Geryonia proboscidalis, u stvari, niti je sasvim nova, niti nevidljiva, no zbog prozirne građe možemo je uočiti tek kad je promatramo u nasuprotnom svjetlu uz uvjet da je iza nje tamna pozadina.
Ova meduza u Jadranu nije nepoznata vrsta jer je prisustvo pojedinačnih primjeraka zabilježeno proteklih godina na pučini južnog Jadrana, a već par godina pojavljuje se i uz obale sjevernog Jadrana (Pula) u prilično velikom broju (tri do četiri primjerka u jednom kubnom metru vode). Iako je njezin ubod svrstan u najvišu kategoriju (highly irritating for human), ipak ne izaziva ozbiljnije zdravstvene posljedice. Iritacija kože (peckanje i svrbež) prolazi nakon 24 sata, a crvenilo se povuče nakon tri dana. Posebno je “nezgodno” kad se njezine ljepljive, kao konac tanke i preko metra duge lovke prihvate između usta i disalice, a od toga nas ne može zaštititi niti ronilačko odijelo.
Geryonia proboscidalis pripada koljenu žarnjaka (Cnidaria), razredu obrubnjaka (Hydrozoa), redu Trachymedusae, porodici Geryoniidae.
Meduze koje pripadaju razredu obrubnjaka (Hydrozoa) nazivamo hidromeduzama. Geryonia proboscidalis, kao i ostale meduze iz reda Trachymedusae, ne prolazi kroz stadij polipa, već se mlade meduze razvijaju direktno iz planula (ličinke nastale iz oplođenih jajašaca meduze). Njen proziran, bezbojan klobuk polukružnog oblika može doseći maksimalan promjer od osam centimetara, ali je općenito manji, najčešće četiri do šest centimetara. Među najznačajnijim osobinama je vrlo dug konusni pedikul (privjesak) na koji je pričvršćen maleni trbuh ispod kojega se nalaze usta. Šest prozirno bijelih srcolikih gonada leže na radijalnim kanalima. Ima ukupno 12 lovki (šest dugih i šest kratkih) koje su naizmjenično raspoređene duž oboda klobuka. Glavnina žarnih stanica (nematocista) smještena je na dužim lovkama gdje formiraju brojne prstenaste tvorevine. Na rubu klobuka smješteno je i 12 statocista – organa za ravnotežu.
Geryonia proboscidalis preferira toplije vode, nastanjuje površinski sloj tropskih i suptropskih mora, a široko je rasprostranjena u Tihom, Atlantskom i Indijskom oceanu. Zadnjih 10 godina je češće viđana i u Sredozemnom moru, uključujući i naš Jadran. Hrani se zooplanktonom, jajima i ličinkama riba, ali i malim ribama. Nakon što se na lovke uhvati plijen, one se skraćuju, a pedikul kruži dok usta ne dođu u doseg plijena. Velum (prstenasta opna ispod klobuka) ima važnu ulogu pri kretanju meduze. Stiskanjem klobuka voda se istiskuje kroz otvor veluma i tako se meduza pomiče unatrag. Duljina lovki je promjenjiva i može sezati od nekoliko centimetara do preko jednog metra.
Zbog prozirne građe ovu meduzu je vrlo teško uočiti, zadržava se pri samoj površini, a njenih šest ljepljivih lovki dosežu spomenutu dužinu preko metra tako da je plivačima kontakt s njom gotovo nemoguće izbjeći. Još k tome, najčešće je skrivena među brojnijim i lakše uočljivim rebrašima Mnemiopsis leidyi.
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.