Otok Hvar jedna je od najpoznatijih turističkih destinacija u Hrvatskoj, a osim po turistima poznat je i po kulturno-povijesnim spomenicima, nepreglednim poljima cijenjene hvarske lavande, odličnoj gastro ponudi s vrhunskim vinima (nadaleko je poznat hvarski Plavac), zatim po ljepoti obližnjih Paklinskih otoka i još koječemu.
Današnje ime otoka je grčkog porijekla (od grčki Pharos – svjetionik). Iz tog su naziva Rimljani oblikovali ime Pharia. Dalmatinski Romani pretvorili su ga u Fara, a u ranom Srednjem vijeku doseljeni Hrvati suglasnik “f” zamjenjuju suglasnicima “hv” te mijenjaju naziv u Hvar. Lokalno stanovništvo naziva ga “Hvor” (u Starom Gradu), ili “For”, a standardni oblik “Hvar” javlja se na istočnom dijelu otoka gdje su se naknadno naselili štokavci s kontinenta. Stari Grci koji su nam ostavili u naslijeđe Starogradsko polje sa strogo definiranom podjelom kolonizirali su Hvar u četvrtom stoljeću prije Krista. Nakon njih otokom su vladali stari Rimljani, Bizant, Neretvanska kneževina, Hrvatski kraljevi, Mletci, Napoleon, Habsburška monarhija, Jugoslavija… Svatko od njih uzimao je s ovog otoka što je mogao i htio, ali mnogi su iza sebe u naslijeđe ostavili i vrijedna svjedočanstva svoga vremena.
Hvar pripada grupi srednjodalmatinskih otoka. Nalazi se u Splitsko – dalmatinskoj županiji, sjeverno od njega se nalazi otok Brač, a južno od njega se nalaze Šćedro (od kojega ga dijeli Šćedorski kanal), Vis (više prema jugozapadu), Paklinski otoci, Korčula i poluotok Pelješac. Jedan je od naših najizduženijih otoka (uz Cres), duljine je 72 kilometra, a u na najširem dijelu je širok samo 10,5 kilometara. Ukupna duljina obale mu je 254,2 kilometra. Površine je 299,7 kilometara kvadratnih, što ga čini četvrtim hrvatskim otokom po površini (nakon Krka, Cresa i Brača). Najviši vrh je Sveti Nikola visok 628 metara koji se nalazi nešto istočnije od samoga grada Hvara. Na otoku se nalazi nekoliko većih gradića i niz manjih sela i zaseoka od kojih su neki odavno napušteni.
Najveći grad na otoku je Hvar, a na sjeverozapadu otoka nalazi se glavna poveznica s kopnom – trajektna luka i grad Stari Grad, dok je nešto istočnije od njega gradić Jelsa. Na samom istočnom kraju otoka nalazi se omanji gradić Sućuraj koji je također povezan s kopnom trajektnom linijom iz mjesta Drvenik na kopnu.
Svaki opis Hvara bio bi nepotpun bez spominjanja barem najznačajnijih kulturno-povijesnih spomenika, a većina je vezana za sam grad Hvar. Tvrđava Fortica koja se uzdiže nad gradom sagrađena je početkom 16. stoljeća. Bila je oštećena 1579. godine u velikoj eksploziji baruta pa je svoj konačni oblik dobila nizom pregradnji. Danas se u njoj nalazi reprezentativna zbirka amfora i drugih antičkih i srednjovjekovnih predmeta. Na susjednom brdu nalazi se tvrđava koju je 1811. g. sagradio Napoleon – Napoljun. Zbog svog povoljnoga položaja oduvijek je služila kao izvidnica i stražarsko mjesto. Danas se na tom mjestu smjestila hvarska zvjezdarnica.
U središtu samoga grada nalazi se trg Pjaca – jedan od najljepših trgova na jadranskoj obali. Nastala je nasipanjem duboke močvarne uvale, a popločana je 1780. godine. Na Pjaci se nalazi i katedrala sv. Stjepana. Sagrađena je se na mjestu ranokršćanske crkve iz šestog stoljeća. Današnji izgled katedrala je poprimila u 16. i 17. stoljeću. Unutar Katedrale sačuvani su brojni kulturni spomenici iz različitih perioda njenog nastajanja.
