Cavtat je mali gradić na jugu Dubrovačko-neretvanske županije i administrativno je sjedište općine Konavle.
Gospodarski orijentiran uglavnom na turizam (nešto vrlo malo na ribarstvo) dobro je iskoristio svoju geografsku poziciju te kulturno-povijesnu baštinu. Arhitekturom odaje duhovnu i materijalnu pripadnost nekadašnjoj Dubrovačkoj Republici u čijem je sastavu bio. U antičko vrijeme nosio je ime Epidaurum. U sedmom stoljeću prodorom Slavena i Avara Epidaurum je razoren, a stanovnici se povlače na prostor današnjeg Dubrovnika. Sve do vremena ranog srednjeg vijeka prostor današnjeg Cavtata ostaje pust i nenaseljen. U petnaestom stoljeću, pod okriljem Dubrovnika, Cavtat se razvija kao važno središte te se intenzivno izgrađuje. U to vrijeme izgrađen je franjevački samostan na zapadnom dijelu, a Knežev dvor i župna crkva na istočnom.
Poznat je i kao rodno mjesto Vlahe Bukovca, jednog od najpoznatijih hrvatskih slikara te Frana Supila, političara i borca za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Bukovčeva rodna kuća i danas je u samom središtu Cavtata i jedno je od mjesta koje u gradu svakako treba obići. Očuvani su i ostaci gradskih zidina, kazališta iz rimskog vremena kao i akvedukta. Mauzolej obitelji Račić na groblju Sv. Roka remek djelo je poznatog kipara Ivana Meštrovića i nikako ga ne propustite posjetiti.
Cavtat u svoju uvalu danas rado prima mnoge nautičare, a bistro more i stjenovite plaže pravi su mamac za kupače. Iako je brojem stanovnika mali gradić, Cavtat ima nekoliko odličnih hotela, mnoštvo pitoresknih restorančića i barova te luku za prihvat jahti i izletničkih brodova. U turističkoj ponudi ističe se raznovrsnošću te idealnim spojem kulturno-povijesnih znamenitosti i modernih blagodati turizma.
Mogućnosti zabave i odmora u Cavtatu su nebrojene, bilo da želite samo uživati na plažama i zaista kristalno čistom moru, ili ste više željni onih adrenalinskih aktivnosti poput mountainbikinga, trekinga, jedrenja, paraglidinga, parasailinga i ostalih blagodati modernog turizma. Naravno, kada ste već u Cavtatu, vjerojatno nećete propustiti priliku za posjet povijesnoj jezgri Dubrovnika.
Ronjenje u cavtatskom podmorju
Ronjenje je, očekivano, jedna u nizu aktivnosti koje u Cavtatu možete upražnjavati, a došli ste na jedno od onih mjesta u Hrvatskoj koja zaista imaju što ponuditi. Već letimičan pogled na nautičku kartu okolice otkriva nam da je Cavtat smješten u dvostrukoj uvali okrenutoj na zapad, što mu pruža potpunu zaštitu od južnih vjetrova, a okolo je smješteno nekoliko omanjih otočića i hridi za koje s pravom možete pretpostaviti da u podmorju kriju neke interesantne ronilačke lokacije. To su otoci Bobara, Mrkan i Mrkanac, no to naravno nije sve.
Svatko tko se malo više zainteresirao za ovdašnje lokacije sasvim sigurno je načuo i nešto o važnim arheološkim nalazištima u neposrednoj blizini. Nedaleko od Cavtata nalaze se još neke vrlo atraktivne pozicije kao što su zidovi na Konavoskim stijenama, zatim područje oko Molunta te jedna od najljepših olupina na Jadranu, ona austrougarskoga ratnog broda Kaiser Franz Josef koja se nalazi na Prevlaci.
Doli-a
Podmorskog nalazišta antičkih dolia (ili pravilnije doli-a) na muljevitom dnu na dubini od tridesetak metara oduševit će sve ljubitelje arheologije. Uzrok potonuća rimske dvadesetmetarske brodice nije utvrđen, ali se po teretu daje naslutiti da se to dogodilo u vremenu oko prvog stoljeća prije Krista.
