Od mnogobrojnih ronilačkih lokacija (raspoređenih po državama) opisanih u knjizi “Dive atlas of the world” Filipini su uvjerljivi broj jedan po broju, rasprostranjenosti i različitosti ronilačkih lokaliteta.
Republika Filipini je otočna država u Jugoistočnoj Aziji (u zapadnom dijelu Tihog oceana) i ustavom je uređena kao predsjednička republika. Od ukupno oko 7100 otoka stalno je nastanjeno samo oko 860; mnogi otoci su ustvari morske hridi.
Ukupno na Filipinima živi oko 94 milijuna ljudi, a rimokatolička vjera je dominantna religija i najveća kršćanska zajednica s procjenama da oko 80% stanovništva na Filipinima pripada toj vjeri. U zadnjih stotinjak godina je i broj muslimanskog stanovništva porastao na između pet i 10 postotaka s najvećom populacijom na južnom otoku Mindanao.
Položaj ove otočne skupine na geološkoj morskoj brazdi našega planeta uzrok je čestih vulkanskih erupcija uglavnom praćenih kopnenim i podmorskim potresima. Podmorski potresi često izazivaju goleme valove zvane tsunami koji izazivaju teške poplavne štete u priobalnim područjima. Klima je tropska monsunska, kao uostalom i na cijelom širem području jugoistočne Azije.
Što se tiče ronjenje na Filipinima samo donošenje odluke o tome gdje na Filipinima zapravo želite roniti nije nimalo jednostavno (ovisno o osobnim preferencijama) i naprosto ćete jednog trenutka morati “presjeći” i odlučiti se za neku destinaciju. Sve ih sasvim sigurno ne možete vidjeti, a niti tematski ne možete obići ono sve što vas zanima (kao primjerice olupine ili makro teme). Ovisno o vremenskim (a i financijskim) limitima morati biti svjesni da ćete moći vidjeti samo djelić podmorja ove fascinantne zemlje. Mi smo se vodili mišlju da želimo iskusiti neke od lijepih koraljnih grebena, zatim se malo baviti i makro – fotografijom, a jedan od ciljeva bili su nam i whalesharkovi (kitopsine), graciozni divovi kojih ima na nekim lokacijama. Stoga smo kao bazno odredište izabrali otok Siquijor u centralnim Filipinima koji se nalazi pored otoka Negros, a do njega se dolazi trajektom (ili malim avionima) iz mjesta Dumaguete. Na Siquijoru smo tako isplanirali paket ronjenja u trajanju od osam dana, ali zajedno s time i nastavak naše avanture na ostalim lokacijama. Kako smo svakako htjeli posjetiti i neke poznate makro lokacije, aranžman smo proširili i na Dumaguete, odnosno Dauin lokacije, a pošto se u blizini nalazi i svjetski poznati Apo island, organizirali smo ronjenja i na njemu. Za kraj, kada se već nalazimo na ovom području, nikako se nije smjela propustiti prilika da uživamo u ronjenju s kitopsinama na lokaciji Oslob koja se nalazi na susjednom otoku Cebu. I tako, kada se već sve pomno isplanira, može uslijediti realizacija putovanja koja također ima svoje obimne zahtjeve.
U današnje doba organizacija letova iz Europe (iz Zagreba, Ljubljane, Beograda, Sarajeva…) prema Filipinima nije jako komplicirana. Glavna odrednica je da prvo trebate sletjeti u Manilu, glavni grad Filipina. Manila je samo još jedan od današnjih dalekoistočnih megalopolisa (poput Bangkoka, Kuala Lumpura ili Jakarte) u kojima se zapravo ne možete pošteno niti snaći, a put vas već vodi prema vašim daljnjim odredištima. Svakako je preporučljiva odluka da se barem nakratko zadržite u Manili, čisto radi odmora od napornog leta. Za detaljniji obilazak Manile naprosto nema vremena, ne samo zbog veličine grada, već i zbog strahovitih gužvi u tropskim uvjetima koje nisu nimalo ugodne.