Arsenal je jedan od najmonumentalnijih spomenika čija je izgradnja započela 1579. na mjestu starog Arsenala iz 1331. godine. Dovršen je 1611. godine. Pod tim predivnim lukom promjera 10 metara bilo je čuvano hvarsko oružje. Hvarski knez Semiteccolo daje sagraditi još jedan kat nad Arsenalom te u tom prostoru smješta Hvarsko kazalište. Izgrađeno je 1612. godine i ujedno je najstarije kazalište u Europi. U njegovom prostoru se čuva i pramčana figura osvojena s turske galije 1571. godine kod Lepanta.
Gradska loža u neposrednoj blizini Pjace najljepša je jadranska loža koju su izradili brački klesari 1479. godine. Danas Gradska loža ima funkciju vjenčaonice, a uz nju se nalazi i kula gradskoga sata – Leroj sa zvonom iz 1562. godine.
Stari Grad je mjesto koje su stari Grci odabrali za svoj Pharos i svjetionik od kuda su širili svoje znanje i kulturu. I mada nije ostalo mnogo fizičkih ostataka i artefakata iz tog doba, povijest izvire iz svakog kamena ovog šarmantnog gradića. Svakako najpoznatiji i najreprezentativniji primjer arhitekture ovog grada je Tvrdalj Petra Hektorovića, utvrđeni ljetnikovac književnika, autora prvog realističnog epa hrvatske renesanse “Ribanje i ribarsko prigovaranje”. Renesansni pjesnik, kršćanski mislilac i graditelj, gradio je ovu utvrdu dugo i brižljivo, a bila mu je jednako značajna kao i njegovo kapitalno književno djelo. Najpoznatija znamenitost Tvrdlja je njegov ribnjak okružen trijemom u kojem slobodno žive cipli, a povrh kojeg se uzdiže mala kula s kamenim gnijezdima za golubove i rupama za vrapce.
Šećući popločenim uskim ulicama Starog Grada svakako treba zalutati i na trg Škvor. Ovaj je trg nastao tijekom 17. i 18. stoljeća iz plićaka uz obalu. Nekada dom brodogradilištu koje je nasuto i po kojem je trg i nazvan (škor dolazi od riječi škver, što na dalmatinskom dijalektu znači brodogradilište). Ovaj zakrivljeni prostor u kojemu živi mitska Dalmacija okružen je karakterističnim dalmatinskim radničkim kućama sa slikovitim luminarima (krovnim prozorima) te sularima i skalinadama (kamenim terasama sa stubištem). Dovoljno je sjesti na neku od tih skalina tiho, u miru, gotovo bez daha, zaustaviti vrijeme i vidjeti kako jednostavno i maleno može biti ljepše od monumentalnog i ogromnog.
Na poluotoku Glavice iznad Vrboske nalazi se jednostavna utvrda, zapravo kula Kaštilac iz 16. stoljeća koja nije imala obrambenu funkciju, već je uglavnom služila za nadzor pomorskih puteva. Ako produžite još par stotina metara doći ćete do prekrasne uvale Palinica ili, ako skrenete lijevo, do još jedne lijepe uvale Maslinica. S druge strane Vrboske uvale dominira crkva tvrđava Sv. Marije. Mada ovaj spoj crkve i tvrđave djeluje čudno, u vrijeme njene gradnje okolnosti su bile takve da nije bilo alternative. Taj najimpozantniji arhitektonski dragulj mjesta jedinstven je na cijelom Jadranu. Prvotna verzija ove crkve stradala je u napadu Turaka 1571. godine pa je u današnjem obliku obnovljena nekoliko godina kasnije. Ovo je najljepša crkva takve vrste u Hrvatskoj i među najljepšima je iz tog razdoblja na području Europe.
Unatoč ovoj fascinantnoj građevini najpitoresknije slike Vrboske su njezin kanal i mostovi. Mnogi joj zbog tog tepaju da je mala Venecija. Malu Veneciju čine jedan kanal i četiri mosta. Samo bujna mašta može činiti takve poredbe, što ne umanjuje prelijepu jednostavnost slika koje pružaju odsjaji kamenih kuća i mostova zamrznuti u trenutku u mirnoj vodi kanala pod jutarnjim Suncem koje hladni kamen boji samo sebi svojstvenom toplinom.
Ronjenje na Hvaru i oko njega
Generalna ronilačka situacija na otoku Hvaru je poprilično neobična s obzirom na njegovu sveukupnu atraktivnost i veliki broj ronilačkih lokacija. Na otoku postoji tek nekoliko ronilačkih centara, a zemljopisni položaj, čisto more i geomorfološka struktura otoka obećavaju niz vrhunskih ronilačkih lokacija duž čitavoga otoka. Možda je jedini nedostatak hvarskoga podmorja u uvjetnoj raštrkanosti lokacija na vrlo izduženom otoku pa teško da ih sve možete obići u nekakvom prosječnom ronilačkom itinereru, ali uvijek se isplati potruditi.
