Ronioci pacifičke kraljevine Tonge pronašli su olupinu za koju se vjeruje da je piratski brod koji je, prema lokalnom vjerovanju, prepun blaga potonuo u 19. stoljeću, priopćili su dužnosnici Tonge.
Britanski brod Port-au-Prince 1806. godine napali su lokalni ratnici po dolasku na Tongu nakon čega je većina posade ubijena prema naređenju kralja Finau Ulukalala II.
Tonganci su, prema pričama, s broda pokupili željezo i topove prije nego što je kralj naredio potapanje broda s blagom na njemu. Ministarstvo turizma Tonge priopćilo je da se vjerovalo da je brod zauvijek izgubljen sve dok ga slučajno nije pronašao jedan lokalni ronilac. Glasnogovornica ministarstva Sandra Fifita izjavila je da bi blago i dalje trebalo biti na brodu ukoliko se ispostavi da je zaista riječ o Port-au-Princeu. “Vjeruje se da je velika količina bakra, srebra i zlata bila na brodu, zajedno sa srebrnim svjećnjacima, raspelima i kaležima”, tvrdi Fifite. Objasnila je da je brod imao sanduke prekrivene bakrom što znači da je napravljen u periodu između 1780. i 1850. godine kada je takvo prekrivanje korišteno kao zaštita od crva i drugih štetočina. U priopćenju se navodi da ronioci i dalje mapiraju olupinu prije nego što se krene u nastavak proučavanja broda
Port-au-Prince izrađen je u Francuskoj, a Britanci su ga preuzeli 1805. nakon čega je isplovio iz Londona s dozvolom da napada brodove Španjolske i Francuske kao rivale britanske krune i krade njihov teret. U gotovo dvije godine plovidbe pod britanskom zastavom opustošio je nekoliko španjolskih naselja u Peruu i španjolskih brodova te konačno krenuo prema Tongi gdje je dočekao nesretan kraj.
Darren Rice, vlasnik resorta i jedan od dvojice ronilaca koji je zaronio do olupine, kaže da su brod pronašli na grebenu pred otokom Ha’ano, području poznatom po snažnim strujama i negostoljubivoj obali. Stoga je naglasio da lokalni uvjeti ne dopuštaju vađenje dijelova i blaga prije prosinca. „Od broda je malo toga ostalo i dijelovi su mu razbacani po dnu mora“, opisao je Rice, koji nije htio detaljnije pričati o lokaciji broda zbog straha od lovaca na blago. Složio se da je riječ o povijesno najvažnijoj olupini male kraljevine smještene između Samoe i Fidžija.
Naime, dječak William Mariner bio je član posade koji je preživio masakr i ubrzo postao miljenik kralja. Na Tongi je proveo sljedeće četiri godine prije nego se ukrcao na brod i vratio u Veliku Britaniju gdje je amaterski antropolog John Martin saslušao njegove priče i sažeo ih u knjigu „Priča o domorocima otoka Tonga“, koja se i danas smatra jednim od najvažnijih povijesnih izvora predkršćanske Tonge.