Posebna specifičnost ove lokacije je u tome što je ovo jedino sačuvano nalazište velikih antičkih keramičkih posuda za prijevoz tereta na istočnoj obali Jadrana. Na samoj lokaciji nalazi se osam cijelih i pet razbijenih dolia. To su bili golemi spremnici čak do 3000 litara zapremnine, a služili su za transport većih količina raznih, uglavnom tekućih poljoprivrednih proizvoda kao što su vino, ulje i slično. Ove cavtatske olupine otprilike su duplo manje. Većinom su dopola ukopane u mulj, a u njima se kriju pokoja škarpina i ugor.
Iako ćete cijelu lokaciju obići relativno brzo, u najviše desetak minuta ronjenja, ovakvi zaroni uvijek ostaju u sjećanju kao podsjetnik na neka davna vremena.
Amfore
Lokacija antičkog brodoloma s teretom amfora, vjerojatno porijekla iz Sjeverne Afrike, koji je preko Grčke plovio prema Apeninima nalazi se u blizini lokacije s dolijama. Po površini nalazišta znanstvenici zaključuju da se ovdje radilo o tridesetmetarskom brodu koji datira iz četvrtoga stoljeća poslije Krista.
Radi se o jednom od najvećih nalazišta amfora na Jadranu jer je samo u površinskom sloju dokumentirano preko šest stotina amfora pa se pretpostavlja da bi cjelokupan teret mogao biti dvostruko veći. Barem polovica amfora, a vjerojatno i drveni ostaci broda, leže zakopani u mulju ispod površinskog sloja. Veličina ove lokacija je dvadeset puta četrnaest metara, a leži na pješčanom dnu na dubini od dvadeset i osam metara.
Veći dio tereta čina amfore iz Sjeverne Afrike, s karakterističnim malim ručkama i izduženim vratom te cilindričnim tijelom, no zapažene su i rimske amfore kasnijeg doba, vjerojatno ukrcane u Grčkoj. Zbog velike povijesne vrijednosti ovo nalazište je zaštićeno velikim čeličnim kavezom, no dovoljno prostranim da se u njega može slobodno ući (naravno, uz nadzor ovlaštenih vodiča) i uživati u razgledavanju tereta. Među amforama ćete naići na brojne današnje stanovnike poput velikih škarpina, pokojeg jastoga pa čak i na koju kirnjicu. Zbog količine amfora, ali i morskoga života, ova lokacija se smatra atraktivnijom od one doliaa.
Hrid Mrkanac
Brodica se sidri na omanjem platou uz sami južni rt hridi pa se na zaron kreće prateći poveći kanjon koji se formirao između južnog rta i sike koja se ne vidi s površine.
Prolaskom kroz kanjon spuštate se na tridesetak metara i nastavljate udesno, na vanjskoj strani hridi do još većih dubina koje padaju i na preko pedesetak metara. Strma litica u svojim skrovitim pukotinama otkriva bogat biljni i životinjski svijet s brojnim jastozima i murinama i mnogim žarnjacima. Prema unaprijed određenom profilu ronjenja najbolja varijanta je povratak natrag prema kanjonu i postupno smanjenje dubine, a pored kanjona nastavljate ronjenje prema siki pri čijem vrhu na petnaestak metara gotovo uvijek obitavaju veće plove crneja i sardelica.
Nakon sike slijedi povratak prema platou, no zaron još ni izbliza nije gotov. Roneći po platou s unutrašnje strane Mrkanca na plitkim dijelovima naići ćete na spektakularne kose formacije stijena koje dopiru gotovo do površine i time čine ovaj zaron zaista nezaboravnim.
Mrkan
Prava lokacija za ronjenje na ovom otoku nalazi se na samom sjevernom rtu. Na samom rtu s unutarnje strane nalazi se plato idealan za sidrenje brodice te u neposrednoj blizini zida koji se proteže vanjskom stranom otoka. Nakon zaranjanja prelazite plitki prag pa vam se naočigled otvara fantastičan pogled na duboki zid na “talijanskoj” strani koji počinje već na desetak metara. Iako bi možda logika zarona nalagala da slijedite zid duž otoka, dakle nalijevo, ipak se odlučite na suprotni smjer.
Zid se vertikalno spušta na preko četrdeset metara, a nakon samo pet minuta obilaska naići ćete na oveću pukotinu u stijeni koja krije ulazak u manju špilju. Prilikom ulaska u špilju koja se nalazi na trideset osam metara dubine potreban je dodatni oprez zbog finog mulja na dnu. Budući da je ulaz u špilju relativno uzak, u špilji je razmjerno mračno i čini se da nema ništa zanimljivo. No, oprezno uđite desetak metara u gotovo potpuni mrak i upalite ronilačku lampu. Na golim svodovima špilje zateći ćete mnogobrojne kozice uznemirene nenadanim svjetlom.