Rt Kabal
Starogradski zaljev nalazi se na sjeverozapadnoj strani otoka i jedan je od najvećih zaljeva na jadranskoj obali. Sam početak Starogradskog zaljeva jasno je određen rtom Kabal (ili Kabao kako ga još zovu) na kojem se nalazi i zdanje maloga bijelog svjetionika, a čak i Petar Hektorović u svom čuvenom djelu “Ribanje i ribarsko prigovaranje” spominje ovaj rt (Junački upriše, put Kabla vozeći). Upravo podno samoga svjetionika (južni dio rta) nalazi se vrlo zanimljiva lokacija za ronjenje. Zbog ponekad jakih struja sidrenje brodice može biti otežano pa je nužan oprez, pogotovo za vjetrovitih dana.
Zaron započinje točno podno stepenica kojima se dolazi do svjetionika, spuštanjem na kamenito dno na kojih sedam – osam metara dubine. Vrlo lako ćete uočiti relativno malu rupu u stijeni koja krije ulaz u zanimljivi tunel kojim se izlazi na suprotnu stranu rta. Ulazak u tunel je dostatan za samo jednoga čovjeka i prvih desetak metara tunela može biti ponešto klaustrofobično jer dubina polagano pada, a visina prolaza je samo metar – dva. No, već nakon desetak – dvadesetak metara tunel se širi u prostrani hodnik koji pada do dubine od 25 metara te je zadovoljavajuće osvijetljen plavetnilom s druge strane rta. Prolazak tunelom (u dužini od kojih četrdesetak metara) završava širokim otvorom s druge strane s pješčanim dnom (malo pripazite na pokrete perajama).
Po izlasku iz tunela obično se zaokreće ulijevo prateći zanimljivi zid kojim se možete vratiti na početnu točku, ili čak izaći pa krenuti nadesno pa tek se onda vratiti lijevim smjerom.
Rt Smočiguzica
Paradoksalno, ronilačka lokacija na rtu Smočiguzica biva mnogo češće posjećena od strane bračkih ronilačkih centara, nego od onih hvarskih. No, pogled na nautičku kartu otkriva i što je razlog tomu. Sam rt se nalazi na gotovo najsjevernijoj točki Hvara i gleda direktno na Brač čijim centrima gravitira (posebno onima u Bolu). Bol je, primjerice, bliži rtu nego što je to Stari Grad. No, lokacija je toliko zanimljiva da se isplati potegnuti do nje i iz Starog Grada, ako već ne iz samoga Hvara.
Tajna ove lokacije je u jedinstvenoj morfologiji koja je na Jadranu razmjerno rijetka. Sidrenje i zaron započinju na samom rtu koji se najprije blago u obliku hrpta prostire prema pučini (prema Braču), padom dubine od nule na kojih petnaestak – dvadesetak metara. Taj hrbat dugačak je nekoliko desetaka metara. Prateći hrbat i krećući se sve dublje, najednom nailazite na masivnu siku povezanu s hrptom koja se uzdiže do desetak metara pod površinom. Vrijedi potrošiti nekoliko minuta ronjenja na samoj siki i njenim gornjim obodima jer u blizini gotovo neprestano obitavaju velike plove fratara i šaraga. Nakon toga je zanimljivo “popeti se” na sam vrh sike i nastaviti u smjeru prema Braču, nakon čega se pred vama otvara oštar okomiti zid koji pada na pješčano dno sve do pedesetak metara dubine.
Zid obiluje ugorima, škarpinama i jastozima. No, ni na zidu ne treba provesti previše vremena jer vas čeka jednako zanimljiv povratak na spominjani hrbat, gotovo svejedno obilazite li siku sa zapadne ili istočne strane.
Zid Tatinja
Plovidbom od Starog Grada ka Hvaru prolazi se pored surove kamenite hvarske obale s tek pokojim zaseokom na samoj obali. Jedan od takvih zaselaka je i Stiniva u čijoj se neposrednoj blizini (istočno) nalazi uvala Tatinja. Prepoznat ćete je po maloj kućici s molom u samome srcu uvale. Usta uvale čine stjenovite litice od kojih ona istočna krije zid na kojem se isplati zaroniti jer vas uvijek čekaju poneka iznenađenja.
