Plemenita periska (Pinna nobilis) najveći je jadranski školjkaš, endem Sredozemnog mora koji doseže i do 120 centimetara dužine, dok joj je životni vijek između 45 i 50 godina. Rasprostranjena je uz obalu Sredozemnog mora, a najgušće populacije se nalaze uz obalu Španjolske, Italije, Francuske, Tunisa, Grčke i Hrvatske.
Periska nastanjuje pjeskovita i muljevita dna za koja je pričvršćena bisusnim nitima te rubne dijelove livada morskih cvjetnica Posidonia oceanica i Cymodocea nodosa. Primarno se hrani zooplanktonom i fitoplanktonom, ali u mjesecima manjka planktona može se prehraniti i detritusom. Morska voda bogata hranjivim tvarima ulazi u plaštanu šupljinu i struji kroz škrge koje svojom trepetljikavom površinom skupljaju čestice hrane. Populacije ove vrste mogu procesom filtracije pročistiti svu morsku vodu nekog područja.
Periska izgleda kao šiljati trokut s jednom zaobljenom stranom i strši okomito iz morskog dna. Za tlo je pričvršćena užim, šiljatim dijelom, dok joj je širi dio okrenut gore. Ovaj školjkaš izgleda kao da prkosi svim uobičajenim pravilima mora. Iako izgleda robusno, riječ je o prilično krhkoj školjki koja se može lako slomiti. Periska je i doslovno plemeniti školjkaš jer u svojoj glatkoj unutrašnjosti boje sedefa može stvoriti prekrasne crvenkaste bisere u obliku suze. S vanjske strane školjka nije toliko atraktivna, većinom zbog svog okoliša. Mlade periske prekrivene su ljuskama cijelom površinom tijela, znanstvenici smatraju da je rast jedinki vidljiv do 30. godine života, a poslije se rast usporava ili sasvim stane, najčešće zbog obraštaja epibionata, organizama koji žive na površini drugog živog organizma.
Plemenita periska je sukcesivni hermafrodit, tijekom života proizvodi i ženske i muške spolne stanice, ali ne istovremeno kako bi se spriječila samooplodnja. Ispuštanje spolnih stanica se odvija u ljetnim mjesecima, oplodnja je vanjska nakon čega započinje razvoj trepetljikaste ličinke. Ličinke periske su vrlo su male, veličine od pet do 25 milimetara, jako su osjetljive te su njihove ljušturice skoro prozirne. Velik broj ličinki strada od strane različitih morskih grabežljivaca, no one koje uspiju preživjeti usidre se i tada počinje njihov rast.
Mnogi čimbenici poput ilegalnog vađenja, sidrenja brodova, invazivnih vrsta i onečišćenja niz godina ugrožavali su opstanak plemenite periske. Zbog svega toga je svrstana na popis ugroženih i zaštićenih vrsta 21. svibnja 1992. godine Direktivom o očuvanju prirodnih staništa, divlje faune i flore te Prilogom II Barcelonske konvencije kao i lokalnim zakonima svih mediteranskih zemalja članica Europske Unije. Stoga je periska od 1994. godine zakonom zaštićena te je sakupljanje, izlov i trgovina ovom vrstom strogo zabranjeno.
Tijekom jeseni 2016. godine na obali Španjolske zabilježene su pojave masovnog pomora plemenite periske. Prva potvrda o pojavi zaraze u Jadranskom moru zabilježena je u prvoj polovici 2019. godine. Vijest o “sablasno praznim” periskama pokrenula je ronioce i znanstvenike, sve zaljubljenike u more prema istom cilju – sačuvati plemenitu perisku!
Hrvatski veterinarski institut (HVI) iz Zagreba je u rujnu 2019. godine temeljem ugovora o suradnji s JU NP Mljet organizirao istraživački tim epidemiologa i ronilaca (Željko Mihaljević, Miroslav Benić i Angela Bradarić) da zajedno sa stručnom službom JU NP Mljet na čelu s ravnateljem Ivanom Sršenom i stručnim voditeljem Aleksandrom Popijačem pokušaju utvrditi trenutno stanje jednog od najgušćih staništa plemenite periske i razmjere katastrofe. Malo jezero NP Mljet je posebno zbog gustoće populacije plemenite periske i pojave koloidnog bijeljenja (izlučivanje aragonita). Ta pojava nije viđena nigdje na Sredozemlju, već samo u velikim tropskim i suptropskim sustavima.
