Island je hladna zemlja surove prirode s jednom od najpoznatijih ronilačkih lokacija na svijetu koju je svojim fenomenalnim fotografijama proslavio jedan od najboljih podvodnih fotografa današnjice – dr. Alexander Mustard.
Island je europska otočna država koja se nalazi u sjevernom Atlantiku između Grenlanda, Norveške i Britanskih otoka, malo južnije od arktičkog kruga. To je država s jednim od najviših životnih standarda na svijetu i s jedinstvenim prirodnim ljepotama. Na Islandu živi tek nešto više od tristo tisuća ljudi, a zaposlenost i pismenost su gotovo stopostotni.
Otok je geološki vrlo aktivan. Ima mnogo aktivnih vulkana od kojih je najznačajniji Hekla. Oko 10% otoka je pod ledom. Island je bogat i gejzirima (gejzir je islandska riječ) i rasprostranjena pristupačnost geotermalne energije znači da stanovnici većine gradova imaju toplu vodu i grijanje po vrlo niskim cijenama. Električna energija je vrlo jeftina zbog mnoštva rijeka i vodopada koji se koriste za proizvodnju struje. Sam otok ima mnogo fjordova duž obale gdje se nalazi većina gradova jer je unutrašnjost Islanda hladna i negostoljubiva pustinja. Najznačajniji gradovi su Reykjavík, Keflavík gdje se nalazi nacionalna zračna luka i Akureyri.
Najpoznatiji prirodni fenomeni su aktivni vulkani i gejziri (Geysir i Strokkur), zatim vodopadi (Gullfoss, Skogafoss i Seljalandsfoss su samo neki od najpoznatijih) te ledenjaci (Vatnajökull, Eyjafjallajökull). Od mnogih nacionalnih parkova najpoznatiji je Thingvellir na jugozapadu Islanda, relativno blizu Reykjavika.
Na Island se danas iz Europe najjednostavnije stiže preko Kopenhagena, Londona ili Frankfurta pa se za naše uvjete Frankfurt izdvaja kao najjednostavnija opcija (a i najjeftinija). Treba obratiti pažnju na to da u cijenu karte često nije uključena prtljaga, čak ni ona ručna pa ju svakako treba uplatiti prilikom kupnje karte. Smještaj u hotelima je prilično skup, a skupi su i restorani jer je životni standard na Islandu visok i prosječne plaće Islanđana su izuzetno visoke.
Sljedeća važna stavka je mobilnost na Islandu jer će vam trebati automobil da biste obišli barem dio onoga što ova fantastična zemlja pruža. Cijene u rent-a-car-u nisu previsoke, no običnim automobilom smijete se kretati samo po asfaltiranim cestama pa dobro isplanirajte željene rute. Ako želite obići i neke egzotičnije predjele (koji znače vožnju po čestim makadamskim cestama), onda ste zakonski prisiljeni na unajmljivanje vozila s pogonom na sve kotače pa se cijena i višestruko penje.
Dakle, za nekakvu sedmodnevnu avanturu na Islandu trebat će vam najmanje 2000 eura po osobi, a to je iznos bez ronjenja koje u Silfri košta oko 400 eura po osobi!
Kad dođete na Island prvo ćete htjeti obići Reykjavik za kojeg Vam je dovoljan jedan dan. Znamenitosti koje treba vidjeti su svakako glavna crkva Hallgrímskirkja, jedinstvenog dizajna u obliku bazaltne stijene koja je zaštitni znak Islanda. Osim nje, treba obići i Harpu, multimedijski centar, kongresnu i koncertnu dvoranu, knjižnicu, kino – naprosto sve u jednom.
Prošećite i do obližnjeg spomenika Vikinzima u obliku stiliziranog broda (lokacija Solfar), a prema gradu ćete proći i pored zgrade parlamenta i predsjedništva – istinskih simbola jednostavnosti i skromnosti tamošnjih političara koji predstavljaju suštu suprotnost onim našima. Posjetite i Nacionalni muzej te umjetničku galeriju, a da ostanemo i kod ronilačke tematike, predlažemo i posjet muzeju kitova koji se nalazi u staroj luci.
