Palau je otočna država u Tihom oceanu smještena oko 800 kilometara jugoistočno od Filipina, a službeno se zove Republika Palau (Palauanci svoju državu nazivaju Belau).
Jedna je to od najmlađih i najmanjih država svijeta. Ima tek oko 20.000 stanovnika, a površina joj je tek 458 kvadratnih kilometara (za usporedbu, tek nešto malo više od otoka Krka). Samostalnost je stekla 1994. godine nakon što je okončan mandat Starateljskog vijeća Ujedinjenih naroda kojeg je vršio SAD.
Danas Palau ima poseban odnos sa SAD-om u obliku slobodne zajednice (free association). Palau nema svoju nacionalnu valutu, niti svoju vojsku. Platežno sredstvo je američki dolar, dok su za obranu Republike Palau zadužene Sjedinjene Američke Države. Glavni grad Palaua od 2006. godine je Ngerulmud u Saveznoj državi Melekeok koji je postao sjedište vlade, umjesto dotadašnjeg glavnoga i najvećeg grada Korora. Država Melekeok se nalazi na sjevernom i najvećem otoku Airai.
Palau je relativno loše povezan s ostatkom svijeta, a također nije ni jeftino kupiti avio kartu. Direktni letovi do Palaua (koji ne uključuju ostale pacifičke ronilačke dragulje poput otočja Guam i Yap) postoje iz samo nekoliko gradova u Aziji poput Manile, Hong Konga, Tokya, Pekinga i još ponekih. Što se cijene tiče, nema šanse da ćete ikako proći ispod 600 eura za navedene letove, što je zaista skupo za prosječno trosatni let. Doduše, u cijenu avio karte uključen je palauanski “environmental fee” od stotinjak eura, ali teško da će vas ta činjenica imalo oraspoložiti.
Zgodan detaljčić u planiranju ronjenja na Palauu jest da vam viza nije potrebna, a umjesto nje ćete u putovnicu dobiti otisnuti obrazac s vlastoručno potpisanom zakletvom (koju potpisujete pred imigracijskim oficirom na aerodromu) da ćete dati sve od sebe da sačuvate Palau od bilo kakvog uništavanja ili onečišćenja. Zaista zgodan “touch”.
Nakon dolaska na Palau trebali ste se već pobrinuti i za smještaj koji nije nimalo jeftin. Hotelske cijene su “prilagođene” američkom i japanskom (u posljednje vrijeme i kineskom) tržištu, što u prijevodu znači da su maksimalne. Konkretno, to znači barem pedesetak dolara po osobi za noćenje u prosječnim hotelima (soba oko 100 USD), a na one luksuznije se nemojte ni obazirati. Usput, toplo preporučujemo da se nikako ne upuštate u “home stay” varijante u kojima ste smješteni u kakvim potleušicama “Bog te pitaj gdje”. Ako ništa drugo, vrućina i komarci će vas uništiti. Ako se već odlučujete na takav put iz ronilačkih snova na drugi kraj globusa, ipak odvojite još koju stoticu da budete smješteni kako treba.
Koror je najveći grad na Palau (ujedno i jedina urbana cjelina) pa su tamo i najbolje opcije smještaja. Tu se nalazi i većina ronilačkih centara pa ne tražite dalje, Koror je točka iz koje započinje sve na Palau. Ako radite svoja vlastita istraživanja ronilačke ponude i ostalih detalja vezanih za Palau, sad je vrijeme za informaciju iz prve ruke. Možda vam se učini da ne bi bila loša ideja smjestiti se negdje na Peleliu otoku (u njegovoj blizini su mnoge atraktivne lokacije), ali nikako to nemojte učiniti zbog već prije spominjanih razloga.
Sve, ali baš sve važne ronilačke lokacije na Palau doseći ćete i iz Korora, uz ne previše kompliciranu organizaciju vremena. Koror vam je idealna polazišna točka i za sve ostale izlete na koje ste možda naumili proći, mada ih na Palauu nema previše. Ono što vam svakako preporučujemo je obilazak centra Korora i tamošnjih restorana, zatim rentanje automobila (koje je relativno jeftino) te obilazak otočja Koror i Airai (na kojem se nalazi Predsjednička palača u državi Melekeok), možda posjet farmi krokodila, a nemojte nikako propustiti poznate kajak ture kojih postoji nekoliko vrsta prilagođenih različitim fizičkim mogućnostima klijenata.