Rezultati istraživanja su na žalost bili poražavajući! Utvrđeno je izuzetno brzo širenje mortaliteta periske uzrokovano parazitom Haplosporidium pinnae u kombinaciji s Mycobacterium sp. Smatra se da ovaj parazit zbog zatopljenja mora i njegove zagađenosti pokazuje toliku agresivnost. Haplosporidium napada probavnu žlijezdu, u njoj se razmnožava i periska ugiba od gladi. Tijekom bolesti obrambeni refleks zatvaranja periske se usporava, da bi nakon uginuća ostala otvorena i izložena morskim predatorima koji vrlo brzo opustoše njenu ljušturu. Periska ostaje uspravna i ukopana u podlogu dok ne popuste bisusne niti koje je drže u njenom neobičnom uspravnom položaju, nakon čega je gibanje mora polegne na dno.
Zbog svega navedenog, Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i energetike je s javnim ustanovama za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode te pojedinim županijskim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima odredio kao izuzetno važno identificirati lokacije s periskama koje zaraza još nije zahvatila, kao i one u kojima su još uvijek prisutne žive jedinke. Od 2020. godine traje “Projekt očuvanja plemenite periske u Jadranu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a provedbu koordinira Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Jadran je podijeljen u tri zone radi lakše koordinacije projekta, a organizaciju provođenja je dobila JU NP Brijuni za sjeverni Jadran, JU PP Telašćica za srednji Jadran i JU More i krš za južni Jadran. Svaka Javna ustanova sklopila je ugovor s partnerskim ustanovama koje su dobile lokacije na kojima će postaviti kolektore za skupljanje ličinki plemenite periske te ujedno pretražiti ta i okolna područja u cilju pronalaska živih jedinki. Projekt će trajati dvije godine, a u svakoj godini će (u svibnju i lipnju) biti postavljeni kolektori na približno 100 lokacija unutar kojih će biti postavljeno oko 500 bova usidrenih u dno te, ovisno o dubini mora, dvije i više mreža za prikupljanje ličinki plemenite periske.
Trajanje mrijesta periske je približno tri mjeseca (svibanj-srpanj) s najvećim intenzitetom u srpnju kad temperatura mora naraste. Lagane ličinke nosi morska struja i ako se na svom putu uhvate u kolektore, rast će do jeseni, biti vidljive i prepoznatljive te će ih biti moguće prikupiti i odnijeti u Aquarium Pula gdje će rasti do faze ponovnog povratka u more. Znanstvenici smatraju da žive jedinke u zoni zaraze predstavljaju potencijalno otporne jedinke čije ličinke bi mogle imati istu otpornost te biti osnova za prirodnu obnovu populacije periski u Jadranskom moru.
HVI je partner JU NP Brijuni i JU More i krš, a istraživački tim je do sad pronašao žive imune jedinke plemenite periske na četiri lokacije: otok Zečevo kod Nina, Pirovac, Pasadur na otoku Lastovu i otok Cres. Prijavljene su njihove lokacije, prati se njihov rast, a privremenim kavezom su zaštićene jedinke koje bi mogle stradati slučajnim oštećenjima (sidrenje ili nevrijeme).
Pomoć rekreativnih i profesionalnih ronilaca je izuzetno važna, svaku perisku se može jednostavno provjeriti tako da se nježno rukom prođe kroz more iznad nje. Ako je živa odmah će reagirati zatvaranjem, a pritom se može vidjeti i fini plašt koji treperi u njenoj unutrašnjosti.
Spasimo najvećeg jadranskog školjkaša
Lokacije plemenite periske mogu se prijaviti na adresu vrste@mzoe.hr ili putem online obrasca za dojavljivanje kojem se može pristupiti putem poveznice na mrežnim stranicama Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