Nakon izlaska iz špilje zidom krenite još malo dalje radi istraživanja poveće izbočine, a tada je već vrijeme za povratak. Lagano dižući se zidom krenite u recipročni kurs prema točki ulaska te se vratite do platoa. Za pedesetak metara dalje na platou u smjeru jugoistoka čeka vas i lijep završetak ronjenja u vidu malog tunela na svega dva metra dubine pa usput obiđite i njega.
Bobara
Najljepša ronjenja u cavtatskom podmorju vjerojatno su ona oko najsjevernijeg otoka – Bobare. Podmorje Bobare krije barem tri lokacije koje ne biste smjeli propustiti, uz napomenu da je za njih, zbog dubine, potrebno i nešto veće iskustvo. Kada se na karti informirate o Bobari vidjet ćete da se ustvari radi o manjem otočnom nizu, a prva lokacija se nalazi između uskog prolaza kod hridi Trava i Hljeb. Navedeni prolaz je u podmorju još razdvojen jednom povećom sikom, tako da je formirao dva kanjona kroz koja možete proći. Kada ih prođete, na vanjskoj strani nailazite na blagi zid koji se spušta do četrdeset i pet metara.
Pravi dio ove lokacije leži još malo dalje u plavetnilu, tridesetak metara od ruba zida gdje se nalaze dvije kamene formacije, već na preko pedeset metara. Obrasle su brojnim spužvama aksinelama i sumporačama, a oko njih obitava zaista veliki broj prekrasnih matulića, crvenkasto – rozih ribica karakterističnih za nešto veće dubine i zaklonjene stijenske formacije. Dakle, lokacija je samo za vrlo iskusne ronioce.
Povratkom na zid krenite u smjeru juga, a ovaj je zaron najbolje završiti kada se približite hridi Ražnjić gdje vas čeka još mnogo lijepih prizora u brojnim spiljicama na manjim dubinama. Za grupe manje iskusnih ronilaca preporučuje se prolazak kroz kanjon te ronjenje po zidu na manjoj dubini, također prema Ražnjiću.
Druga lokacija koju valja posjetiti je sika od Bobare. Da biste ju pronašli, potrebno je doći do same južne punte Bobare, nakon toga krenuti malo prema istoku gdje vam se čini da nema ničega osim plavetnila. No, ubrzo ćete, nakon nekoliko desetaka metara, naići na poveliku siku s dvostrukim vrhom koja doseže do sedam metara dubine. Već samo spuštanje po sidrenom konopu na vrh sike ukazat će vam se da se radi o spektakularnoj lokaciji.
Južnom stranom lagano se spustite u ambis za koji se čini da nema kraja, a koji mjestimice doseže i preko osamdeset metara. Po zidu ćete susresti brojne jastoge i škarpine, a na malo većim dubinama (oko pedesetak) pronaći ćete i pokoju jedinku crvenog koralja. Možemo samo zamisliti koliko je u nedavnoj prošlosti ovdje obitavalo koralja, ali su oni danas vrlo prorijeđeni i samo su na većim dubinama. Za pronalazak koralja bit će vam potrebna dobra lampa jer bez nje stabalca koralja izgledaju neugledno, tamnosmeđe boje, a tek pod svjetlom svjetiljke poprimaju onu svoju lijepu jarkocrvenu boju s nježnim bijelim izdancima polipa.
Vrijeme koje ćete provesti na dubini uvijek je kratko, ali nakon povratka na manju dubinu zaron još nije gotov. Osim što itekako možete uživati u ronjenju pri vrhu sike, krenite i u smjeru Bobare pa ćete ubrzo naići na usku usjeklinu na petnaestak metara koja doseže gotovo do površine. Njome možete penetrirati dvadesetak metara u stijene Bobare i gotovo sigurno ćete naići na pokoju murinu. Nakon toga se možete vratiti na sam vrh sike i završiti ronjenje. Bez obzira na to koju dubinu postigli, pedeset ili dvadeset metara, sika Bobara će vam ostati u sjećanju kao jedno od ljepših ronjenja.
Više o Cavtatu i još nekim nezaboravnim ronilačkim lokacijama oko njega pročitajte u devetom broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
