“Tamo gdje prestaje težak fizički i psihički rad, počinje vrhunski sport”. To je jedna od prihvaćenih definicija u kineziologiji sporta koja ukratko ocrtava složenost i karakter trenažnoga transformacijskog procesa vrhunskih sportaša.
Osim zahtjevne kondicijske i tehničko-taktičke pripreme, uspješnost vrhunskoga sportaša velikim dijelom određuju njegov psihološki profil i mentalne vještine koje su u maloj mjeri proizvod urođenih osobina ličnosti, a mnogo više posljedica naučenoga ponašanja.
Svatko tko želi postati prvak mora pobijediti brojne konkurente koji to priželjkuju s manje ili više istom odlučnošću u svojemu naumu. Stoga sama želja i temperament nisu dovoljni. Nužno je imati samokritičnu svijest o potrebi mijenjanja vlastite osobnosti i ograničavajućih navika te primjenjivati psihološke metode koje u tomu smislu omogućuju napredak. Prisebnim i oštroumnim sagledavanjem vlastitih mogućnosti u okvirima realnosti postizanja zacrtanih ciljeva te primjenom najučinkovitijih strategija i pristupa mentalnoj pripremi moguće je postići promjene koje značajno pomažu ostvarenju tako velike životne ambicije. No, neophodne promjene neće potaknuti i kreirati konceptualni postupci koje radimo povremeno, već oni koje primjenjujemo sustavno.
Ronjenje na dah je izrazito mentalni sport. Vjerojatno je i najzahtjevniji među svim sportovima u smislu potrebe kontroliranja mentalne i emocionalne stabilnosti. Tijekom maksimalnih urona u dubinu psihičko stanje freedivera neće određivati samo sportsku izvedbu, već će doslovno uvjetovati i samo preživljavanje. Zato mentalni trening treba biti sastavni dio sveobuhvatnoga trenažnog plana apneista. U godišnjoj periodizaciji mentalne pripreme treba planirati treninge koji uključuju raznovrsne psihološke tehnike s ciljem mentalne prilagodbe na specifične zahtjeve u pojedinim dijelovima natjecateljske sezone. Za razliku od takvoga etapnog planiranja i programiranja mentalnih treninga raznih ciljnih usmjerenosti u pojedinim različitim fazama trenažnoga plana, freediveri bi trebali tijekom cijele svoje natjecateljske karijere svakodnevno razvijati opće mentalne vrijednosti. One podrazumijevaju izgradnju onih aspekata voljnoga ponašanja koji pozitivno određuju crte ličnosti, odnosno karakter pojedinca. Opća mentalna priprema uključuje razvoj socijalne prilagođenosti i integriranosti, njegovanje univerzalnih vrijednosti, motiva i interesa, stvaranje radnih i organizacijskih navika te nadasve jačanje vjere u sebe, odlučnosti, predanosti i upornosti.
Svjedok sam neuspjeha brojnih izuzetno talentiranih apneista koji nisu uspjeli postati prvaci samo zbog nedostatka upornosti i mentalne izdržljivosti. S obzirom da je razvijenost ronilačkoga odgovora (SCUBAlife broj 12) jedna od glavnih odrednica natjecateljske uspješnosti freedivera te na činjenicu da se RO razvija samo višegodišnjim redovitim apneističkim treningom, samo će najuporniji freediveri postati prvaci. Ali niti od upornosti ne treba očekivati čuda, već samo siguran napredak koji se postiže korak po korak. Zaista je potrebna mentalna izdržljivost koja omogućuje nepokolebljivu ustrajanost, čvrstinu, motiviranost i posvećenost cilju da bi se čovjek svojevoljno godinama, gotovo svakodnevno izlagao neugodi koju izaziva dugotrajna zadrška daha i njome potaknuti iskonski strah od gušenja.
Ako freediver iskreno negira postojanje takve neugode, tada to može značiti da je visoko motiviran krajnjim ciljem koji želi postići, što iz aspekta sigurnosti može biti vrlo opasno. Ili nesvjesno potiskuje strah, što isto nije dobro jer strahovi mogu nenadano izbiti i paralizirati ronioca u najgoremu trenutku. Ili je u najboljemu slučaju naučio upravljati vlastitom psihom u vrlo stresnoj situaciji događaja koji se karakteriziraju kao “sve ili ništa”. Ovo zadnje je dobro samo pod uvjetom da apneist zna objektivno procijeniti rizike u koje se upušta te da ima potpunu mentalnu kontrolu nad neafektivnim prihvaćanjem istih u okviru razumnoga sagledavanja vlastitih mogućnosti.
U godišnjoj periodizaciji mentalne pripreme se postavljaju ciljevi i moguće strategije za njihovo postizanje u etapama pripremnoga, prednatjecateljskoga, natjecateljskoga i prijelaznoga perioda. Pripremni period započinje s raščlambom prošlogodišnjih postignuća u svjetlu analize uzročno-posljedične povezanosti ostvarenih natjecateljskih rezultata s fizičkom, apneističkom i mentalnom formom. Na temelju evaluacije se gradi nova strategija s jasno definiranim, realno dostižnim dugoročnim ciljevima, ali i tranzitivno kvantificiranim kratkoročnim ciljevima, što znači da povremene prijelazne kontrole stanja treniranosti moraju biti jasno mjerljive kako bi apneist mogao biti motiviran praćenjem vlastitoga napretka. Postizanje kratkoročnih ciljeva daje osjećaj upravljanja i kontrole nad situacijom, a posljedični porast samopouzdanja vodi ostvarivanju perspektivnih dugoročnih ciljeva koji tada izgledaju lakše dostižnima. Postavljeni kratkoročni ciljevi moraju imati jasne rokove, ne smiju biti ni prelagani, niti preteški da bi uistinu bili motivirajući.
Više o programiranju mentalne pripreme u natjecateljskom freedivingu, podjela po etapama te kako se pripremati u pripremnom periodu, prednatjecateljskuom periodu, natjecateljskom periodu i prijelaznom periodu pročitajte u četrdesetom broju SCUBAlife magazina.
Dr. sc. Ivan Drviš je najtrofejniji trener ronjenja na dah na svijetu i dugogodišnji trener hrvatske reprezentacije ronjenja na dah, predavač na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, organizator i voditelj obrazovnog programa za trenere ronjenja na dah i podvodnog ribolova na Sportskom učilištu u Zagrebu te autor i koautor četrdesetak stručnih i tridesetak znanstvenih radova objavljenih u visokoindeksiranim međunarodnim časopisima iz područja fiziologije i kineziologije ronjenja na dah.
