Kad pričamo o Emiratima pred nama se stvara slika bezbrojnih nebodera, umjetnih otoka, ekskluzivnih hotela, beskrajnih trgovačkih centara, pustinje, SUV-ova, deva, nafte, zlata, patnje za svime što je “naj”, žena s crnim abayama i hijabom preko glave i muškaraca u bijelim tawbu haljama ili dishdashu s bijelim turbanima ili keffiyehom.
U tu sliku se ne uklapaju muškarci, a kamoli žene u ronilačkim odijelima. Na koncu, gdje se tu uopće može roniti, zar u pustinji i oazama? Općenito, danas su za većinu ljudi u svijetu sinonimi za Ujedinjene Arapske Emirate Dubai ili eventualno Abu Dhabi. Međutim, to su tek dva od sedam emirata koji čine ove Emirate “ujedinjenim”. Osim Dubaija i Abu Dhabija to su još i Ajman, Fujairah, Ras al-Khaimah, Sharjah i Umm al-Quwain. Ovih preostalih pet emirata su uglavnom svima potpuno nepoznati.
Dubai ili Babilon?
Dubai je u svakom pogledu mjesto kakvog nema nigdje na cijelom svijetu. Potpuno je nevjerojatan uspon od malog ribarskog sela do najpropulzivnijeg i najbrže rastućeg grada na zemaljskoj kugli za samo par desetljeća.
Danas je Dubai od svih mjesta na zemaljskoj kugli najbliži slici modernog biblijskog Babilona. Kako je Burj Al Khalifa toranj sagrađen stvarno do neba i kako je Jahve za kaznu graditeljima Babilonskog tornja ispremiješao jezike, tako je i današnji Dubai pačvork različitih jezika i jezičnih skupina. Babilonski kralj Nabukodonosor je za gradnju tada najvećeg grada na svijetu uzimao radnike iz svih krajeva svoga carstva. Slična je situacija i danas, tako da moderni Dubai danas grade radnici, inženjeri i investitori iz cijelog svijeta.
Službeni jezik u emiratima je Arapski, no njime govori tek trećina stanovnika grada koja uključuje i stanovnike svih arapskih zemalja iz šireg okruženja. Najveći broj jeftine radne snage govori Hindu, Urdu, Malayalam, Sinhaleze, Tamil ili neki drugi od mnogobrojnih vrsta jezika Indijskog potkontinenta. Ogroman broj Filipinaca uz Europljane obogaćuje Babilonsku kakofoniju jezika koja je ipak na neki način vezana općim (većim ili manjim) znanjem engleskog.
Svi smo na putovanjima navikli, između ostalog, posjetiti neka povijesna mjesta, vidjeti tragove drevnih civilizacija, arhitektonska čuda starog svijeta, sakralne objekte bogate povijesti…, uglavnom, osjetiti dašak prošlosti u kojem se zrcali trenutak u kojem živimo. U Dubaiju to stvarno nije lako. Tragove starog Dubaija stvarno treba tražiti povećalom.
I pitanje je što se u Dubaiju smatra starim i što je stvarno staro, a što napravljeno da bi izgledalo staro. U gradu niču cijeli kompleksi građeni u stilu tradicionalne arhitekture za što je ogledni primjer Madinat Jumeirah. Tim kompleksom dominiraju moderne inačice “vjetrovitih tornjeva” (berjeel) koje su jedna od najvećih znamenitosti grada. Ti tornjevi se običavaju nazivati najstarijim oblikom klimatizacijskih uređaja. Tornjevi su otvoreni sa sve četiri strane i kanaliziraju prema unutrašnjem prostoru i najmanji dašak vjetra kroz trokutaste kanale kako bi rashladili ustajali usijani pustinjski zrak.
Potragu za starim Dubaijem najbolje je započeti na Creeku, tjesnacu koji duboko ulazi u srce ovoga grada, kao što bi se neka rijeka suprotnim putem ulijevala u more. Pri prelazu Creeka između dva najstarija dijela grada Deire i Bur Dubaija svakako vrijedi ploviti starim drvenim brodićima – abrama u kojim vožnja košta samo jedan dirham. Abre kreću kad se napune i pružaju zabavnu tradicionalnu vožnju potpuno oprečnu vožnji u modernoj podzemnoj željeznici Dubaija kraj koje Pariška ili Londonska djeluju kao ZET (Zagrebački električni tramvaj) naspram bilo kojeg metroa igdje u svijetu. U zadnjih sto godina abre su ostale iste, samo što su vesla zamijenili dizelski motori kojima danas upravljaju skromni ljudi iz Indije, Bangladeša ili Pakistana.
