Pravilan naziv za šupljine u kostima lubanje u blizini nosa je paranazalni sinusi. Često se govori kako im je osnovna funkcija olakšavanje kostiju lubanje, ali danas znamo da je njihova funkcija višestruka i puno kompleksnija od toga.
Zanemarit ćemo tu kompleksnost i usmjeriti se na ono što je bitno znati kada se izlažemo promjenama tlakova okoline – u ronjenju, letenju, svemiru, čak i u vožnji brdovitim krajolikom.
Tih koštanih šupljina u glavi, koje spadaju u gornje dišne putove, ima osam: frontalni sinusi u kostima iznad obrva, maksilarni sinusi u kostima obraza iznad gornjih zuba, etmoidni sinusi u kostima između očiju iza nosnog grebena i sfenoidni sinusi u kostima iza etmoidnih. Kanalima su u vezi s nosnicama, a samim tim i s vanjskom sredinom. Potpuno su prekriveni sluznicom koja izlučuje sekret, ali zbog uskih kanala nisu dovoljno “provjetreni” te su podložni taloženju čestica iz zraka i stvaranju kolonija mikroorganizama – virusa, bakterija, gljivica. Kada iz raznih razloga (prehlada, alergije, urođenih ili stečenih anatomskih deformiteta, ozljeda, izlaganja izrazitoj hladnoći ili vrelini) dođe do oteknuća sluznice sinusa i nosa, ionako uski kanali postanu još uži i protok zraka u i iz njih postane otežan, sekret se ne drenira, a vlaga u njima stvara izuzetno pogodnu podlogu za bujanje mikroorganizama. I to, kako onih koji su normalno prisutni u njima (saprofitni mikroorganizmi), tako i onih koji sami po sebi izazivaju bolesti (patogeni mikroorganizmi). Tako nastaju upale sinusa – sinusitis. Na njegovu pojavu posumnjamo kada se jave simptomi: začepljenost ili curenje nosa, bol u predjelu sinusa, otekline oko nosa i očiju, glavobolja, težina u sinusima kod spuštanja glave naniže, povišena temperatura uz prethodno nabrojane, pritisak na zube i zubobolja cijele strane.
Upala može imati tri forme u odnosu na dužinu trajanja. Akutna forma traje do četiri tjedna, subakutna četiri do 12, a sve preko 12 tjedana je kronični sinusitis. Akutne najčešće nastaju nakon virusne prehlade na koju se zbog otekle sluznice nadoveže bujanje bakterija ili (puno rjeđe) gljivica kod ljudi oslabljenog imuniteta (zloćudne bolesti s kemoterapijom i zračenjem, HIV, dugotrajna upotreba kortikosteroida i imunosupresiva i drugo). Kronične najčešće u osnovi imaju deformacije, alergije, astmu i slično, što opet pogoduje množenju mikroorganizama. U maksilarnim sinusima mogu biti i posljedica infekcija, apscesa i vađenja zuba gornje čeljusti.
Sa sinusitisom se ne roni i s kapima za nos se ne roni!
Ronjenje je danas dostupno gotovo svima pa se i stimulira kod osoba s različitim zdravstvenim problemima. Među njima su i dijabetičari i imunokompromitirane osobe. Razvoj gljivičnog sinusitisa (mukormikoza, aspergiloza, kandidijaza) kod njih je učestaliji, a neprepoznat i neliječen može izazvati vrlo teške neurološke posljedice, vrlo bolnu neuralgiju trigeminusa, sljepilo pa i smrt zbog proboja gnoja ili zraka u moždane strukture.