Letovi prema Dumagueteu na Negrosu se odvijaju lokalnim linijama i ima ih podosta. Let Manila – Dumaguete traje oko sat i pol nakon čega slijedi poprilično avanturistička dvosatna vožnja prastarim trajektom prema otoku Siquijor. Naši trajekti su za ovdašnje delux kategorija.
Siquijor
Siquijor je otočić (za filipinske pojmove) veličine otoka Krka s glavnim naseljem San Juanom te mnogobrojnim mini hotelčićima i resortima nižih kategorija, kao stvorenim za turiste srednje pa i one niže platežne moći. Ovdje nema razvikanih skupih resorta koji bi krasili naslovnice svjetskih časopisa, ali zato otok definitivno ima dušu i ne posjećuju ga samo ronioci, već i mnogi drugi turisti, pogotovo oni mlađi.
Atmosfera na cijelom otoku je mirna i prijateljska, turisti su dio svakodnevice i stoplili su se sa žiteljima. Drugi dio karizme koju Siquijor nosi u sebi je i u tome što o njemu kruže legende da je to bio vještičji otok pa i ta magija privlači mnoge turiste. Na Siquijoru tako postoje mnoge manifestacije kojima se održava tradicija o postojanju vještica.
Osim svega toga, u Siquijoru se kriju i mnoge neistražene i nepoznate prirodne ljepote. Između ostalih, ako se već nađete na Siquijoru svakako treba posjetiti Bandila‑an park prirode, zatim hram leptira te najpopularnije Cambugahay vodopade i staro Balete stablo. Uz to, na Siquijoru se nalaze i brojni drugi vodopadi te špilje i planinski vidikovci pa su ovdje vrlo popularni i planinarenje i trekking, osim samog ronjenja u kojem možete uživati na svakom koraku.
Siquijor je gotovo posve okružen koraljnim grebenima, a ronilačkih centara ima nebrojeno, i to za svačiji džep. U nekim područjima čak možete roniti i sami (osim u određenim podmorskim parkovima) tako da jednostavno iznajmite opremu i ronite s obale za zaista prihvatljivu tarifu. Općenito su cijene smještaja, hrane i ronjenja na Filipinima vrlo niske (vjerojatno čak najjeftinije u Aziji).
Ronjenja na Siquijoru
Ronjenja na Siquijoru se organiziraju s obale, preko centara ili u vlastitoj režiji, ili brodicama, posebno u podmorskim parkovima. Temperatura mora je uvijek ugodnih između 27 i 29 stupnjeva Celzija (ipak vam treba kakvo – takvo odijelo), a tereni na kojima se roni su klasični koraljni grebeni koji se nalaze stotinjak metara od pješčane obale.
Na Siquijoru nećete imati priliku roniti baš s morskim psima ili mantama, ali podmorski svijet je zanimljiv i vrlo raznolik. Ono što nas je najviše oduševilo je pravo bogatstvo manjih ribljih i ostalih vrsta kojeg ima u izobilju i mnogo brojnijih nego na nekim drugim lokacijama u Aziji.
Tu prvenstveno mislimo na veliki broj različitih vrsta clown ribica, zatim ribe – žabe, uvijek zanimljive mantis shrimpove, puževe španjolske plesače (Spanish dancer), ribe – guštere (lizard fish), a također nadasve lijepe vlasulje anemone i mnoge vrste tvrdih koralja. Roniocima željnim adrenalina će se ronjenja na Siquijoru nakon nekoliko dana možda učiniti monotonim.
No, uz malo sreće zapazit ćete i pokoju kornjaču, a neće vas razočarati niti jata grebenskih ribica kojih ima u velikom broju. Noćna ronjenja su posebna priča i prilika za mnogo ozbiljnije susrete sa modroprstenastom hobotnicom koja je najotrovniji organizam na Zemlji uopće.
U zaključku, Siquijor možda nije najspektakularnija lokacija na svijetu, ali s obzirom na bogatstvo i čistoću grebena te prihvatljiv financijski aranžman, itekako predstavlja jednu od onih “best buy” lokacija.