Uz abre, najopipljiviji dodir povijesti također je moguće doživjeti u tom istom tjesnacu. Radi se o starim, rasklimanim brodovima dhow-ovima koji se tovare i prazne rukama jeftine radne snage i izgledaju kao da služe isključivo za švercanje ili u najmanju ruku ilegalnu trgovinu nečega zapakiranog u kutije, vreće i bale koje se ukrcavaju na te romantične podrtine s posadom s kojom se ne bi željeli susresti sami u mraku. Živopisnost dhow-ova još više dolazi do izražaja u usporedbi s ogromnim modernim brodovima kojima se redovno prevozi većina tereta koji se pretovaruje u Emiratima.
Uz klimave natruhe prošlosti te čelik, beton i staklo sadašnjosti Dubai može svima kao izvornu egzotičnost ponuditi i pustinju. Mada je danas već teško naći predio gdje se okrećući na sve četiri strane svijeta neće vidjeti neki tragovi civilizacije, pustinja još uvijek priziva nekakvu romantičnu mistiku beskonačnosti kao što je i plovidba oceanima.
Najveću zabavu pruža vožnja moćnim vozilima s pogonom na sva četiri kotača po pješčanim dinama. Da bi se uz iskusne vozače vozilo na njima ponašalo upravo tako kao što treba, vozači koriste mali ali vrhunski trik. Potrebno je ispustiti malo zraka iz automobilskih guma. Nakon toga započinje pravi hali – gali po dinama u kojem u svakom trenu mislite da će se vozilo prevrnuti, zaglaviti, sudariti…
Ronjenje u Emiratima
U UAE roniti se može u Perzijskom zaljevu i na istočnoj obali, u Omanskom zaljevu koji je dio Indijskog oceana. Kako se na sjevernom rogu Arapskog poluotoka unutar Emirata nalazi Omanska enklava u vidu poluotoka Musandam, roni se i tamo. Uz sve to, da bi se opet vidio pravi duh Dubaija gdje se uvijek može napraviti sve ni iz čega, roni se i u Dubai Aquarium&Underwater Zoo i u Atlantis Sharks Lagoon. Na koncu konca, ako su napravili umjetno skijalište unutar trgovačkog centra, zar gluplje zvuči ideja o ronjenju u trgovačkom centru?
Dubai
Perzijski zaljev je prilično zatvoren, a kako je Dubai frekventna luka i ogromno gradilište, nameću se dvije temeljne odrednice. Prva je, gdje ima mnogo brodova, ima i brodoloma, a druga, gdje se nalazi puno brodova, svaki sa svojim ekosustavom i gdje se ubacuju tone kamenja u more kako bi se napravili umjetni otoci, produbila luka i Dubai Creeka radi pristupa sve većih i većih brodova, upitna je vidljivost, kao i bogatstvo morskog života.
Perzijski zaljev nudi ronjenje na ogromnim potonulim grdosijama kao što je 351 metarski supertanker Energy Determination čiji se vrh nalazi na 35 metara, a završava na dubini od 80 metara, što je prihvatljivo samo tehničkim roniocima. Zanimljiv je i MV Dara dužine 121 metar na svima prihvatljivoj dubini od 20 metara.