Ono o čemu je većina vas već ponešto čula i što se nepogrešivo veže uz Palau je svjetski poznati lokalitet Jezera meduza (“Jellyfish lake”). Jezero se nalazi na Mecherchar otočiću u sklopu Rock island otočja u uglavnom nenaseljenom dijelu Palaua. U jezeru se nalazi morska voda jer ono procijepima i uskim kanalima komunicira s otvorenim morem, ali ipak posjeduje osobine gotovo potpuno izoliranog eko sustava. Lokacija je svjetski poznata zbog vrlo guste populacije zlatnih i mjesečevih meduza koje su bezopasne za ljude pa se među njima možete i bezbrižno kupati i roniti što su tisuće turista godinama i radile. U zadnjih nekoliko godina je broj meduza drastično opao (neke procjene govore o padu populacije s devet milijuna na tek dvjestotinjak tisuća jedinki), najvjerojatnije zbog ekoloških poremećaja (temperatura? salinitet? zasićenje kisikom? – preciznog odgovora još uvijek nema), što za nas kao potencijalne posjetitelje, nažalost, znači samo jedno, a to je da je kupanje u jezeru do daljnjeg zabranjeno.
Ronjenje na Palauu
Kao prvo, neka vam odmah na početku bude jasno da su ronjenja skupa. Uz jednu malu opasku, skupa su ako se odlučite na operatera kojeg ćemo vam upravo preporučiti, no uvidjet ćete, s dobrim razlogom. Dakle, kao i svi odgovorni avanturisti probat ćete pronaći neku opciju ronjenja koja vas neće previše “opaliti po džepu” i, što je najbolje, vjerojatno ćete ju i pronaći. Niske cijene, solidne lokacije, čak i svojevrsni paketi tipa smještaj – ronjenje privući će vašu pozornost, ali na Palau s time treba biti jako oprezan. Uglavnom se radi o usluzi vrlo niske razine koja može dosezati i do potpunog razočaranja. Na primjer, dopadne vas smještaj na nekoj plaži usred prašume na Peleliu otoku, maltene u baraci sklepanoj od granja i limenih ploča (hajde, to bi još moglo i proći pod robinzonski turizam) s prehranom slične razine te vođenjem na ronjenje od strane vašeg domaćina (ne želimo biti rasisti, ali u ovim slučajevima uvijek se radi o Palauancima, nikad o nekom stranom centru). Ne treba ni napominjati da se kompletna usluga, uključivo i s paketom ronjenja, plaća mjesecima unaprijed dok još niti ne znate što točno uplaćujete. I onda se dogodi da jednoga dana ujutro vaš vodič naprosto ne dođe po vas na ronjenje (skuplja vas barkom kojom i idete na ronjenja) iz samo njemu znanog razloga. Ali, ne pada mu napamet da vam bilo kako nadoknadi vaš izgubljeni, a unaprijed plaćeni ronilački dan. Kao da je jedina engleska rečenica koju zna izreći “no refund policy” na “broken Englishu”.
Zbog toga, bez izuzetka, bilo kakve aranžmane bukirajte isključivo preko renomiranih operatera, hotela ili ronilačkih centara. Na žalost, to će u pravilu uključivati strane (američke) turističke centre. Platit ćete ozbiljno skuplje, također mjesecima unaprijed, također s “no refund policy”, ali barem ćete znati što točno dobivate, a to je onda u pravilu vrhunska usluga, bilo da se radi o smještaju, hrani ili ronjenju. Da konkretiziramo, uglavnom su sigurne varijante one preko operatera ili agencija sa sjedištem (pa i smještajem) u Kororu i bližoj okolici te da su u vlasništvu stranaca, što ćete zaključiti već pri dopisivanju s administracijom oko bookinga (zapamtite, sve morate rezervirati i platiti mjesecima unaprijed).
Najpouzdanija opcija za vrlo solidan i “stress free” aranžman na Palau je “Sam´s tours diving centar” koji se nalazi na Malakal otočiću – širem centru Korora. Ovo izgleda kao zaista otvorena reklama za točno određeni ronilački centar, međutim, to nam u ovom slučaju nije bila namjera. Naprosto je činjenica da je Sam´s najpoznatiji, najstariji i vjerojatno najkvalitetniji ronilački centar na Palauu.