Dauin
Dauin se nalazi neposredno južnije i uvelike podsjeća na naša mjesta u Dalmaciji gdje su uzduž glavne obalne ceste načičkani resorti, ali i nastambe žitelja. Omeđen je beskrajnim pješčanim plažama na kojima se živi i dan i noć. Ono što ronioce privlači u Dauin je bogat makro svijet, prava meka za podvodne fotografe. Na tamnom vulkanskom pijesku ni nema ničeg drugog osim sitnih morskih kreatura koje tako fasciniraju ronioce širom svijeta.
A u blizini Dauina nalazi se još jedna prava poslastica, a to je Apo island. (Apo island nikako ne valja pomiješati s Apo reefom koji se nalazi mnogo sjevernije na Mindoro otoku.) Apo otok je vulkanski otok veličine nekoliko kvadratnih kilometara, a nalazi se na otprilike sat vremena vožnje brodicama od Dauina. Zbog svoje ljepote i zdravih koraljnih grebena naprosto je nezaobilazna točka za ronioce koji se nađu u ovom području.
Ronjenja na Dauinu
Ronjenje na Dauinu je zaista posebno iskustvo na pomalo duhovit način. Već smo napomenuli da čitavo ovo područje oplakuju široke pješčane plaže s plitkim podmorjem, a tamnosmeđi vulkanski pijesak ulazi vam u svaku poru opreme. Na Dauinu nema nikakve potrebe za ronjenjem s čamca, sve se odvija s obale. Pomalo je komičan način na koji se organizira ronjenje. Nakon što se smjestite na kakvom resortu uz obalu morate doći do nekog od ronilačkih centara da vam organizira boce i olova za smiješnu cijenu. Ovdašnji centri niti ne postoje u fizičkom smislu, uglavnom djeluju “iz garaže” i odnekud će vam već dopremiti opremu.
Priprema za zaron odvija se bilo gdje na plaži, među kupačima i razdraganom gomilom ljudi koja na plaži roštilja ili se jednostavno zabavlja uz muziku, a vrlo vjerojatno će vam netko i dobronamjerno ponuditi da vam pomogne prenijeti opremu do samog ulaza u more. Nakon toga, na vama je da zaronite i počnete za traganjem sićušnih makro motiva kojih ne nedostaje.
Ako imate “vrhunsku” uslugu, onda u more s vama ulazi i lokalni ronilac – “manager centra” pa vam pomaže, uglavnom uspješno, u traženju foto motiva. Sve to izgleda vrlo simpatično, ali s primjetnom dozom improvizacije pa čak i parodije na ronjenje, no sama ronjenja su ipak vrlo zabavna te produktivna, barem u fotografskom smislu. Ronjenje je u pravom smislu “muck diving”, dakle na nepreglednom pješčanom polju na kojem tražite najrazličitije fotogenične životne oblike. A ono na što ćete naletjeti je u najmanju ruku vrlo lijepo. Ponajprije su to ribe – trube (pipe fish), zatim tropski morski konjići, vrlo rijetka riba list (leaf fish) koja se njiše na morskim strujama pa ju valja razlikovati od mediteranskog lista koji živi cijelim plosnatim tijelom naslonjen na morsko dno.
Uz malo sreće naići ćete i na više vrsta već spominjanih riba žaba (frog fish) bizarnih oblika i kolorita koje će vas nepomično promatrati duže vrijeme, a ako imate sreće moći ćete ju “uhvatiti” u nadasve smiješnom kretanju pomoću bočnih peraja koje izgledom podsjećaju na ruke pomoću kojih frog fish “hoda” po dnu. Jedan od ciljeva ronjenja svakako bi trebao biti i ghost pipe fish, ribica pomalo psihodelične forme i boja kojih ovdje obitava nekoliko vrsta.
Ako imate priliku, na Dauinu ne treba propustiti niti noćno ronjenje u prilično sličnim uvjetima kako smo ih već prije opisali. Pošto je noćni život na ovdašnjim plažama također vrlo intenzivan, vjerojatno ćete izvoditi slalom u opremi da biste se dokopali mora, uz glasnu muziku pa čak i navijanje lokalaca (tako da ste vi predmet navijanja), što je također nevjerojatna avantura koju ćete pamtiti.
