠTE AMFORA
Za sve okolnosti pronalaska ovog vrijednog arheološkog nalazišta imamo priliku saznati iz prve ruke jer je upravo Riko, naš voditelj po rapskim lokacijama, “odgovoran” za nalaz, a i kasniju zaštitu brodskog tovara amfora. I Riko sam naglašava kako mu je pronalazak amfora jedan od najljepših trenutaka u ronilačkoj karijeri. Desilo se to prije više od desetak godina na uobičajenom ronjenju u blizini samog rapskog rta i svjetionika Sorinj, na sjeveru Raba. Lokalitet se nalazi na kosoj pješčanoj padini na dubini od 30 do 35 metara, nekih stotinjak metara od obale. Radi se o amforama koje datiraju u drugo stoljeće prije nove ere kada je neki od nepoznatih brodova skončao u okolici rta, vjerojatno zbog jake bure. Dokumentirano je sedamdesetak amfora, a šest ih je izvađeno. Ministarstvo kulture RH provelo je postupak zaštite postavljanjem čeličnog kaveza u čijem je postavljanju opet sudjelovao naš Riko (uz još jednog našeg suradnika, Marina Brzca).
RT SORINJ, PINOKIO
U neposrednoj blizini spomenutog amforišta, kada samo nekoliko stotina metara “zađete” iza rta Sorinj, nalazi se zanimljiva lokacija popularnog naziva Pinokio. Na lokaciji se roni uglavnom kada vremenske prilike ne dopuštaju odlazak na dalje lokacije radi bure. Roni se neposredno uz obalu, a odmah nakon strme obale u podmorju nailazite na stijenu oblika nosa pa otuda i naziv. Dno se nalazi na preko 40 metara, a veličina “nosa” je idealna za obilazak u jednom ronjenju. U okolici nema izražajnijih reljefnih oblika pa je upravo ova lokacija uglavnom puna ribe. U plićim dijelovima, kako se penjete da bi završili ronjenje, naići ćete na mnoge manje procjepe i špiljice neposredno uz morsku površinu pa je lokacija pogodna čak i za početnike, za razliku od svih onih prethodno nabrojanih (uz djelomičnu iznimku Medove Buže).
Osim nabrojanih, treba napomenuti da na Rabu postoji još mnogo djelomično i manje istraženih lokacija na kojima treba očekivati slične uzbudljive doživljaje. Pogotovo se to odnosi na južne dijelove, zatim uz strme klisure na sjeveroistočnoj strani otoka pa zatim na poluotoku Kalifront.
Više o Rabu i rapskim ronilačkim lokacijama možete pročitati u knjizi Gorana Butajle Ronilački vodič po Jadranu.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
