Meduze lebde svjetskim morima već više od 500 milijuna godina, a naziv su dobile po priči iz grčke mitologije o Meduzi, jednoj od tri Gorgone, krilate sestre-aveti, kćerke Forkisove. Meduza je bila vrlo lijepa dok se nije zamjerila božici Ateni koja je njenu, do tada prekrasnu kosu pretvorila u zmije otrovnice.
Meduze su slobodno plivajući žarnjaci (Cnidaria) zrakasto simetrična tijela u obliku klobuka, zvona ili kišobrana. To su spolni oblici nespolnih polipa koji žive sesilno, pričvršćeni za podlogu. Tijelo im se sastoji od želatinozne tvari s velikim udjelom vode (do 99%). Na rubu zvona nalazi se veći ili manji broj lovki između kojih su smješteni mali mjehurasti osjetni organi (za svjetlo i ravnotežu). Usta su im u sredini, s donje strane zvona, na kraćem ili duljem dršku. Živčani sustav im je slabo razvijen. U klobuku se nalazi i sustav mišića čijim stezanjem se istiskuje voda i tako se pokreću kroz vodu.
Hrane se planktonom i sitnim morskim životinjama koje hvataju svojim lovkama opremljenim žarnim stanicama. Ove stanice sadrže karakteristične organele – žarnice koje su u stvari kapsule s okidačem, oprugom i bodežićem na vrhu. Prilikom mehaničkog ili kemijskoga podražaja žarnica se aktivira, bodežić se zabija i ubrizga neurotoksin u ciljani organizam i paralizira ga. No, i meduze imaju svoje prirodne neprijatelje, rado ih jedu neke vrste riba i morskih kornjača, a zabilježen je i kanibalizam.
Meduze koje pripadaju razredu režnjaka (Scyphoza) nazivamo skifomeduzama, a meduze iz razreda obrubnjaka (Hydrozoa) nazivamo hidromeduzama.
Skifomeduze (Scyphoza) – režnjaci
Režnjaci (Scyphoza) su razred žarnjaka (Cnidaria) koji kraće vrijeme provode u obliku polipa (nespolni, sjedilački stadij), a dulji period provode kao meduze (spolni, slobodno plivajući stadij). Ime su dobili po tome što je vanjski rub zvona njihove meduze razdijeljen na četiri ili osam režnjeva. Od jadranskih skifomeduza dvije su opasne za ljude: morska mjesečina (Pelagia noctiluca) i kompas meduza (Chrysaora hysoscella).
Uhati klobuk (Aurelia aurita)
Ovo je najčešća meduza u Jadranu, pojavljuje se u velikom broju tijekom proljetnih mjeseci. Najlakše je prepoznajemo po četiri spolne žlijezde (gonade) u obliku potkova koje se vide na gornjoj strani klobuka. Ima 16 glavnih lovki i mnoštvo tankih, rubnih na obodu klobuka. Prozirna je i obično naraste do 20 centimetara u promjeru. Hrani se planktonom, manjim meduzama i mekušcima. Može se samo ograničeno gibati i većinom je nošena morskom strujom, čak i ako pliva.
Nije opasna za čovjeka. Kozmopolitska je vrsta, obitava u obalnim vodama, najčešće pri samoj površini, ali je možemo naći i do dubine od 10 metara.
Morska mjesečina (Pelagia noctiluca)
Morska mjesečina je relativno mala meduza s polukružnim klobukom ispod kojeg se nalazi osam lovki i 16 rubnih lovki na obodu klobuka. Klobuk i lovke su ružičaste boje posuti sitnim ljubičastim točkicama. Pri kontaktu s ljudskom kožom javlja se jaka bol i nastaju ozljede slične opeklinama koje teško zarastaju, a nakon njih ostaje depigmentacija kože ili čak i ožiljak. Naraste do 20 centimetara duljine i do šest centimetara promjera klobuka. Obitava pod površinom na dubinama do 10 metara gdje lebdi i povremeno pliva.
Iako je tipična pučinska meduza, ponekad je morske struje i valovi nanesu do obala gdje je prijetnja kupačima. Široko je rasprostranjena u toplim i umjereno toplim morima, najviše u Atlantskom oceanu, Sredozemnom i Crvenom moru.
Kompas meduza (Chrysaora hysoscella)
Na površini klobuka ima svojstveni žuto-smeđi uzorak nalik na kompas (busolu). U Jadranu je razmjerno rijetka vrsta, najčešće se približava obali u rano ljeto i ne pojavljuje se u većem broju. Može narasti do 30 centimetara promjera klobuka i do jednog metra duljine lovki.
