Sejšeli su jedno od onih mjesta od kojih nam zastane dah kad ugledamo fotografije iz brošura turističkih agencija, ili kada se ne možemo odlijepiti od televizora gledajući reportažu na “Discovery Channelu”. Gotovo nadrealna ljepota kristalno čistog, tirkiznog mora, bjelina netaknutih pješčanih plaža u kombinaciji s prekrasnim granitnim stijenama i beskonačne šume palmi malo koga mogu ostaviti ravnodušnim. Da, to je još jedna od onih lokacija na koje svatko želi otići i uživati u svom komadiću “zemaljskog raja”. Do prije dvadesetak godina gotovo nedostupni i izuzetno skupi Sejšeli, državica na pučini zapadnog dijela Indijskog oceana, gotovo na Ekvatoru, danas su ipak mnogo bliži nego što bi se to na prvi pogled činilo.
Danas do Sejšela možete doći i za već vrlo prihvatljivih sedam do osam tisuća kuna za nekakav sedmodnevni aranžman (vrlo često samo noćenje i doručak). Vjerojatno morate potegnuti do Frankfurta da uhvatite direktan let do Victorie, glavnog grada Sejšela, ali složit ćete se da to nije prevelika gnjavaža za raj koji vas očekuje. Let jest naporan (nekakvih devet sati), no sve se to zaboravlja kada avion dotakne pistu neposredno uz morsku obalu na glavnom sejšelskom otoku Mahe.
Ono što Sejšele razlikuje od većine ostalih svjetskih “rajeva” na Zemlji je geomorfologija jer je glavno otočje formirano kao granitni masiv koji je “provalio” iz morskih dubina uslijed razmicanja tektonskih ploča, a tek u novijoj geološkoj povijesti su se formirali i brojni manji koraljni atoli. Granitno stijenje je vrlo lijepih glatkih tekstura i zanimljivih oblika pa se i po tome Sejšeli bitno razlikuju od sličnog, uvjetno rečeno vulkanskog otočja, kao što su to Tahiti ili Havaji.
Postoje tri glavna granitna otoka koja čine Sejšele, a to su najveći Mahe, zatim Praslin i La Digue. U arhipelagu postoji još desetina razbacanih manjih takvih otočića, a ostatak čine manji ili veći koraljni atoli od kojih je najpoznatiji Aldabra atol koji se nalazi nešto južnije od ovih spomenutih. Victoria, glavni grad, nalazi se na glavnom otoku Mahe gdje se nalazi i međunarodni aerodrom. Na nekoliko desetaka kilometara veličine smjestila se većina stanovništva Sejšela, a odmah do Victorie je i velika luka u kojoj se neprestano vrši iskrcaj gotovo svih vrsta roba koje su Sejšeli prisiljeni uvoziti. Zanimljivo je i da se u luci neprestano nalazi više brodova Britanske ratne mornarice kojima su Sejšeli jedna od strateških baza. Dakako, u novije doba je najvažnija ekonomska grana privrede turizam koji se neprestano razvija, ali na sreću ne ide u pravcu “betonizacije” ili “cruising” oblika, već na Sejšelima prevladavaju manji ili veći “resorti” koji se idealno uklapaju u krajolik i ne prijeti mogućnosti da turizam “pojede samog sebe”. Zbog toga ovdje nema dosadnih i nasrtljivih lokalaca koji smatraju da turisti dolaze samo za to da bi im mogli bilo što prodati, ili neljubaznih konobara i recepcionera koji vas doživljavaju kao usputni objekt čijom pojavom će, eto, čak dobiti i plaću.
Sejšeli su vrlo ugodno i prijateljsko mjesto za svakog turista, a čak i obična konverzacija s našim domaćinima obavezno završava pričama o burnoj povijesti. Tako doznajemo da su Sejšeli stoljećima bili glavna baza mnogih pirata na Indijskom oceanu, a mnogi današnji stanovnici su na ovaj ili onaj način njihovi potomci. U takav razgovor s vama će se upustiti čak i lokalni policajac kada ga samo usput pitate kako da dođete do Big Bena, jednog od najpoznatijih trgova u Victoriji. Ustvari se radi tek o prosječnom raskrižju, ali usred njega je smještena pet metara visoka replika londonskog tornja u čast Britanske krune. Inače su Sejšeli dva stoljeća bili jedna od britanskih kolonija.
