Ujedinjeni Arapski Emirati danas su vrlo bogata država zahvaljujući obilnim izvorima nafte, ali prije samo 80-ak godina njihov je glavni izvor zarade bio povezan s ronjenjem.
Točnije, s izlovom bisera iz mora. Odnedavno su pak tamošnje vlasti odlučile dodati dašak tradicije u svojoj kulturnoj i turističkoj ponudi te su uvele program koji gostima omogućava da rone kao što su to nekada radili stanovnici tamošnjih emirata. Naime, u sklopu programa “lova” na školjke s biserima korisnicima je omogućeno da u tradicionalnoj odjeći i na tradicionalan način zarone u vode Jebel Alija i okušaju sreću u potrazi. Tako je jučer i službeno započeo program u sklopu kojega se može sjesti u dhow, tradicionalnu arapsku jedrilicu s latinskim jedrima koja se koristila za prijevoz robe Arapskim poluotokom, Pakistanom, Indijom i istočnom obalom Afrike te “glumiti” nekadašnje lovce na bisere.
U današnja vremena zemlje Zaljeva naravno više ne izvoze bisere pošto su već odavno jeftiniji uzgojeni japanski biseri povoljniji cijenom, ali vlasti su odlučile da se ne zanemari povijesno nasljeđe Emirata. “Ovo je sjajna stvar. Ako ne razmišljate o svojoj tradiciji u konačnici ćete izgubiti i svoju budućnost”, kazao je Ali Saqar Al Suweidi, predsjednik tamošnje grupacije Emeg koja je i pokrenula ovu inicijativu. Njegov djed i otac inače su bili lovci na bisere, a svojevremeno je Dubai imao flotu od čak 500 brodova koji u tragali za biserima. Kada je ta aktivnost bila na vrhuncu, brodovi flote znali su provesti i po tri mjeseca na moru, u lovu, bez da se vraćaju u matične luke. U turističkom mjestu Jumeriah nadaju se da će ovim potezom privući i hotelske goste i druge turiste, bilo da se radi o strancima bilo o stanovnicima UAE-a, od kojih mnogi imaju pretke, odnosno obiteljske poveznice s nekadašnjim lovcima na bisere. Direktor odjela za sport i zabavu u hotelu Jumeriah Beach, Des Cawley, kaže da im je namjera gostima pružiti dodir povijesti i baštine. “Ima puno morskih površina sa školjkama u kojima su biseri i u svojoj ponudi rotirat ćemo različite lokacije, koje variraju od tri do pet metra dubine. Povijesno, lovci na bisere nekada su ronili do dubina od 40 metara”, kaže Cawley. Ali Saqar demonstrirao je tradicionalnu ronilačku tehniku koja uključuje stavljanje stopala u omču vezanu uz uteg. Nakon puštanja povezanog užeta težina odvlači ronioca na morsko dno gdje ovaj traži i uzima koliko god može školjki prije izrona na površinu. Iz sigurnosnih razloga dozvoljeno je da maksimalno dva “lovca” na bisere budu u vodi, a svaki od njih ima pomoćnika na brodu. Ujedno i dva ronioca sa scuba opremom nalaze se pripravni za slučaj da treba dodatna pomoć. Nakon izrona na površinu gosti imaju priliku otvarati školjke specijalnim nožem nazvanim mafligah kako bi vidjeli jesu li imali sreće u lovu.