Roniti se može u nekoliko varijanti (smjerova), a ako vremenske prilike to dopuštaju (da nema jakog maestrala ili tramontane), najbolje je sidriti na samom početku zida na ulasku u uvalu. Tada se roni smjerom prema istoku zidom koji dosiže i do pedeset metara dubine. Zid je vrlo zanimljiv i bogat životom, a posebno se isplati stići do velike gerardije (lepezaste rožnjače), jedne od najvećih na Jadranu, a koja se često pogrešno naziva žutom gorgonijom. Nalazi se na tridesetak metara dubine i djeluje impozantno, pogotovo kada se promatra prema plavetnilu.
Ronjenje završava povratkom do uvale suprotnim smjerom, a ako imate vremena i zraka, možete potražiti ostatke nalazišta amfora na kojih 35 metara dubine na pješčanom dnu, već prema samoj uvali.
Rt Pelegrin
Selimo se polako u područje lokacija hvarsko – paklinskoga akvatorija. Prva lokacija na našem popisu bit će ona na samom rtu Pelegrin, najpoznatijem rtu na Hvaru. Ovaj rt ima svoju posebnu karizmu jer za svakog turista ili putnika obilježava neposrednu blizinu atraktivnih ciljeva, bio to sam grad Hvar ili pak Paklinski otoci. Među pomorcima je Pelegrin pak mnogo poznatiji po svojoj nepredvidljivoj ćudi jer ovdje gotovo nikada nema bonace i neprekidno vladaju teško predvidljive slabije ili jače morske struje. Razlog tome je veoma razvedena morfologija rta neposredno pod površinom. S druge strane, takva konfiguracija dna predstavlja pravu meku za ronioce jer se upravo na takvim mjestima okuplja velika količina ribe.
Vrlo je teško unaprijed odrediti plan ronjenja na Pelegrinu, načina za ronjenje na lokaciji ima bezbroj i gotovo uvijek će se morati odrediti neposredno po zaranjanju. No, bit ćete nagrađeni mnogim podvodnim doživljajima, bar zaronili i na samo desetak metara. Na lokaciji ima više isprepletenih manjih zidova koji tvore pravi mali podvodni labirint, zato jedno ronjenje nije dovoljno da vam Pelegrin postane “sasvim jasan”. No sva ronjenja, bez izuzetka, bit će vrijedna pamćenja!
Garška vela, uvala i zid
Garška (ili Grška, kako ju zovu Hvarani) je oveća uvala koja je smještena u neposrednoj blizini samoga grada Hvara, između Pelegrina i Hvara pa je pronalaženje vrlo jednostavno. Osim što je siguran zaklon za nautičare, Garška je privlačna i roniocima. Sidrenje brodice je poželjno što je bliže moguće zapadnom početku uvale, čak i na samom zapadnom rtu, ako to vremenske prilike omogućavaju. I ronjenje započinje na samom rtu odakle se kreće prema zapadu prateći vanjski zid koji se otvara pod vama. Zid najprije završava već na dvadesetak metara dubine, no ta dubina postepeno raste. Ronjenje je obično začinjeno izvanrednom vidljivošću, a podmorski svijet se razvio u zavidnim količinama.
U neposrednoj blizini samog zapadnoga rta uvale nalazi se i zanimljiva špiljica na samo nekoliko metara dubine pa se ulaskom i izlaskom iz nje obično završava ronjenje. U blizini Garške, ali više prema Pelegrinu, nalazi se još jedna lokacija za ronjenje koja, osim zida, krije i podmorski dimnjak u koji se može ući. Pronalaženje dimnjaka je vrlo teško pa je, vjerojatno, potrebna pomoć lokalnih ronilačkih centara. Kada ih pitate, tražite ih da vam objasne gdje se nalazi “jeben kamen”.
Zidovi Paklinskih otoka, Stambedar i Dobri
Stižemo na Paklinske otoke. Kako smo već prije pisali u SCUBAlifeu, ovo nisu Pakleni otoci koji su dobili ime po paklu, vrućini ili nečem trećem, već Paklinski otoci koji su ime dobili po smoli paklini koja se dobiva iz borove kore, a Hvarani su ju masovno koristili za krpanje i “dihtanje” svojih drvenih brodica.