Noćno ronjenje je multiplicirano dnevno što se tiče količine i različitosti podmorskog života i ne dajte se obeshrabriti ili odustajati od takvog ronjenja samo zato što vam ronjenje među veselom ruljom izgleda neprimjerenim, ili što vam je jasno da ćete nakon njega u mraku još duže vrijeme morati čistiti i ispirati opremu od pijeska koji se zavlači posvuda.
Ronjenje na Apo islandu
Nakon neobičnih makro doživljaja s plaža Dauina, vrijeme je da se obavezno zaputite i na ronjenje na Apo. Logistika je sada nešto malo kompliciranija jer ćete morati pronaći neki od centara koji ipak posjeduju ili iznajmljuju kakve brodice kojima se organiziraju dnevni izleti, no uz malo truda to ne bi trebalo predstavljati nikakav problem. Vožnja do Apo islanda traje nešto manje od sat vremena i čekaju vas tri ronjenja u cjelodnevnom aranžmanu, vrlo vjerojatno i s nekim obrokom.
Apo je obližnji vulkanski otok koji je sa svih strana okružen vrlo zdravim eko sustavom koraljnih grebena što garantira zanimljiva ronjenja. Iako je Apo ustvari nenaseljen i na njemu se nalaze manji resorti i još manji ronilački centri, dovoljno ćete vidjeti čak i ako si priuštite samo jedan dnevni izlet iz Dauina.
Prva nezaobilazna lokacija je Coconut wall na sjevernoj strani otoka koja će vam vjerojatno proteći u laganom drift ronjenju (niz struju) upravo idealnom za ugodno razgledavanje. Ono što ćete na Apou prvo uočiti je nešto veća količina morskih zmija (banded sea snake). Morska zmija je vrlo otrovna, ali s druge strane potpuno neagresivna životinja koja će vam čak dopustiti približavanje i na bliže od metar. Također ćete zapaziti pokoju kornjaču i još mnoštvo drugih ribljih vrsta okupljenih oko bogatih kolonija tvrdih koralja.
Sljedeća nezaobilazna lokacija je West rock point, male hridi na samom zapadnom rubu otoka. Na West pointu ćete se naći usred ogromnih polja tvrdih i mekih koralja koja kao da nemaju kraja, s mnogim ogromnim stijenama koje čine zanimljivu reljefnu cjelinu, a što je još važnije, pružaju utočište različitim vrstama riba.
Za kraj ćete najvjerojatnije završiti na Chappel lokaciji u neposrednoj blizini lučice i resorta na Apou. Chappel je ogromna sika ili greben na pješčanom dnu dubine tridesetak metara pa se i tu okuplja velika količina ribe te mnogobrojne kornjače. Uglavnom, značajka i “highlight” ronjenja na Apo islandu bi trebali biti gmazovi, dakle morske zmije i kornjače, zelene i hawksbill vrste.
Oslob
Sljedeće odredište koje nikako ne treba propustiti je Oslob koji se nalazi na samom južnom kraku otoka Cebu. Do tamo se također relativno jednostavno dolazi iz Dauina ili obližnjeg Dumaguetea, a vožnja traje otprilike dva sata. Zbog toga se na Oslob organiziraju uglavnom cjelodnevni izleti koji onda obavezno uključuju još jednu lokaciju na Cebuu, a to je otok Sumilon. Ovo je možda pravi trenutak da se ukratko osvrnemo i na neke nepopularne aspekte ronjenja s kitopsinama. Naime, tamo ćete biti u situaciji da svjedočite pomalo degutantnom prizoru gdje imate gomile kineskih turista koji satima čekaju u redu da kupe kartu i skoče u vodu da bi se brčkali u moru u nezgrapnim prslucima za plutanje i promatrali kitopsine koje bivaju privučene u oslobski zaljev bacanjem u more sitnih račića od strane ovdašnjih vodiča. To izgleda zaista tragikomično, a dalo bi se i naširoko diskutirati koliko je to uplitanje u životni proces i umjetno stvorene navike ovih prekrasnih stvorenja (mislimo na kitopsine, ne na Kineze). Neki ronioci to smatraju neprihvatljivim do te mjere da uopće odbijaju sudjelovati u ronjenjima na takav način jer to smatraju nedopustivim poremećajem, odnosno pretjeranim i štetnim utjecajem čovjeka na prirodni ritam života kitopsina.