Sam´s tours organizira i smještaj u hotelčićima u Kororu pa je opcija “sleep and dive” optimalna. Na lokacije se odlazi brzim gliserima za desetak ljudi pa, iako su lokacije podosta udaljene (i do tridesetak milja od centra pa sve do Peleliu cornera), ukupni dojam je odličan. Ronjenja su poprilično skupa; jedan zaron će vas stajati 80 američkih dolara. Podosta, tim više što ste gotovo prisiljeni uzeti dva dnevno (jer su u jednom odlasku s brzim brodicama). Popusta na veći broj ronjenja jednostavno nema, a jedino olakšanje će vam biti cijena trećeg, popodnevnog zarona na olupinama u blizini od 40 dolara ili mogućnost besplatnog ronjenja na Sam´s house reefu. Možda će vam se učiniti da, ako je besplatno, ne valja. Djelomično ste u pravu, ali fotografi će se oduševiti čak i ovom banalnom lokacijom.
Sam´s house reef
Kako smo napomenuli, Sam´s diving centar se nalazi na otočiću Malakal u širem centru Korora. U ovećoj laguni smještena su dva velika plutajuća pontona gdje je vezano desetak glisera koji svakodnevno odlaze na ronjenja. A odmah ispod njih, tu na par metara dubine krije se nešto vrlo neobično, house reef koji je više nakupina kamenja s ponekim omanjim grebenčićima.
Ronjenje je besplatno ako ste gost Sam´s-a pa čak i u obliku noćnog. Zaista je zgodna stvar odraditi noćno ronjenje, izići na platformu i pospremiti opremu na samo par metara od Sam´s bara u kojem ćete moći solidno večerati i promatrati druge ronioce kako rade što i vi do maločas. Kako smo naslutili, lokacija nije ništa naročito, ali zato stijenje u svojim raspuklinama krije neočekivane, fantastične domaćine – suludo šarene mandarin ribice. Ova slatka ribica veličine poput naših pjevčića, ali izrazito šarenih boja, ultimativni je mamac za podvodne fotografe, naprosto zato što je razmjerno rijetka, čak i u svjetskim razmjerima. Kada su nam vodiči iz Sam´sa prije ronjenja natuknuli da ćemo ih vidjeti, u sebi smo se samo nasmiješili tumačeći to kao klasičnu lovačku priču kakvih smo se već naslušali. No, ovoga puta navlakuša je bila istinita, stvarno ih ima, i to više zajednica pa je već i zbog toga ronjenje na house reefu neopisiv užitak, pogotovo ako ste zagriženi podvodni fotograf.
Blue holes
Najljepši dio Palaua, onaj kojeg možete vidjeti na spektakularnim fotografijama tirkiznog mora i porazbacanih šumovitih otočića nalazi se na području Rock islands koje je nenaseljeno i nalazi se zapadno od glavnih otoka Koror, Macharchar, Peleliu i ostalih. A najljepši dio Rock Islandsa se naziva Seventy islands.
Nešto južnije se nalazi Ngemelis otočić na kojem se nalaze neke od najpoznatijih palauanskih lokacija. Prva od njih su Modre špilje koje se nalaze na zapadnom zidu Ngemelisa. Radi se o malom sistemu kaverni koje su međusobno povezane i u koje možete ulaziti s horizontalnog platoa ili putem vertikalnog zida pa u sijaset kombinacija.
Ronjenje bi bilo zanimljivo i samo zbog te morfologije, međutim, puno zanimljiviji su stanovnici tih kaverni, lion fishevi na gorgonijama ili više giant barakuda koje kao da su, svaka za sebe, zauzele po jednu od ovih velikih kaverni. Uz malo strpljenja možete im se oprezno približiti, ali pogled na strašne čeljusti će vas brzo odvratiti od daljnjeg druženja s ovom, inače prekrasnom ribom. Naprosto, barakuda izgleda toliko zastrašujuće da vam se čini da i vas mjerka kao potencijalni obrok.
Blue corner
Ovo je najpoznatija lokacija na Palauu i nalazi se samo ponešto južnije od Blue holesa, praktično na istom zidu. Kod dobro organiziranih i iskusnijih grupa ronilaca moguće je odroniti obje ove lokacije u jednom zaronu.
Ono što ćete zasigurno vidjeti su morski psi, a količina im ovisi o smjeru struja koje su vrlo jake. Morfološki se radi o velikoj izbočini u spominjanom zidu koja tvori plato na petnaestak – dvadesetak metara dubina, nakon kojeg se dalje okomito nastavlja zid i bočno i pod platoom. Zbog takve nagle promjene u reljefu struje su ovdje uvijek jače nego u okolici.