Kako je to ipak Dubai s najvišim neboderom na svijetu, najvećim shopping centrom na svijetu, najvećom fontanom, najvišim hotelom…, tako i roniocima pruža neobične i nesvakidašnje mogućnosti. Roniocima koji žele isprobati nešto drugo i doživjeti posebno uzbuđenje nudi se ronjenje u bazenu s morskim psima u Dubai Aquarium & Underwater Zoo. Naravno, doživljaj je s obzirom na akvarij “pomalo” umjetan, uostalom kao i većina svega što se nudi u ovome gradu. Međutim, treba znati da je to, što se moglo i očekivati, najveći akvarij na svijetu s 10 milijuna litara vode u kojem se nalazi preko 400 morskih pasa i raža od ukupno 33.000 raznih živih bića koja nastanjuju ovu ogromnu staklenu kuću punu morske vode. Ali, uopće ne trebate biti ronilac da biste ronili u ovom okruženju. Ne morate čak znati ni plivati! Dovoljno je imati volju, obući odijelo, staviti kacigu s kontinuiranim dotokom svježeg zraka, ući u kavez i evo Vas. Oči u oči s ovim velikim predatorima. Pomalo gadljivo. Tko bi se volio pohvaliti takvim uronom? Ili?
Sljedeća ronilačka “atrakcija” je Atlantis Shark Lagoon. To je ronjenje u Aquaventure Shark Tanku s morskim psima raznih vrsta i veličina uz maksimalnu dubinu urona od šest i pol metara. Kako se u Dubaiju ipak sve vrti oko velikih brojki, jasno da za ovakvo ronjenje možete, ali i ne trebate imati položen niti prvi ronilački stupanj. Laguna je smještena unutar ogromnog Atlantis resorta na samom vrhu umjetnog otoka Jumeirah palme koji je i sam jedna od najvećih i najpopularnijih atrakcija ovog grada. I to bi od ronjenja u Perzijskom zaljevu i u okolnim akvarijima bilo više manje sve.
Oman – Musandam
Najbolje ronjenje u Emiratima je ipak u Omanu. Iako zvuči pomalo čudno, čak i suludo, zapravo je potpuno normalno. Poluotok Musandam se nalazi kao Omanska enklava na vrhu Arapskog poluotoka s jedne strane okružen morem, a s druge Emiratima. Ovo nije jedina Omanska enklava unutar Emirata jer se teritorij Madhe nalazi potpuno okružen emiratom Sharjah.
Kako god, da bi se ronilo u Musandamu potrebno je ponijeti putovnicu i valjanu vizu za Emirate. Na jednodnevne ronilačke izlete na Musandam kreće se brodom iz Dubaija ili prvo kombijem iz Fujeirah do granice, a onda se dalje na ronjenje kreće brodom iz Dibe s Omanske strane. Prema svim informacijama ta ronjenja su šlag na torti ronjenja u Emiratima.
Fujairah
Fujairah je jedan od najsiromašnijih Emirata i samim time najmanje pogođenih nevjerojatnim prosperitetom i urbanizacijom koja je zahvatila ovaj dio arapskog svijeta. Međutim, i tu se situacija mijenja. Unatoč nevelikom broju hotela, planovi su, kao što to priliči Emiratima, veliki. Ruše se sve ceste koje se nalaze u blizini obale i grade se nove, dublje u unutrašnjosti kako bi se stvorio turistički pojas koji bi se napunio hotelima.
Za razliku od Dubaija, ovdje je život ipak mirniji, staloženiji i puno bliži onom kako se živjelo nekad. Podrijetlo dobrog dijela stanovništva je beduinsko. Današnji beduini ne jašu deve, već voze ogromna vozila s pogonom na sva četiri. Ne žive u šatorima, već u ogromnim kućama okruženim visokim zidovima. Uz sve te tekovine moderne civilizacije strašno drže do tradicije i ne zaboravljaju tko su i od kuda su potekli. Upravo zato je jako zanimljivo vidjeti njihove izlete. Potpuno im je svejedno gdje, glavno da je pijesak, makar i uz samu cestu. Parkiraju svoje ogromne terence, rasprostru tepihe, slože neku ceradu da se zaštite od Sunca, peku roštilj, puštaju muziku i uživaju u čudnoj reminiscenciji svoje prošlosti pored koje tutnje kamioni, autobusi i ostala vozila.
Omanski zaljev, za razliku od Dubaija, nudi potpuno drugačiju sliku ronjenja. Najpopularnije lokacije u Fujairah su Sharm rock, Martini rock, Dibba island i Inchape 1 i 2 nazvane prema brodarskoj kompaniji koja je donirala brodove za stvaranje ova dva umjetna koraljna grebena.