Povijest Sejšela
Sejšeli su otočna država u zapadnom Indijskom oceanu udaljena oko 1.600 kilometara od obale Afrike, otprilike sjeveroistočno od Madagaskara. Okružuju ih Mauricijus i Reunion na jugu, Komori na jugozapadu i Maldivi na sjeveroistoku. Arapski trgovci bili su prvi koji su ugledali tada nenaseljene Sejšele, a prvi Europljani koji su stupili na ove otoke su bili Portugalci 1505. godine. Dugo godina nakon toga Sejšeli su bili utočište mnogih piratskih bandi. Francuzi su preuzeli kontrolu nad otocima 1756. godine i nazvali ih Sejšeli po tadašnjem francuskom ministru financija Jean Moreau de Seychellesu, a od 1814. godine otoke zaposjedaju Britanci. Od 1976. godine Sejšeli su nezavisna država i članica Commonwealtha i Frankofonije. Slijede burni događaji koji rezultiraju državnim udarom 1977. godine kada predsjednik postaje France-Albert René, sve do 2004. godine kada je odstupio, a na njegovo mjesto dolazi predsjednik James Michel.
Sejšeli se sastoje od 115 otoka u Indijskom oceanu od kojih su 33 naseljena. Otoci koji čine srce arhipelaga (Mahé, Praslin, La Digue) su u geološkom smislu zapravo mikrokontinenti formirani u davnoj prošlosti prodorom granitne magme na površinu mora. Granitne formacije su najzaslužnije za današnju jedinstvenu vizuru otočja po čemu su Sejšeli prepoznatljivi u cijelom svijetu. Ostali otoci su većinom koraljnog porijekla. Najpoznatiji je Aldabra atol, jedan od najljepših svjetskih atola. Glavni grad Victoria se nalazi na otoku Mahé na kojem živi 80% stanovništva Sejšela. Na istom otoku se nalazi i najviši vrh Sejšela, Morne Seychellois visok 905 metara. Od stjecanja nezavisnosti 1976. godine BDP Sejšela se povećao gotovo sedam puta. Ovaj rast se ostvario najviše zahvaljujući turizmu koji zapošljava gotovo 30% stanovništva i čini 70% dohotka zemlje. Druga važna gospodarska grana je ribarstvo.
Zanimljivo je i to da su Sejšeli jedna od najzaduženijih zemalja na svijetu čiji ukupni vanjski dug čini 122.8% BDP-a, a istovremeno imaju najveći GDP po glavi stanovnika u Africi. Budući da ne postoje domoroci na Sejšelima, lokalno stanovništvo se sastoji od useljenika. Većinom su to Francuzi, Afrikanci, Indijci i Kinezi. Francuski i engleski su službeni jezici u državi zajedno sa Sejšelskim kreolskim koji je nastao od francuskog jezika. Većina stanovnika su kršćani od kojih je najveći broj katoličke vjeroispovijesti.
Ronjenje na Sejšelima
Kada se malo osvrnemo na ronilački aspekt posjete Sejšelima, onda je prvi i najvažniji kriterij mjesto dolaska, odnosno pozicija na kojoj ćete biti smješteni. Sejšeli se rasprostiru na vrlo velikoj površini pa je prva opcija većine ronilačkih zaljubljenika glavni otok Mahe. No, oni željni još egzotičnijih lokacija sasvim sigurno će potegnuti i do udaljenijih otoka Praslina, La Digue, Aldabre i ostalih. Za to će biti potreban prijevoz simpatičnim malim turističkim avionima koji su uobičajeno sredstvo transporta između udaljenih lokacija.