No, istinska ljepota Islanda leži u onim nenaseljenim i udaljenijim lokacijama. Nezaobilazna destinacija pri obilasku je popularni obližnji Golden circle, kružna ruta na kojih šezdesetak kilometara od Reykjavika kojom se obilazi Nacionalni park Thingvellir s nekoliko važnih znamenitosti. Prva od njih je lokalitet jednog od najstarijih parlamenata na svijetu, Althing, koji postoji od 930. godine, a na kojem su se dva puta godišnje sastajala vikinška plemena na tradicionalnoj zakonodavnoj i sudskoj skupštini.
Sam lokalitet sabora nalazi se na poznatoj geološkoj znamenitosti, rasjednoj udolini koja je ustvari pukotina u zemljinoj kori između američke i euroazijske tektonske ploče koje se razdvajaju i danas. Mjestimično je pukotina široka i do šest kilometara, a mjestimično puno manje (u blizini se nalazi i Silfra).
Sjeverno od Thingvellira su najpoznatiji gejziri imena Geysir i Strokkur. Lokalitet posjećuju tisuće turista, pogotovo aktivni Strokkur koji svakih nekoliko minuta eruptira na opće oduševljenje prisutnih (i “bježaniju” nakon erupcije zbog izbjegavanja kiše tople termalne vode koja će Vas gotovo sigurno barem malo zaliti).
Vozeći se dalje rutom Golden circlea doći ćete do još jedne popularne znamenitosti – vodopada Gullfoss. Pripremite se na zadivljujući scenario i gomilu mikroskopskih kapljica vode koje će Vas zalijevati, pogotovo po vjetrovitom vremenu koje je ovdje gotovo konstantno.
Nakon Golden circlea najatraktivnije destinacije Islanda nalaze se na njegovoj južnoj obali, na cesti od Reykjavika prema mjestu Vik i dalje na istok. Najprije se pozabavimo vodopadima kojih ima nebrojeno, ali dva na spomenutoj cesti se ističu, a to su Skogafoss i Seljalandsfoss. Otprilike na pola puta, ali sa skretanjem u brda pa vožnjom od jednog sata relativno lako ćete dospjeti do podnožja vulkana Eyjafjallajökull, onog odgovornog za kaos u zračnom prometu 2010. godine.
To je ustvari ledenjak koji debelim slojem leda prekriva aktivni vulkan koji relativno često eruptira, a kombinacija leda i lave stvara zaista eksplozivan scenario. U okolici obalnog mjesta Vik nalaze se impresivne bazaltne stijenske formacije, a također i polja lave te čudesne stijene milijunima godina “raubane” morem.
Posebno se ističu Black sand beach i Reynisfjara beach. Ovdje se možete uvjeriti u stvarnu snagu mora koje bez ikakvih prirodnih prepreka razvija valove tisućama kilometara uzduž Atlantika koji tako stižu do islandske obale i razornom snagom neprestano mijenjaju krajolik. Takvu snagu valova ni približno ne možete susresti u Jadranu i sličnim zatvorenijim morima.
Još jedno prelijepo mjesto bilo je cilj našeg razgledavanja čudesne ljepote, a to je Ice lagoon ili po domaći – Jökulsárlón. Ovo čarobno mjesto nalazi se debelo na jugoistoku Islanda u nenaseljenom području. Udaljenost od Reykjavika – gotovo 500 kilometara. U prirodnom morskom zaljevu nalazi se gomila ledenih santi koje se tisućljećima polako odvajaju od obližnjeg Jökulsárlón ledenjaka i stvaraju zaista spektakularnu vizuru.
Gomila ledenih santi nestvarno plave boje pluta u mirnoj laguni lagano nošena prema otvorenom moru. Ako su valovi na moru veliki, slijedi spektakl. Kako koja santa dospije u otvoreno more, za tili čas snagom valova biva izbačena na obližnju plažu stvarajući tako prirodni muzej apstraktnih skulptura među kojima se možete šetati, istovremeno bivajući zapljuskivani morskom pjenom od vjetra i tih istih valova. Ako imate suho ronilačko odijelo kod sebe možete se probati i okupati ili čak upotrijebiti i masku i disalicu, što je dozvoljeno.
Za kompletni obilazak Islanda i njegove fascinantne prirode valjalo bi se uputiti na Ring road – cestu koja kružno obilazi cijeli teritorij otoka. Međutim, za to putovanje dužine oko 1400 kilometara treba barem dva tjedna.