Osim po svojoj ljepoti i provodima u mondenim restoranima, Paklinski otoci bi roniocima prvenstveno trebali biti poznati po izvanserijskim ronilačkim lokacijama, najboljima u hvarskom akvatoriju. Lokacija ima bezbroj, a da ne bismo išli previše u širinu, ponajprije ćemo se pozabaviti s “klasičnim” zidovima. Njihova karakteristika su nepregledna i vrlo zdrava polja crvenih gorgonija na većim dubinama (ispod 30 metara), mada se pojedini primjerci pa i kolonije nalaze već i na dvadesetak metara dubine. Karakteristični primjeri takvih lokacija su otočići Dobri i Stambedar (oba južno od glavnoga otoka Sveti Klement) čije se južne litice nastavljaju i u podmorju i koje gotovo cijelom svojom dužinom nastanjuju gorgonije.
Sličnih lokacija ima još, pa čak i na samom Klementu, ali su Dobri i Stambedar tipični primjeri takve morfologije i tipologije podmorske faune.
B-24 Liberator “Le Petite Fleur”
Nakon hvarsko – paklinskoga akvatorija prelazimo na treću skupinu lokacija – hvarske olupine. Lokacija olupine aviona B-24 Liberator nalazi se na južnoj obali Hvara, zapadno od mjesta Sućuraj (zanimljivo, gotovo točno južno od amforišta iz prethodne točke). Avion je oboren protuzrakoplovnim oružjem njemačke vojske 1944. godine nakon zadatka nad Njemačkom i, iako je teško oštećen, letio je još neko vrijeme, skončao je u vodama Hvara nakon prisilnoga slijetanja.
Olupina leži na pješčanom dnu na dubini od 44 metra. Vidljivost je uglavnom vrlo dobra pa se već s dvadesetak metara naziru rep i krila aviona, a s tridesetak metara dubine može se vidjeti cijeli avion i odmah prepoznajemo krila s motorima i propelerima te ostatak prednjeg dijela trupa. Spuštanjem prema olupini otkrit ćete da je rep s karakterističnim krilcima odlomljen od trupa aviona, a da je prednji dio trupa aviona s krilima okrenut naopako.
Do prije nekoliko godina rep je bio pokraj trupa, ali tada ga je zahvatila mreža neke koćarice koja ga je preokrenula tako da sada leži koso prebačen preko trupa. Repna kupola nalazi se u samom vrhu repa. Pleksi staklo još je dobro očuvano, jedino je središnji stakleni dio razbijen. Kroz otvor u staklu mogu se vidjeti ručice za upravljanje kupolom, vodilice za redenike te nišanski uređaj. Šupljikave cijevi dva mitraljeza Browning kalibra 12,7 milimetara uperene su prema površini.
Motori su još na svojim mjestima, kao i sva četiri propelera od kojih su krakovi kod dva okrenuti “na nož” (u smjeru leta). Od prednjeg dijela trupa ostao je samo zgužvani krš, što se može objasniti jedino grubim slijetanjem na morsku površinu.
Naprosto je nevjerojatno da su se Doherty i Hughey izvukli samo s ogrebotinama iz ovakvog slijetanja, tim više što se čini da je pilotska kabina bila posve uništena pri udarcu u more. Iako je avion dosta oštećen prilikom slijetanja (da ne kažemo razbijen), ronjenje je vrlo zanimljivo jer se time vraćate u godine najburnijih događaja u cijeloj ljudskoj povijesti.
Na olupini je vidljiv serijski proizvodni broj pa je nesumnjivo ustanovljeno da se radi o “Le Petite Fleuru” (Mali cvijet), sasvim određenom avionu identificirane posade i kapetana.
Više o otoku Hvaru i ronjenju na mnogobrojnim ronilačkim lokacijama oko Hvara pročitajte u knjigama Ronilački vodič po Jadranu (Goran Butajla) i Ispod površine (Damir Šantek).
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
Danijel Frka je najpoznatiji istraživač povijesnih olupina u Jadranu, podvodni fotograf s mnoštvom osvojenih nagrada i autor knjiga o olupinama u Jadranu ('Tajne Jadrana' (2002.) i 'Blago Jadrana' (2012.)), a autonomnim ronjenjem bavi se od 1975. godine te ima više od 10.000 zarona.
Damir Šantek je iskusni ronilac i putopisac koji roni i piše o ronilačkim lokacijama širom svijeta, a posebna su mu strast ronjenja na neobičnim destinacijama poput Zelenortskih otoka, Kolumbije, Zimbabvea..., ali voli roniti i pisati i o ronjenju u Jadranu, a i u muljevitim austrijskim, mađarskim, hrvatskim... jezerima i rijekama.