Dakle, većina centara je smještena u okolici Victorie ili mjesta Beau Vallon na Mahe otoku, a podosta ih ima i na Praslinu. Susjedni otok La Digue već pripada onoj kategoriji otočića poput našeg Suska ili Unija. Glavno prijevozno sredstvo je bicikl, priroda je netaknuta, a ronilački centar je smješten u garaži lokalne prodavaonice. Naravno, kako to već biva, ronjenja su tamo nešto kvalitetnija nego na Praslinu ili Maheu. Ostali atoli na kojima se nalaze neke od najboljih lokacija Indijskog oceana su ili na nenaseljenim otocima koji su vrlo udaljeni, ili na nekoliko bližih, ali minijaturnih gdje postoje samo mali resorti za dvadesetak ljudi, nešto slično poput par tisuća kilometara udaljenih Maldiva. Zbog toga su neke od najpoznatijih lokacija na Sejšelima dostupne gotovo isključivo putem ronilačkih krstarenja koja su pak višestruko skuplja nego “zemaljski” aranžmani. Takav je slučaj s atolima Amirantes, Farquhar i Aldabra. Aldabra je poznat kao najveći svjetski koraljni atol (ne greben, već atol) i odnedavno je proglašen UNESCO-ovim zaštićenim spomenikom prirode.
Na Maheu, glavnom otoku Sejšela, ronilačke lokacije uglavnom su koncentrirane na sjevernom dijelu pa se i većina centara nalazi oko naselja Beau Vallon. Jedna od globalno najpoznatijih lokacija je brodolom britanskog vojnog tankera “Enneralde”. Potonuo je 1970. godine kada je naletio na neobilježeni greben. Ovaj, dvije stotine matara veliki div, nažalost je raskomadan (od strane Britanske mornarice) zbog toga što je potonuo usred plovnog puta prema Victoriji pa je danas roniocima interesantna očuvana krmena trećina broda koja leži na tridesetak metara dubine. Treba ipak napomenuti da je popularnost ove lokacije ipak rezultat činjenice da baš svaki pripadnik Britanske mornarice, kojih na Sejšelima neprestano ima u velikom broju, želi zaroniti na ovom, za njih osobitom mjestu. Za nas, ostale ronioce, Enneralda nije baš toliko atraktivna, naprosto zbog toga što se ipak radi o samo jednom dijelu broda, a niti ne obiluje koraljima ili jatima riba kakve bi se moglo očekivati.
Granitne sike i olupine Sejšela
No, već obližnji “Brissaire rocks“ je vrlo uzbudljiva lokacija. Karakteristično za Sejšele, radi se o granitnim sikama većih dimenzija kojih ima nekoliko i ronjenja su vrlo zanimljiva. Dakle, ovdje nije riječ o klasičnom koraljnom grebenu. Lokacija je prepuna morskog života s čestim whitetip morskim psima, napoleonima i brojnim ražama. Jedino na što ronioci trebaju obratiti pažnju su moguće jače struje pa tada treba prilagoditi zaron takvim uvjetima. Granitni masiv je prepun vatrenih i akropora koralja među kojima se kriju mnoge manje riblje vrste te povremeno velika jata šarenih “sweetlips” i ostalih ribica inače karakterističnih za koraljne grebene. Brissaire je jedna od boljih lokacija oko Mahea i spada u kategoriju onih koje nikako ne biste smjeli propustiti.
Uvjerljivo najpopularnija lokacija na Maheu je Shark bank. Radi se također o granitnoj siki poput one na Brissaire, ali je Shark bank mnogo bliži naselju Beau Vallon pa su samim tim i posjeti na ovu lokaciju razmjerno češći. S pješčanog platoa dubine trideset metara uzdiže se nekoliko granitnih blokova do dvadesetak metara. Radi se o zaronu u plavo. Kada se spustite na vrh sike dočekat će vas zaista velika jata “sweetlipsa”. Kako i samo ime sugerira, očekivat ćete i pse, no oni su ovdje ipak u manjem broju nego na Brissaire. No, na shark banku kao sigurnu opciju uvijek možete očekivati velike “stingray” raže veličine barem pola metra. Ovdašnje raže su malo manje fotogenične nego popularne egipatske plavotočkaste raže, ali su zato veće i ponekad ih možete susresti u jatima. Shark bank je ona “domaća” lokacija na koju će vas centri voditi i više puta u nekakvom paketu i definitivno je vrijedna toga.