Najbolji smještaj da bi se uz najmanje prijevoza obišle sve zanimljive lokacije je Al Aqah. Al Aqah je malo, kako se to voli reći, “ribarsko” mjesto s jednom od najljepših plaža u Emiratima, smješteno na istočnoj obali unutar emirata Fujairah. Njegova obala leži u Omanskom zaljevu koje je dio Arapskog mora, a koje je pak dio Indijskog oceana. Udaljeno je od Dubaija oko 160 kilometara.
U Al Aqahu je smještaj moguće naći u samo četiri resorta, što puno govori o njegovoj turistički prilično nerazvijenoj infrastrukturi. Ipak, unutar Le Meridiena se nalazi vrlo ozbiljan PADI ronilački centar – Al Boom Diving. Al Boom Diving je najveći i najrasprostranjeniji ronilački centar unutar Emirata. Smješten je na četiri lokacije u Dubaiju, na plaži Al Aqah i u Dibbi. Unutar centra nalazi se i trgovina ronilačkom opremom koja bi postidila sve naše trgovine izborom i količinom izloženih artikala.
Ronjenje u Fujairah moguće je tijekom cijele godine. Službene statistike govore da temperatura mora nikad ne pada ispod 22 stupnja Celzija zimi, a penje se do 33 stupnja tijekom ljetnih mjeseci. Najniže temperatura zraka tijekom dana zimi su 24 stupnja, a najviše u srpnju kad se penju do 40 stupnjeva Celzija.
Struje su prisutne gotovo svugdje, a mjestimično su i vrlo jake. Vidljivost je vrlo loša. Ronilački centri su odlično opremljeni, a većina ronilaca su stranci koji su zaposleni u Dubaiju ili nekom drugom većem gradu Emirata, koji ovdje provode svoj odmor, ili dolaze isključivo zbog ronjenja. Na sva ronjenja se odlazi širokim i prilično komfornim gliserima na kojima ima više nego dovoljno mjesta i koji su opremljeni tendama za zaštitu od Sunca. Vode za osvježenje uvijek ima više nego dovoljno u hladnjacima prepunim leda.
Martini Rock je stijena u moru u blizini malog poluotoka smještena s južne strane Khor Fakkana. Kao zaštićeno područje predstavlja jednu od najatraktivnijih ronilačkih lokacija na istočnoj obali Emirata. Maksimalna dubina urona je 20 metara, a većina urona se zbiva na dubini od 12 do 20 metara, dok se sam vrh stijene diže do pet metara, što je svakako praktično za završni sigurnosni zastanak. Prisutne su prilično jake morske struje, a vidljivost je uglavnom loša.
U svakom slučaju, unatoč svim tim neugodnostima, Martini Rock je lijepa lokacija prekrivena cijelom lepezom koralja kao što su crni koralji, bičasti koralji i meki stablasti roza i ljubičasti koralji.
Oko koralja se vrzmaju murine – Giant moray (Gymnothorax javanicus), škarpine, ribe lavovi – Volitans lionfish (Pterois volitans), kirnje – Epaulet grouper (Epinephelus stoliczkae), papigače – Bicolor Parrotfish (Cetoscarus bicolor) i Rusty Parrotfish (Scarus ferrugineus) te Messmate pipefish (Choritoychthys haematopterus), Sergeant Major (Abudefduf saxatilis), Red toothed triggerfish (Odonus niger), Clarks Anemonefish (Amphiprion clarkii) i Yellow Boxfish (Ostracion cubicus).
Kao drugi, “plići” uron najčešće se koristi Sharm Rocks koji se nalazi u blizini mjesta Sharm, a udaljen je par minuta vožnje od ronilačkog centra. Sharm rocks su stijene koje izviru iz vode ne više od 30-tak centimetara na kojima se često suše kormorani i na kojima je istaknuta zastava Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Na ovom zaštićenom području, što se svakako vidi i po bogatstvu podvodnog života, dubina ronjenja ne prelazi 12 metara. Ovdje su struje znatno slabije, a vidljivost bolja. Roniti se može oko kompleksa Sharm Rocksa te između stijena koje vire iz pjeskovitog dna. Unatoč nevelikoj dubini bogatstvo podvodnog svijeta je stvarno impresivno.