Pri kontaktu s ljudskom kožom nastaju ozljede slične opeklinama, ali je znatno manje opasna od morske mjesečine (Pelagia noctiluca). Zadržava se na dubinama do 10 metara, najčešće pri površini. Rasprostranjena je duž istočnih obala Atlantskoga oceana i u Sredozemnom moru.
Morska pluća (Rhizostoma pulmo)
Klobuk ove meduze na sredini je ispupčen, a rub je sastavljen od 80 malih krpica. Osnovna boja meduze je bijela s plavičastim odsjajem koji je osobito izražen na rubu klobuka. Pod njezinim klobukom utočište nalaze mladi primjerci nekih riba. Ovo je velika meduza, može narasti do 50 ili 60 centimetara u promjeru i težiti do 10 kilograma.
Nije opasna za ljude, može izazvati tek lakši osip na koži. Hrani se zooplanktonom, a i sama je omiljena hrana morskim kornjačama. Rasprostranjena je u Atlantskom oceanu, Sredozemnom i Crnome moru.
Mediteranska meduza (Cotylorhiza tuberculata)
Mediteranska meduza ima svojstven oblik po kojemu se lako razlikuje od ostalih vrsta. Ima plosnat klobuk sa smeđom izbočinom u sredini. Osam usnih krpa lagano je svinuto prema gore, s bijelim, plavim i ljubičastim kuglicama. Endem je Mediterana. Dobar je plivač, zato nije u potpunosti ovisna o morskim strujama. Najčešće obitava na otvorenome moru, ali ponekad (obično ljeti) se pojavi uz obale. Jedna je od većih jadranskih meduza, naraste do 35 centimetara u promjeru.
Nije opasna za ljude. Najčešće je okružena mladim šarunima (Trachurus trachurus) koji u njenim šupljinama nalaze sigurno utočište od nasrtljivih iglica (Belone belone) i ušata (Oblada melanura). Zbog očigledne sličnosti, neki je nazivaju i “jaje na oko“ (engleski naziv: fried egg jellyfish).
Benovićeva meduza (Pelagia benovici)
Znanstvenici sa Sveučilišta Salento 2014. godine objavili su da su u sjevernom dijelu Jadrana otkrili novu vrstu meduze koju su nazvali prema pokojnom profesoru s Dubrovačkoga sveučilišta, dr.sc. Adamu Benoviću.
O ovoj vrsti se još uvijek malo zna i nejasno je kako će njena pojava utjecati na okoliš. Ima poluproziran žuto-smeđi klobuk posut sitnim bradavičastim izraslinama s četiri potkovičaste gonade (spolne žlijezde) u sredini. Veličinom i oblikom je slična morskoj mjesečini (Pelagia noctiluca).
Hidromeduze (Hydrozoa) – obrubnjaci
Obrubnjaci (Hydrozoa), za razliku od režnjaka (Scyphoza), veći dio života provode u obliku polipa na morskom dnu. Njihove meduze (hidromeduze) su manje i, osim nekoliko većih vrsta, ne mogu se vidjeti golim okom. Čitav razred je dobio ime po obrubu na klobuku hidromeduza. Vrste koje žive u Jadranskom moru su neopasne za ljude.
Aequorea forskalea
Najveća je među jadranskim obrubnjacima, njezin klobuk u promjeru najčešće dosegne 10 centimetara. Tijelo joj je sasvim prozirno, zato je teško uočljiva bez obzira na svoju veličinu. Na klobuku su vidljive zrakasto raspoređene spolne žlijezde valovitoga oblika, a duž oboda su smještene brojne lovke promjenjive duljine.
Široko je rasprostranjena, osim na Mediteranu, nalazimo je u Atlantskom, Tihom i Indijskom oceanu na dubinama do 10 metara. Tijekom proljetnih mjeseci pojavljuje se u blizini obala i nije opasna za čovjeka.
Neoturris pileata
Izduženog je oblika sa šiljastim želatinoznim ispupčenjem na vrhu. Duljina klobuka je veća od njegovoga promjera, dostigne veličinu do 35 milimetara duljine i do 25 milimetara promjera. Duž oboda su smještene brojne lovke promjenjive duljine. Kroz proziran klobuk vidljiv su radijalni kanali i široki manubrij upadljive ružičaste ili narančaste boje.
Hidromeduza je rasprostranjena u Sredozemnom moru, Atlantskom, Tihom i Indijskom oceanu.
Više o jadranskim meduzama i što napraviti kad vas opeče neka od jadranskih meduza pročitajte u 26. broju SCUBAlife magazina.
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