Sljedeća lokacija koja se nalazi “u blizini” jest otočić L´ilot koji se nalazi na samom istočnom završetku velike uvale na Beau Vallon. Granitni izdanak s pokojom palmom na vrhu velik je kojih tridesetak metara, no u podmorju krije veliku raznolikost koralja i ribljih vrsta. Maksimalna dubina je dvadesetak metara pa je lokacija odličan izbor čak i za početnike, uz uvjet da nema prejakih struja koje za vrijeme morskih mijena mogu biti jake. Lokacija je odličan izbor pogotovo za noćno ronjenje jer je smještena blizu obale i plitka je, a po noći ćete imati priliku vidjeti brojne jastoge, murine, kozice i hobotnice koje su nešto teže zamjetljive za dnevnih ronjenja. Ovu lokaciju sasvim sigurno treba obići i po danu i po noći.
Kada se preorijentirate na zapadnu stranu Beau Vallon zaljeva, jedna od zanimljivih lokacija je olupina broda “Auberge” namjerno potopljenog na pješčanom platou baš radi ronilaca, ali mnogo zanimljivija pozicija nalazi se na samom zapadnom rtu uvale gdje počinje Nacionalni park Bay (ili Baie) Ternay. Ovo je mjesto za istinsko uživanje, čak i za potpune početnike pa i za obični snorkeling. Pješčana uvala duboka je maksimalno desetak metara, a obodom se prostiru velike koraljne formacije tako da uvalu možete obilaziti danima.
Među mnogobrojnim koraljima kriju se veće i manje murine te jata grebenskih ribica, a na pješčanom rubu nailazit ćete na velike primjerke lijepih riba-šišmiša (batfish). Kornjače također nisu rijetkost. U onim prilikama kada na ronjenje odlazi grupa iskusnijih ronilaca, ronjenje se može završiti na zapadnom rubu uvale (preciznije, izvan nje) gdje dolazite pod utjecaj jakih struja koje ovdje popularno nazivaju “washing machine”. Tada doslovno trebate paziti da vas nenadane promjene tokova struja ne odbace na stijenje, ali gotovo sigurno ćete naići na pokojeg whitetip psa.
Trois Bancs je još jedna od granitnih sika koju se isplati posjetiti, iako se nalazi na zapadnom nenaseljenom kraju Mahea pa je vožnja do lokacije nešto duža nego do ostalih prije navedenih. Razlomljeni granitni blokovi na otprilike dvadeset i pet do trideset metara su formirali brojne manje kanale i kanjone zanimljive roniocima za istraživanje. Također ćete susresti brojna jata riba šišmiša, ali i pokoje jato krasnih točkastih eagle ray raža. Zbog zarona u plavo i mogućih jačih struja ova lokacija je isključivo za napredne kategorije te se obično roni u kombinaciji cjelodnevnog izleta pa se kao drugo ronjenje odlazi na obližnji Conception otok čije lokacije su nešto pliće. No, jednako su zanimljive pa je ovo vrlo popularna dnevna tura.
Izbor godišnjeg doba presudan za bolje lokacije
Lokacije uokolo otoka Praslin i La Digue su općenito nešto kvalitetnije nego na Maheu, ali zbog udaljenosti ćete morati i biti smješteni na jednom od ta dva otoka (veći izbor smještaja je na Praslinu). Tendencija ovdje je u nastojanju razvoja elitnog turizma pa se u tom slučaju pripremite i na nešto veći novčani izdatak u odnosu na boravak na Maheu.