Odmah pri zaronu često vas dočeka veliko jato barakuda koje su očito navikle na ronioce i uopće se ne uzbuđuju zbog čudnih kreatura koje neprekidno ispuštaju mjehuriće zraka.
Oko Vas između stijena krstari više vrsta nevelikih kirnji, među stijenama se skrivaju murine, koralje grickaju papigače, kao plastične igračke plivaju Schooling Bannerfish (Heniochus diphreutes), škarpine se kamufliraju na obraslim stijenama, Clarks Anemonefish (Amphiprion clarkii) proviruju iz anemona koje im služe kao stanište, ali i mrijestilište, sipe stoje kao svemirski brodovi na mjestu uz nježan rad bočnih krilaca, napuhače kao Spotted porcuphinefish (Diodon histrix) plutaju i kao potpuno nezainteresirano promatraju cijeli metež, trlje raspuhuju pijesak..
Dibba Island je mali otok, monolitna stijena koja viri iz mora blizu granice s Omanskim Musamdanom. Kao i sve ronilački poznate lokacije u okruženju i ovaj otok je zaštićeno područje u kojima je ribarima zabranjen pristup.
Izgled otoka obećava izvanredno ronjenje, unatoč valovima koji se uporno odbijaju o njegove stijene. Prema izgledu bi se očekivalo da se stijene otoka obrušavaju beskonačno u dubinu, međutim, najveća dubina urona na Dibbi ne prelazi 16 metara.
Sljedeće dvije lokacije se nalaze malo dalje od obale. Radi se o dvije potopljene olupine: Inchcape I i Inchcape II. To je još jedan primjer kako se s olupinama može napraviti dobra ronilačka priča (sličnost s ronjenjem u Hrvatskoj ne postoji). Brodarska kompanija Inchcape se riješila otpada i donirala brodove za razvoj ronilačkog turizma i zauzvrat dobila dobru i kvalitetnu reklamu.
Inchcape I je potopljen 12. prosinca 2001. i leži kobilicom na 32 metra, što u ovom području čini najdublji uron. Ovaj željezni brod je sagrađen u Sjedinjenim Američkim Državama i originalno je plovio pod imenom Gray Swift 2. Nakon što je 1972. kupljen od brodarske kompanije Inchcape služio je za opskrbu naftnih bušotina posadom, namirnicama i opremom.
Pri zaronu struje su prilično jake, a vidljivost osrednja. Brod gotovo prekrivaju ogromne plove sitne ribe koje se kao zavjese sele s jednog na drugi kraj broda. Olupina je u potpunosti prekrivena raznim vrstama biljaka i koralja.
Uz baterijsku svjetiljku moguće je ući u potpalublje ovog nevelikog broda koji je interesantniji kao mjesto gdje se okupljaju velike količine riba, nego kao olupina sama za sebe.
Inchcape II je kao Inchcape I građen u USA i nakon prodaje u Emirate imao je istu namjenu.
Kako se potapanje Inchcape I pokazalo kao pun pogodak i na njemu se u kratkom vremenu stvorio potpuno novi život, odlučilo se da se potopi još jedan brod, ali na manjoj dubini kako bi bio dostupan većem broju ronilaca. Uklonjena su sva vrata i rešetke kako bi se omogućilo roniocima i ulaz u utrobu broda.
Inchcape II je potopljen 2002. godine i leži kao da plovi i sada na dubini od 22 metra. Brod je potopljen nedaleko Martini Rocka. Struje oko broda su prilično jake i pri izronu i sigurnosnom zastanku se treba čvrsto držati za uže vezano za brod. Ovaj uron nudi dobru vidljivost.
Cijelu reportažu o Ujedinjenim Arapskim Emiratima i ronjenju u Perzijskom zaljevu, u Dubaiju, na istočnoj obali Emirata i u Omanskom zaljevu pročitajte u petnaestom broju SCUBAlife magazina.
Damir Šantekje iskusni ronilac i putopisac koji roni i piše o ronilačkim lokacijama širom svijeta, a posebna su mu strast ronjenja na neobičnim destinacijama poput Zelenortskih otoka, Kolumbije, Zimbabvea..., ali voli roniti i pisati i o ronjenju u Jadranu, a i u muljevitim austrijskim, mađarskim, hrvatskim... jezerima i rijekama.