Najvažnije u liječenju sinusitisa je otvoriti kanale smanjivanjem otekline sluznice sinusa. Time se postiže njihova dobra drenaža i ventilacija. Za to se najčešće koriste dekongestivne kapi za nos. Kada to nije dovoljno, u liječenje se uključe i antibiotici. Mnogim roniocima kapi za nos su, nažalost, gotovo sastavni dio ronilačke opreme. Obzirom da su izloženi hladnoći i vjetru često imaju infekcije gornjih dišnih puteva koje se lako pretvore u sinusitis. Problem s kapima za nos kod ronilaca je što djeluju neko vrijeme, a kada prestanu djelovati sluznica opet otekne i zarobi u sinusima zrak pod povećanim tlakom. Kako on ekspandira u izronu, kao i u svakoj drugoj šupljini, to može izazvati probleme u vidu jakih bolova, ali i barotraumu sinusa s različitim stupnjem oštećenja tkiva. Takav događaj pod vodom može imati teške pa i tragične posljedice. Problem je i što upotreba kapi za nos više od tjedan dana u kontinuitetu može izazvati atrofiju sluznice sinusa i nosa.
Pored kapi za nos, povoljno na sluznicu nosa djeluje i sprej sterilizirane morske vode s određenim dodacima ili bez njih. Svi ronioci doživjeli su i drenažu sadržaja sinusa morskom vodom (neki to redovito rade) ili povećanim tlakom pri izronu kada kanali nisu potpuno zatvoreni, a tada se maska može napuniti sekretom iz sinusa koji može biti i sukrvav, a tada osjete olakšanje.
Posebna forma sinusitisa je aerosinusitis ili barotraumatski sinusitis. Uzrok ove pojave je zarobljen zrak u sinusima koji pri izronu ekspandira uzrokujući snažnu bol, najčešće u frontalnim (čeonim) sinusima. Često je rezultat forsiranog izjednačavanja tlaka u zaronu kod ronilaca ili osoblja barokomore koji imaju oslabljenu prohodnost u nosu i kanalima do sinusa pa nasilno i uz poteškoće uspiju izjednačiti tlak. Međutim, pri izronu, pogotovo bržem, taj zrak više ne može izaći iz sinusa dovoljno brzo. Oštećuje se sluznica, bolovi mogu biti izuzetno jaki, ovisno o tome koje su strukture zahvaćene. Tako kod prepreke (sluzi u nosu) na vanjskom dijelu kanala koji vodi u sinus izron ili uzlijetanje zrakoplova izaziva širenje zarobljenog plina s bolom. Jako ispuhivanje nosa ili sam tlak izgura prepreku, tlak se smanji i bol prestaje. Ako je ta prepreka postojala prije zarona ili u zrakoplovu na visini, zaronom ili slijetanjem smanjuje se tlak zarobljenog plina u sinusima i otežano je ili nemoguće izjednačavanje tlaka. Efektom vakuuma odiže se sluznica sinusa i odvaja od kosti izazivajući bol, krvarenje, neurološke poremećaje. Obrnuto je kod prepreke na unutarnjem kraju kanala koji vodi u sinus. Zarobljeni zrak pri povećanju tlaka (zaron ili slijetanje zrakoplova) gura prepreku, to jest sluz u sinus i tlak se izjednačava. Ako sluz zatvori unutarnji otvor kanala kada je tlak u sinusu povećan, izronom ili uzlijetanjem zrakoplova tlak se povećava, ali prepreku ne uspijeva izgurati ka nosu i javlja se prava barotrauma sinusa. Najčešća prepreka je navedena sluz koja nastaje povećanom sekrecijom tijekom prehlade. No, to može biti i polip, devijacije koštanih struktura i drugo, a tada kapi i inhalacije ne pomažu. Najčešće su upalom pa i barotraumom zahvaćeni čeoni sinusi, no mogu biti i drugi pa i svi odjednom.
Kod ronilačke populacije barotraume sinusa su druge po učestalosti komplikacija, nakon barotraume bubnjića.
Više o ovoj temi pročitajte u SCUBAlife magazinu broj44.
Dr. Mario Franolić je specijalist hitne medicine, liječnik podvodne i hiperbarične medicine, mentor u Zavodu za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC Rijeka i pripadnik HGSS-a sa zvanjem gorskog spašavatelja te instruktor Komisije za medicinu spašavanja HGSS-a.
