Wörthersee ili Vrbsko jezero jedno je od većih i turistički najatraktivnijih austrijskih jezera i predstavlja glavnu, najveću i najposjećeniju austrijsku rivijeru.
Nekadašnje močvarne obale zamijenili su brojni hoteli, pansioni, restorani i ostali turistički sadržaji. Jezero površine 19,4 kvasratnih kilometara i maksimalne dubine 85 metara nalazi se na nadmorskoj visini od 439 metara. Uz dužinu od 16,5 kilometara proteže se od Klagenfurta na istoku do Veldena na zapadu, a širina mu nigdje ne prelazi dva kilometra. Iz njegovih voda izranjaju dva otoka, Schlangeninsel i Kapuzinerinsel, a obale su okružene gustim šumama čiji se odraz zrcali u njegovim mirnim vodama.
Kako Austrija danas nema izlaz na more, Wörthersee je kao najtoplije austrijsko jezero postalo glavna, najveća i najposjećenija austrijska rivijera na kojoj se gosti sunčaju, kupaju, jedre, veslaju, rone, igraju golf, kockaju, jašu, trče i voze bicikle oko jezera ili naprosto samo ljenčare i rade sve ono što bi, naravno, radije radili na moru. Unutar Austro-ugarske monarhije Austrija je imala izlaz na more kroz cijelu Istru sve do Rijeke s kvarnerskim otocima te nešto od prije Zadra sve do crnogorskog primorja. Danas su im pak preostala samo jezera, što oni vrlo dobro iskorištavaju, često značajno bolje nego mi naše more. S obzirom na uvjete, od svih širom zastupljenih zabava ronjenje se nalazi na samom dnu turističke ponude. Ipak, na jezeru se nalaze čak tri ronilačka centra.
Tijekom ljeta temperatura vode u jezeru zna dosegnuti i 23 stupnja Celzija, što ovo jezero čini najtoplijim austrijskim jezerom. Proljeće i jesen donose znatno niže temperature vode u jezeru, ali to uglavnom ne predstavlja problem ni za ronjenje u mokrom odijelu, no problem vidljivosti od samo jednog do tri metra ne može riješiti nikakvo odijelo. Pri takvoj vidljivosti treba roniti stvarno blizu svog buddyja jer se vrlo lako možete izgubiti. Pri uronu se često ne prelazi dubina od 10 metara jer je dublje vidljivost zbog termokline još lošija. Ako se pri ronjenju osovite na ruku, ona će vam potonuti u mulj barem 20-ak centimetara i zamutiti ionako groznu vidljivost.
Uz ovo ronjenje “ozloglašena” ronjenja na pjeskovitom morskom dnu se čine kao nedosanjani san. Kad zaronite u ovo muljevito jezero prvo ćete proći kroz “odlagalište” božićnih jelki. Okamenjena božićna šuma. Nakon toga dolazi do izražaja smisao za humor lokalnih ronilaca. Svjesni kako ovdje ronjenje samo za sebe uz lošu vidljivost ne pruža baš neka uzbuđenja, sami su stvorili nekakav podvodni svijet zabave i orijentira kako bi se lakše snalazili pod vodom. Kao na nekoj podvodnoj magistrali postavljeni su odbačeni prometni znakovi i putokazi. Toliko i toliko kilometara do Italije, ograničenje brzine, dubine i slično. Na potopljenom molu se nalazi ogledalo zarašteno u alge, ali kad se očisti postaje idealnim za mutni selfie na kojem se zapravo može nalaziti bilo tko.
Umjesto srednjovjekovnih galija ili brodova iz doba oba svjetska rata, na dnu ronite pored plastične ljušture omanjeg glisera. Prolazite i pored neke čudne kutije s rupama, kade napunjene bocama ispijenih pjenušaca i osmatračnice s kružnom ogradom.
U “boriku” možete susresti sakrivenu štuku (Esox lucius) oboružanu sa svojih 700 zuba koja ispod granja čeka svoj plijen. Okolo se vrzmaju grgeči (Perca fluviatillis) koji se kod nas zovu ostriž ili kostriješ, prepoznatljivi po svojim vertikalnim prugama. Uz nešto sreće na trenutke kad je vidljivost malo bolja moguće je vidjeti i bodorke (Rutilus rutilsu) sa svojim karakterističnim crvenim okom. Jezero još nastanjuju i razne druge vrste riba kao što su menjka, smuđ i som.
Kad smo već kod riba, svakako nakon ronjenja vrijedi probati kod njih vrlo cijenjenu ribu zlatovčicu ili saibling (Salvelinus fontinalis), ribu vrlo sličnu pastrvi, no čvršćeg mesa više roza boje kao u svojeg daljnjeg rođaka lososa. Ta vrsta nije autohtona, već je 1879. godine prenesena iz Kanade u Europu, ali je vrlo ukusna i savršeno paše uz dobra lagana lokalna vina. Ne treba se pretjerano zanositi, no nakon dobrog ručka i uz dobro društvo i ovakvo ronjenje se može smatrati podnošljivim.
Više o ovom ronjenju te o ronjenju na mnogim svjetski poznatim i nepoznatim ronilačkim destinacijama pročitajte u ronilačkom putopisu Ispod površine autora Damira Šanteka.
Damir Šantekje iskusni ronilac i putopisac koji roni i piše o ronilačkim lokacijama širom svijeta, a posebna su mu strast ronjenja na neobičnim destinacijama poput Zelenortskih otoka, Kolumbije, Zimbabvea..., ali voli roniti i pisati i o ronjenju u Jadranu, a i u muljevitim austrijskim, mađarskim, hrvatskim... jezerima i rijekama.