Osim ronjenja, Praslin je također poznat i kao ogromni ornitološki rezervat te mjesto na kojem raste endemski “morski kokos”, jedan od simbola Sejšela. Na otoku La Digue bit ćete u prilici šetati se među mnogobrojnim lokalnim divovskim kornjačama.
Cousin i Cousine su dva omanja granitna otoka smještena južno od Praslina i mnogim centrima su “domaće” lokacije. Za razliku od onih na Maheu, ovdje ćete imati priliku uživati i u ogromnim tropskim gorgonijama, brojnim kirnjama i napoleonima, a uz malo sreće susresti ćete jata barakuda i pokojeg morskog psa.
Iako bez nekog posebno utvrđenog vremenskog slijeda, južno od ovih otočića česti su susreti s kitopsinama koje se povremeno skupljaju u većim jatima. Na ove otočiće se obično organiziraju cjelodnevni izleti od tri zarona, a sasvim sigurno se isplati višekratno ih posjetiti. Općenito ćete zapaziti nešto veću koncentraciju podmorskog života nego na Maheu.
East Sister bank na Sister otoku, sjeverno od La Digue, je još jedna od ovdašnjih omiljenih lokacija. Ogromni granitni blokovi razbacani su na širokom području, a osim grebenskih ribljih vrsta, zbog konstantnih struja, ovdje su češći susreti s pelagijskim ribljim vrstama poput tuna, barakuda, morskih pasa i ostalih. Zbog toga se ovdje vrlo često obavljaju drift ronjenja (niz struju) koja zahtijevaju nešto iskusnije ronilačke grupe. Ustvari je općeniti problem s lokacijama oko Praslina i La Digue taj što su za većinu atraktivnih lokacija potrebni barem prosječni vremenski uvjeti pa treba dobro paziti u koje doba godine se odlučujete za dolazak na takve lokacije (za razliku od otoka Mahe gdje je ronjenje u pravilu moguće tijekom cijele godine). Zbog toga, generalno pravilo je da su maritimni uvjeti za ovdašnje lokacije dobri između ožujka i travnja pa do listopada. Ostatak godine su valovi preveliki i struje prejake pa bi bila prava šteta da se u to doba godine nađete na Praslinu, jer na najbolje lokacije nećete moći otići. Tada je mnogo bolja opcija zadržavanje na lokacijama Mahe otoka. Slične spektakularne zarone kao na Sisteru doživjet ćete i na Ave Maria rocks te na otoku Felicite, pogotovo na južnom obodu.
Anse Severe je lokacija na samom sjevernom vrhu otoka La Digue i kada su vremenski uvjeti dobri predstavlja također jednu od natprosječnih lokacija. Obalne granitne formacije strmo se ruše u podmorje te formiraju brojne zidove, procijepe i kanale. Riblji svijet je izuzetno bogat, također i kolonije tvrdih i mekih koralja.
Ovdje se nalaze i brojne kolonije spužvi pa je ovo jedna od najomiljenijih lokacija za podvodne fotografe. Nešto rjeđe scorpion fish ovdje se nalaze u velikom broju, pored fascinantnih riba lavova i murina. Na Anseu također nalazimo brojne vlasulje anemone s njihovim simbiotskim susjedima, ribama klaunovima ili popularnim “Nemom”. Za Anse Severe također vrijedi opaska o sezonskim maritimnim uvjetima pa u svakom slučaju izbjegavajte odlazak tamo u vrijeme zimskog perioda kod nas.
U svakom slučaju, gdje god ronili na Sejšelima, nećete biti nezadovoljni. Lokacije su brojne, razasute cijelim otočjem, a živi svijet je pokriven cijelim spektrom; od malenih gološkržnjaka, do golemih kitopsina koje se najčešće mogu vidjeti od rujna do studenog. Samo se treba odlučiti, doći, opustiti se i zaroniti u toplo tirkizno plavo more i prepustiti se.
Više o Sejšelima i ronjenju u ovoj granitnoj oazi Indijskog oceana pročitajte u desetom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2012.) i u 35-om broju SCUBAlife magazina (ožujak 2019.).
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