Što se tiče perioda godine kad je uputno ići na Island, generalno možete birati između dva perioda, onog zimskog i ljetnog (ovo je samo uvjetno, ljetni period ne garantira da nećete završiti u snježnoj mećavi). Zima znači zaista vrlo hladan zrak, moguće oluje i mećave, probleme pri slijetanju i polijetanju, ali i dvije “once in a lifetime” atrakcije, Auroru borealis i ledene pećine, to jest šetnju po unutrašnjosti ledenjaka. Ljetno vrijeme, s druge strane, donosi nešto lakše vremenske uvjete, ali i veći broj turista te paralelno s time nešto veće cijene. Nadalje, u tom periode ćete vjerojatno uspjeti obići sve ostale atrakcije (one koje ste naumili) na Islandu, mada ni tada nema garancija. Ekspresija o “sva četiri godišnja doba u jednom danu” na Islandu vrijedi u punom smislu. Tu je u par sati zaista moguća izmjena snježne oluje, kiše, proljetnog povjetarca pa nakon svega sunca i temperature od dvadesetak stupnjeva Celzija.
Silfra – zaron među kontinentima
Na Islandu ima nekoliko mogućnosti za ronjenje, ali su sve u debeloj sjeni ovdašnje izvanserijske lokacije Silfra u Nacionalnom parku Thingvellir. Ako ste baš zagriženi fanatik, onda možete obići i pokoji fjord ili sjevernu obalu Islanda, ali osim neizbježnog financijskog udara na vaš džep, tim ronjenjima nećete biti baš previše oduševljeni. No, Silfra je sama po sebi dovoljna da ronjenje na Islandu učini nezaboravnim.
Sama lokacija je postala posebno popularna kada ju je svojim fenomenalnim fotografijama ovjekovječio jedan od najboljih podvodnih fotografa današnjice, dr. Alexander Mustard. Ubrzo nakon toga Silfra je bila u mislima mnogih ronilačkih zanesenjaka. Jedino ograničenje za ronjenje u Silfri je da morate pružiti nekakav dokaz o osposobljenosti za ronjenje u suhom odijelu, a zaron ćete platiti oko 400 eura. Doduše, da budemo precizni, toliko će vas koštati dva ronjenja na istoj lokaciji sa sat vremena pauze i s uključenom opremom i transferom iz Reykjavika te toplim kakaom između zarona. Pa tko voli, nek izvoli!
Ovome treba pridodati da se plaćanje odvija isključivo unaprijed za precizno zadano vrijeme i bez obzira na vremenske uvjete. Osim toga, lokalni voditelji ronjenja imaju pravo uskratiti Vam ronjenje (i poslati vas na snorkeling u suhom dijelu), ako procijene da ste na “Vi” sa suhim odijelom. Također, u slučaju loših vremenskih prilika i temperature ispod nule paket se ograničava na jedno ronjenje. Bez ikakvih refundacija u bilo kojoj varijanti! Osim toga, većina turističkih ronilaca toliko se smrzne nakon prvog ronjenja da se u pravilu odustaje od onog drugog. Temperatura vode? Samo dva stupnja Celzija, hladnije od ičega u čemu ćete vjerojatno ikada imati prilike zaroniti, osim ako se ne nađete na Arktiku.
Lokacija Silfra je i rijedak geološki fenomen. Nalazi se u Nacionalnom parku Thingvellir koji je, osim po povijesnom značaju, važan i kao mjesto na kojem se nalazi raspuklina između dviju tektonskih ploča, one američke i euroazijske. Ove dvije ploče se i danas odmiču jedna od druge u rasponu od nekoliko milimetara pa do nekoliko centimetara godišnje šireći pukotinu. Na pojedinim mjestima je rasjed širi i od šest kilometara te je ispunjen nataloženim stijenskim materijalom.
Sama Silfra se polako popunjava vodom koja je produkt otapanja stotinjak kilometara udaljenih ledenjaka te koja zatim kroz vulkansko stijenje podzemnim tokovima dolazi do Silfre. Tako se voda filtrira i postaje kristalno čista (i hladna). Nakon Silfre, ta voda puni obližnje jezero koje roniocima nije interesantno. Ako ste do sada već “surfali” istražujući Silfru mogli ste vidjeti fotografije ronilaca u uskom kanjonu Silfre kako rukama istovremeno dodiruju europsku i američku tektonsku ploču.
