U osamnaestom broju SCUBAlifea (prosinac 2014.) pisao sam o tome kako se, uvjetno rečeno, običnom odlukom može u konačnici postati vrhunski ronilac na dah. No, tada sam samo detaljnije opisao dva koraka koji su tek preduvjeti za istinsku namjensku promjenu stila života koja jedino stvarnim oživotvorenjem prelaska u svakodnevne navike vodi glavnom cilju.
Bez obzira na raširenu predodžbu o freediverima kao pustolovima koji putem ekstremno opasnog sporta previše forsiraju ispitivanje krajnjih ljudskih mogućnosti i nekakvu mističnu slobodu bitka u pomalo neprirodnom mediju za ljude, životni stil ronilaca na dah ipak ne bi trebalo doživljavati kao boemski jer se on ne suprotstavlja nikakvim uvriježenim društvenim normama. Iz praktičnih razloga s kojima su suočeni jednako kao i svi drugi vrhunski sportaši, njihov način života bi se više mogao pripisati učinkovitom i svrsishodnom minimalističkom stilu. Da bi oslobodili što više vremena i psihofizičkog potencijala za izuzetno zahtjevan trening u sportu kojim se bave, apneisti su prisiljeni pojednostaviti sve ostale segmente života. No, to ne znači nužno i žrtvovanje životnog standarda i kvalitete društvenog života te površno obavljanje poslovnih obaveza. Čak suprotno, ispravnim minimalističkim pristupom koji podrazumijeva dobru organizaciju, uređivanje i pojednostavljivanje svih aspekata življenja umanjuje se konfuznost i smetenost te se otvara fokus na bitno. To se onda ogleda bržim i svjesnijim donošenjem odluka, posljedično povećanom efikasnošću i uštedom vremena koje se prije gubilo na nepotrebno i manje važno. Zapravo, tek suvislom (re)organizacijom i uređivanjem baš svih sastavnica življenja i trenažnog procesa započinje konkretna promjena stila života ronilaca na dah.
No, što znači organizirati i urediti život? Ta dva pojma nemaju nužno isto značenje. Netko može djelovati funkcionalno, usustavljeno, usklađeno i osmišljeno, odnosno organizirano, a da još uvijek nema uređen život. Uređen život je više od dobre organizacije koja ne smije biti sama sebi suština. Da bi dobila svrhu mora imati određeni cilj ili ciljeve koje njome kao oruđem želimo postići. Urediti sebe znači odrediti si prioritete koji vode ostvarenju svojih htijenja. S druge strane, osoba čiji je život uređen u pogledu svrsishodnog oblikovanja može istovremeno biti loše organizirana u smislu ne ekonomičnog djelovanja. Najkraće rečeno, svi bitni čimbenici života i trenažnog procesa freedivera trebaju biti ciljano ekonomizirani s jasno definiranim željenim krajnjim ishodima.
Zdrav način življenja je okosnica životnog stila ronilaca na dah. Podrazumijeva uredan socijalni i emocionalni život, zdravu i prilagođenu prehranu, optimalan režim izmjena sportskih trenažnih opterećenja i odmora te izbjegavanje raznih poroka poput pušenja, prekomjernog uživanja alkohola, kockanja i sličnog.
Izuzetnoj važnosti zdrave i primjerene prehrane ronilaca na dah bila je posvećena cijela kolumna (SCUBAlife broj 25 iz rujna 2016.). Kako se ne bih ponavljao samo ću napomenuti da zdrava i uravnotežena, dominantno alkalna prehrana uz dovoljno odmora brzo ponovno uspostavlja homeostazu i anaboličku obnovu nakon intenzivnih kataboličkih kondicijskih i fiziološki iscrpljujućih specifičnih treninga ronilačke apneje koji u velikoj mjeri umaraju živčani sustav, narušavaju acido-baznu ravnotežu i proizvode štetne slobodne radikale.
Baš nitko se ne može izgovarati da nema vremena za provedbu zdrave prehrane. To je samo stvar planiranja i organizacije, a evo i nekoliko argumenata te praktičnih savjeta u tom smislu. Uzmite si jednom vremena i napišite veliki spisak različitih zdravih jela koja volite ili vam ih je prihvatljivo jesti. Odvojite posebno jela za doručak, ručak, večeru i međuobroke. Tako ćete skoro svaki dan uštedjeti dosta vremena koje inače nepotrebno trošite na razmišljanje o tome što bi opće mogli pripremiti za jelo. Još je bolje da napravite cijele jelovnike za pojedine dane u tjednu. Ako ih sastavite za dva ili čak tri tjedna tako da uključuju različite glavne obroke, već ste zadovoljili izuzetno važno pravilo o raznovrsnosti zdrave prehrane. Kada jednom imate spisak jela ili gotove jelovnike po danima, tada imate i popis potrebnih namirnica koje za njihovo pripremanje trebate. Dovoljno je jednom ili dva puta tjedno otići u nabavku potrebnih svježih prehrambenih artikala. Kupovina će biti brza jer točno znate što vam je potrebno. Nadalje, opravdanje da se nema vremena za pripremu domaće zdrave kuhane hrane je isto slaba izlika. Mnoga kuhana jela se mogu zalediti. Ponovnim odleđivanjem neće ni nakon nekoliko mjeseci značajno promijeniti okus, niti izgubiti na kvaliteti. Dovoljno je svaki put kada kuhate pripremiti veću količinu obroka i višak pohraniti u ledenicu. Tako možete nakon sedam dana kuhanja različitih jela imati kuhane hrane za tri tjedna do mjesec dana, odnosno, trebat ćete kuhati svaki treći ili četvrti dan da biste mogli na tjednoj bazi svakodnevno jesti različitu kuhanu hranu.