Već vjerojatno znate; gdje su struje, tu su i sharkovi. Blue corner je tipičan primjer, no treba se dobro pomučiti da (ovisno o smjeru struje i željenoj točki dolaska) doperajate do samog ruba platoa gdje se počinje obrušavati u zid, izvadite svoj “reef hook” (obavezni dio opreme na Palauu – bez njega jednostavno nema ronjenja), zakvačite se za stijenu, lagano napušete jacket… i show počinje. Gray reef i silky sharkovi će prolaziti pored vas kao na autocesti. Teško za opisati, ali zato možete vidjeti na fotografijama.
Teško je opisati i sam osjećaj fascinacije ovim gracioznim stvorenjima koja se redaju pred vama, gotovo se ne obazirući na vas. Osim morskih pasa bit će i jata jackova, uz malo sreće i vrlo rijetkih velikih bumphead papigača, a izgleda da na Blue corneru obitava i domicilni napoleon koji strpljivo čeka koji od ronilaca će mu donijeti kakav slastan zalogaj.
Peleliu cut, corner i Peleliu express
Peleliu je najjužniji od glavnog otočja Palaua i lokacije na njemu su najudaljenije od ronilačkih centara u Kororu. Međutim, ne morate strahovati da vas centri iz Korora zbog udaljenosti neće htjeti voziti do famoznog Peleliua, do njega voze gotovo svi pouzdaniji, uz prosječno sat i pol vožnje gliserima. Ono od čega treba strahovati je nešto sasvim drugo…
Peleliu je bio poprištem žestokih bitaka između Amerikanaca i Japanaca u Drugom svjetskom ratu, a još i danas se u podmorju i na kopnu mogu pronaći čahure metaka i granata, nedefinirani čelični ostaci ratne mašinerije, a postoji i vrlo zanimljiv muzej na otvorenom s originalnim tenkovima, amfibijama, bunkerima… Što se ronjenja tiče, na Peleliu se odlazi slično kao i na Blue corner, u potragu za morskim psima.
Na samom južnom rtu Peleliu otoka nalazi se kombinacija dubokih zidova koji završavaju platoima na kojih desetak-petnaestak metara dubine (slično kao i na Blue corneru), ali na mnogo većem području pa se tako ovdje nalaze tri gotovo spojene lokacije (pored se nalazi i Peleliu wall na kojem smo također ronili). Struje su sulude što garantira mnogo morskih pasa, ali i doslovno borbu za život. Mogu reći da sam stvarno već prošao solidnu količinu jakih struja (Bali, Komodo, Sejšelski “washing machine”), ali ovako nešto još nisam doživio. Kada se nakon zarona jedva jedvice uspijete “zahukati” za rub stijene (a lako se može desiti i da promašite pa ćete driftati u smjeru struje i zaron je za vas propao), slijedi borba za održanjem maske i regulatora na licu koji doslovno vibriraju (kao i cijelo vaše tijelo). Ako to uspijete iskontrolirati, imat ćete show s morskim psima poput onog na Blue corner, s vjerojatno još više njih. Ali, to je lakše reći nego učiniti!
Po slobodnoj procjeni, jačina struje je ovdje bila zasigurno preko deset čvorova, što je već ekstremno. Zato na Peleliu lokacijama mogu roniti zaista samo najiskusniji. Ozbiljnost situacije ronjenja u ovakvim strujama dokazuje i činjenica da je ovdje apsolutno i bez iznimke zabranjeno ronjenje s kamerama (osim sićušnih GoProa) jer naprosto ne možete kontrolirati još i takav zahtjevan komad opreme.
German channel
Za vrijeme njemačke dominacije na Palau jedna od glavnih privrednih grana bilo je rudarenje fosfata na južnom Angaur otoku pa posredno i njegov transport do Korora. Ruta je bila dosta komplicirana zbog mnogih plitkih grebena pa su vrijedni Nijemci odlučili prokopati kanal kroz jednu od laguna da skrate vrijeme transporta rudače. Tako je ovaj kanal star već stotinjak godina dobio ime. Čudnom igrom prirode upravo ovdje, na njegovom južnom ulazu se nalaze “cleaning stations” za mnoge mante koje obitavaju u okolici.
Vjerojatno ste već čuli za pojam “cleaning station” (pomalo nespretno za prijevod na hrvatski) koji označava mjesta na kojima obitavaju manje ribice – čistači, a koje privlače mante radi besplatnog čišćenja od parazita. Ronjenje na ovoj lokaciji u pravilu treba planirati za popodne kada su struje najpovoljnije, a i kada mante više teže dolaziti na tretman čišćenja. Kada se sve poklopi, imat ćete priliku uživati u jedinstvenom plesu manti kojeg možete vidjeti i na mnogim drugim lokacijama, ali zaista vrijedi konstatacija da je to jedan od najljepših prizora u podmorju uopće.