Neformalno gledajući to je vrlo atraktivno i jedinstveno, mada, nažalost, u strogo znanstvenom smislu nije točno. Sami rasjed među pločama je mnogo širi tako da se zapravo dodiruju stijene koje se “naslanjaju” na same ploče. No, kolokvijalno se ipak dosta često čuje sintagma o ronjenju između kontinenata pa neka tako i ostane.
Ronilačka avantura u Silfri započinje transferom kombijima, uglavnom iz Reykjavika. Nakon šezdesetak kilometara vožnje stiže se na parking za ronioce gdje se nalazi čak i priručni toalet (koji sigurno treba svakome nakon ronjenja). Na Islandu postoji otprilike desetak centara koji vas mogu povesti na ronjenje u Silfru. I ne brinite, cijene su uglavnom unificirane.
Nakon briefinga i opremanja čeka vas pješačenje pod punom opremom od kojih 150 metara do male metalne platforme na samom početku Silfre. Ako je sunčano, dovoljno da se oznojite, a ako je vjetrovito ili kišno, zadatak je puno teži.
Nakon toga slijedi šok ulaska u ledenu vodu. Provjera količine olova i foto opreme i konačno smo spremni za ronjenje. Šok ulaska pod vodenu površinu je ipak pozitivan, iako dijelovi lica i dlanova bride od hladnoće. No, sve to poništava fascinantan pogled na kanjon kojim ćemo upravo roniti. Voda je kristalno čista i vidljivost je nadrealna i gotovo beskonačna. Dubina ronjenja je zakonom limitirana na dvadeset metara pa se polagano sve dublje spuštamo krećući se uzduž glavnog kanjona Silfre. Kontrast između zelenosmeđih stijena i bistrog plavetnila je prekrasan.
U osamdeset posto slučajeva vrijeme će biti kišno ili oblačno. Živog svijeta, to jest ribe, nema ni za lijek. I njima je ovo valjda preniska temperatura. Opažaju se samo povremene nakupine zelenih algi. Kanjon je vrlo dinamičan s povremeno užim pa nakon toga širim svodovima i na različitim dubinama. Ispod se vide dublji dijelovi Silfre u kojima se jasno naziru tuneli i nadsvođenja. Polako ćete doći i do dijela gdje je kanjon toliko uzak i to je ono mjesto gdje nastaju simpatične fotografije doticanja tektonskih ploča.
Na pojedinim segmentima Silfra je duboka svega tri – četiri metra, a nakon dvjestotinjak metara ronjenja dolazi se na široki plitki plato koji je ustvari početak jezera. I ovdje se mjestimično vrlo jasno opaža raspuklina između ploča. Otprilike na kraju platoa nalazi se još jedna metalna platforma za izlazak ronilaca.
Ukupno vrijeme od tridesetak minuta leti kao navijeno i na platformi se sažimaju prvi dojmovi koji se uglavnom svode na “neizrecivo, fascinantno, prelijepo”. Naravno, tek nakon nekoliko minuta kada vam se usta i vilice otkrave od hladnoće. Slijedi pješačenje od kojih tristotinjak metara, opet u punoj opremi, do mjesta za parking i do zaslužene okrepe. Nakon vrućeg kakaa slijedi vrlo zanimljivi dio odmora u kojem vas voditelji diskretno pitaju želite li i na drugo ronjenje, gotovo vidno očekujući negativan odgovor i brzi povratak u Reykjavik. Još jedno ronjenje znači da vas čeka gotovo ista ruta – drugi zaron je gotovo isti. Nakon ronjenja slijedi brzo raspremanje i povratak u Reykjavik.
Dakle, ako vam financije nisu baš preveliki problem, onda će pozamašna svota novca koju ćete morati izdvojiti za sveukupnu islandsku avanturu ipak biti samo neophodno sredstvo za ostvarivanje cilja; doživljaja koji se pamti za cijeli život. Island je prelijepa i fascinantna zemlja, toliko drugačija od svih ostalih na kugli zemaljskoj. Netaknuta, surova priroda i egzotični krajolici su, za naše pojmove, gotovo nevjerojatni i, nažalost, teško se mogu dočarati samo tekstom i fotografijama u reportaži ovakve vrste. Nema vam druge, nego započeti pripreme i uskočiti u avion u potrazi za novom i potpuno drukčijom avanturom!
Veliku reportažu o Islandu i ronjenju između kontinenata možete pročitati u 29. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