Gotovo ista logika uvođenja neophodnog planiranja, uređivanja i organizacije vrijedi još više za trenažni proces ronilaca na dah, samo što se radi o mnogo složenijem pristupu i procedurama koje određuju zakonitosti fiziološke, kineziološke i psihološke transformacije. Planiranje treninga se mora provesti u najsitnije detalje koje se tada naziva programiranjem. Planiranjem apnejaške pripreme se određuju ciljevi i veće vremenske cjeline u kojima se oni realno mogu postići te svi uvjeti i logistika koji su potrebni za njihovo ostvarivanje. Programiranjem se za kraće vremenske periode i pojedinačne treninge potanko utvrđuju trenažni sadržaji, metode rada, kadrovski i materijalni uvjeti, doziranje i distribucija opterećenja te vremena oporavaka nakon treninga različite ciljne usmjerenosti.
Za bolje načelno razumijevanje razlike između planiranja i programiranja može poslužiti jedna životna usporedba koja se opet vraća na organizaciju zdravog hranjenja. Planiranje nutritivne makrobiotičke prehrane bi bilo sastavljanje spiskova sezonskih prehrambenih namirnica i jela za razna godišnja doba, dok je programiranje mnogo više i detaljnije od toga. Podrazumijeva podrobnu razradu kada, kako i u kojim uvjetima bi se koje takvo jelo trebalo pripremati i jesti te tko će sve sudjelovati u njegovoj pripremi. Štoviše, programiranjem zdrave prehrane bi se primjerice još određivalo točno trajanje i točna temperatura termičke obrade hrane, redoslijed ubacivanja pojedinih namirnica u lonac za vrijeme kuhanja, koliko koje jelo treba sadržavati proteina, ugljikohidrata, masti, začina…
Osnovni preduvjet upravljanja treniranošću i sportskom formom ronilaca na dah je postojanje osobnog individualnog plana i programa kojim su obuhvaćeni kondicijska i specifična apnejistička priprema, mentalni trening i vježbe disanja. Provedbu programskih zadataka treba svakodnevno evidentirati što onda omogućuje analizu, kontrolu i korekciju plana s ciljem optimizacije rada.
Odlučnost, upornost i samokontrola su glavne osobine ličnosti koje krase životni stil apnejista. Do vrhunskih rezultata u ronjenju na dah se dolazi na samo jedan način. Najbolje bih ga okarakterizirao sintagmom “malo po malo”, iza čega stoji životni red i ustrajan, optimalno osmišljen trenažni rad uz maksimalno uvažavanje principa kontinuiranosti, ciljne usmjerenosti svakog treninga te postupne primjerene progresivnosti i valovitosti trenažnih opterećenja (SCUBAlife broj 38 iz prosinca 2019.).
Zasigurno ne postoji sport u kojemu je samokontrola toliko važna kao u dubinskom ronjenju na dah. Svaki duboki uron je događaj koji se može opisati kao vrlo rizičan, hazarderskog tipa “sve ili ništa” sa životom kao glavnim ulogom. Čestim ulaskom u takve neizvjesne situacije vjerojatnost uvijek pozitivnog ishoda se rapidno smanjuje i puko preživljavanje će ovisiti samo o sposobnosti trajne kontrole uma nad emocijama. Nije lako ostati smiren uz spoznaju da se nalazite na stotinu metara dubine, a da povratak na površinu ovisi o tome koliko ste dobro procijenili svoju varljivu trenutnu sposobnost ronjenja i pribrano disciplinirano završiti izron boreći se istovremeno s ekstremnim porivom za udahom.
Zato postoje psihološki pristupi i mentalni trening koje treba učestalo prakticirati s ciljem održavanja umnog reda i duševne stabilnosti kao trajnoga stanja (SCUBAlife broj šest iz prosinca 2011. i SCUBAlife broj 20 iz lipnja 2015.).
Da biste postali vrhunski freediver, ili barem bolji ronilac na dah nego što ste to bili do sad, ili samo želite biti sretniji i opušteniji ronilac rekreativac, počnite odmah sad na početku godine uređivati i organizirati novi stil života. Čak i u slučaju da vas ronjenje na dah prestane zanimati, pozitivnom promjenom stila življenja dobit ćete mnogo više nego što to očekujete.
Više o životnom stilu vrhunskih ronilaca na dah možete pročitati u SCUBAlifeu broj 42.
Dr. sc. Ivan Drviš je najtrofejniji trener ronjenja na dah na svijetu i dugogodišnji trener hrvatske reprezentacije ronjenja na dah, predavač na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, organizator i voditelj obrazovnog programa za trenere ronjenja na dah i podvodnog ribolova na Sportskom učilištu u Zagrebu te autor i koautor četrdesetak stručnih i tridesetak znanstvenih radova objavljenih u visokoindeksiranim međunarodnim časopisima iz područja fiziologije i kineziologije ronjenja na dah.