Dobra strana ronjenja u Oslobu je u tome da, ako ronite sa scuba opremom, bit ćete daleko van gomile kineskih turista koji ushićeno mlataraju ručicama po površini. Područje na kojem se kitopsine okupljaju je podosta veće od onog gdje se odvija snorkeling tako da ćete zasigurno imati priliku uživati u kitopsinama, a da Kineze ni ne vidite. Morat ćete samo saslušati briefing lokalnih rangera koji će vas uputiti u opće smjernice ponašanja prema kitopsinama kao što su zabrana doticanja i zabrana namjernog “ulaženja” u putanju kitopsina. Nakon toga, opremate se i skačete u more daleko od smiješnih snorkelera.
Ronjenje na Oslobu i Sumilonu
I za kraj dolazi šlag na tortu ronjenja u ovoj regiji Filipina. Već smo se u uvodnom dijelu podosta raspisali o ekološkom i moralnom aspektu ronjenja na Oslobu pa sada nećemo nastavljati. Ono što trebate upamtiti je da nikako ne idete na snorkeling, već na scuba ronjenje koje ćete relativno jednostavno organizirati čak i iz Dauina ili Dumaguetea, ako već niste na Cebuu u blizini Osloba. Cjelodnevni izlet s dvosatnom plovidbom s Negrosa će potom vrlo vjerojatno završiti ronjenjem na obližnjem Sumilon podmorskom parku.
Približavanjem Oslobskom whaleshark marine fieldu (kako se službeno naziva ovo područje) zapazit ćete komešanje gomile turista na obali, no vas se to ne tiče. Vaše je da se usidrite na rubnom području uvale te da dočekate lokalne rangere koji će vam dati detaljan briefing o interakciji s kitopsinama te će nenametljivo zaroniti zajedno s vama, s jedinim ciljem da pripaze na neadekvatno ponašanje. Drugim riječima, pustit će vas na miru. Jedina prepreka je zabrana upotrebe bljeskalica na fotoaparatima, no znalcima niti to ne bi trebalo predstavljati preveliki problem.
Usprkos spominjanoj problematičnoj praksi hranjenja kitopsina, ronjenje je magično. Na velikoj pješčanoj zaravni (do dubine tridesetak metara) veličine više nogometnih igrališta okuplja se i do dvadesetak kitopsina i vaše je da lagano ronite i pozorno promatrate plavetnilo s odličnom vidljivošću. Svake minute ili dvije se pojavljuju novi i novi primjerci ovih elegantnih divova koji ronioce doživljavaju kao nešto normalno i uobičajeno te se radi toga nimalo ne uzbuđuju. Izgleda da im čak godi i besplatna podmorska masaža u vidu mjehurića zraka pa se povremeno i duže zadržavaju oko ronilaca.
Najbolja stvar je da ronjenje nije vremenski ograničeno pa ste uz kitopsine možete uživati i više od sat vremena. Za nekoga tko ih prije nije nikada vidio, ovo je stvarno ronjenje koje se pamti cijeli život.
Na kraju, što reći o Filipinima nego da i oni predstavljaju izuzetno primamljivu ronilačku destinaciju s najrazličitijim vrstama ronjenja, upravo za svakoga ponešto. Nezanemarivi aspekt su vrlo privlačni aranžmani (prvenstveno u financijskom smislu) koje ovdje možete pronaći i “posložiti” si ronjenje iz snova po vašoj mjeri. Također, ne treba odbaciti ni mogućnost spajanja filipinskih aranžmana s ronjenjima u nekim drugim područjima koja su relativno blizu pa vam Filipini mogu poslužiti kao svojevrsna baza otkuda odlazite na još neka, u drugim okolnostima nama nedostupna područja. S Filipini se možete otisnuti do magičnog Palaua, ali isto se tako možete zaputiti i na Borneo, Sulawese ili čak nešto udaljenije Yap i Guam duboko na Pacifiku.
Opširnu reportažu o ronjenju na Filipinima možete pročitati u 33. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