Chandelier caves
Polako smo došli do lokacija koje se nalaze u neposrednoj blizini ronilačkih centara u Kororu pa su stoga i cijene ronjenja nešto manje, ali su ronjenja i dalje vrlo zanimljiva. Chandeliers špilje su toliko blizu Sam´s centru da bi malo spremniji ronilac do njih mogao i doplivati iz centra pa ih tako odraditi kao house reef diving, ali takve ideje vjerojatno još nikome nisu pale napamet. Nije da nismo razmišljali i o takvoj varijanti (kao pravi Balkanci), ali smo iz poštovanja prema našoj simpatičnoj voditeljici ronjenja Lulu iz Kine ipak špilje odradili kao regularno treće ronjenje.
Radi se o pravom malom labirintu špilja (do kojih ipak dopire konstantno svjetlo pa je lutanje praktično nemoguće) koje su vrlo interesantne jer se na mnogo mjesta može izroniti na površinu, gdjekad osvijetljenu, a gdjekad u tami. Također se na mnogo mjesta vide veliki stalaktiti kao dokaz da su ove špilje nekada davno bile iznad razine mora.
Živog svijeta nema bog zna što, ali je ambijent sveukupno vrlo zanimljiv zajedno s činjenicom da unutar špilja temperatura mora raste i preko trideset stupnjeva Celzija (inače je prosječna temperatura mora u svim ostalim zaronima bila oko 29 stupnjeva Celzija bez obzira na dubinu).
Iro Maru
U ovo naše putovanje svakako smo željeli uvrstiti i poneku od mnogobrojnih olupina japanskog brodovlja iz bitaka s Amerikancima. Slično kao i s Jellyfish Lakeom, nismo imali sreće niti s najatraktivnijom olupinom koja se naziva “Helmet wreck” (zbog mnogobrojnih šljemova razasutih po olupini). Helmet wreck je do daljnjega također zatvoren za ronjenje zbog istjecanja goriva iz jednog od prohrđalih tankova pa je u tijeku bila sanacija olupine. Zbog toga smo otišli na olupinu Iro Maru, velikog japanskog mornaričkog tankera koji je potopljen u američkoj ofenzivi Desecrate One putem zračnih napada.
Iro Maru je veliki brod od preko stotinu metara, a nadgrađem dominiraju 80 milimetarski topovi na pramcu i krmi te pomoćne dizalice. Paluba je potpuno obrasla koraljima (nalazi se na dvadesetak metara dubine), a moguće se spustiti i u pokoju od štiva gdje se razaznaju razni dijelovi postrojenja za pumpanje.
Interesantna je i konstrukcija velike dizalice (ili platforme) koja je također sva prekrivena tvrdim koraljima. Pošto se olupina nalazi u jednoj od dubljih laguna, vidljivost je nešto lošija nego na ostalim lokacijama Palaua.
Jake seaplane
Legendarna olupina japanskog izviđačkog hidroaviona kojeg su Amerikanci nazivali jednostavno Jake nalazi se na dubini od 15 metara. Hidroavion je nastradao prilikom ratnih operacija te je završio na dnu jedne od laguna (Komebail lagoon). Točan vojni naziv mu je Aichi E13A1-1 mornarički hidroavion, a osim izviđanja mogao je poslužiti i za bombardiranje. Izgrađen je 1941. godine, a oboren je 1944. godine strojničkom ili topovskom vatrom sa zemlje ili broda. Struja gotovo da i nema, a vidljivost je uglavnom zadovoljavajuća. Pojedini dijelovi aviona nedostaju, ali je u cjelini odlično očuvan.
Jasno se raspoznaju kokpit, trup i krila te ogromne plovke za slijetanje i polijetanje s vode. Nos aviona je oštećen prilikom udara u vodu, ali se dijelovi motora jasno prepoznaju, a i velika elisa je još uvijek na svom mjestu. Doduše, dio trupa je pukao baš na mjestu gdje se nalazi pogonski motor, ali to olupinu čini još atraktivnijom. Avion je fino obrasao tvrdim koraljima, a u kokpitu se još vide i raspoznaju svakojake sitnice.
Olupina je vrlo poznata u ronilačkom svijetu i gotovo da je nezaobilazni dio svake ozbiljnije ronilačke ture po Palau pa ju stoga posjetite i vi kada se jednom već nađete u ovom istinskom ronilačkom raju.
Više o ronjenju na ovom pacifičkom dragulju uz opise još nekih zanimljivih ronilačkih lokacija na Palauu pronađite u 32. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
