Golub ćukan pripada porodici golubovki (Myliobatidae), a od drugih jadranskih golubova razlikujemo ga po desetak poprečnih pruga na leđima i izduženoj njušci sličnoj pačjem kljunu.
Tijelo mu je romboidnog oblika s bičastim repom dvostruko dužim od tijela, leđna strana mu je smeđe-zelena, a trbuh svijetlo siv. Naraste do 2,6 metara duljine (zajedno s repom) i dosegne masu do 83 kilograma. Ima glatku, sluzavu kožu, a glava mu je izdignuta iznad tjelesne ploče koja je za oko trećinu šira nego duža. Usta i pet pari škržnih pukotina smješteni su s donje strane glave.
Razmnožava se ovoviviparno (živorodan je – mladunci izlaze iz jaja još u tijelu majke), a spolno sazriju u dobi od četiri do šest godina. Vrijeme skotnosti traje oko šest mjeseci nakon čega ženke okote svega četiri do šest mladunaca. U Jadranu ženke spolno sazriju pri širini diska od 154 centimetra, a mužjaci pri širini diska od 74,5 do 113,5 centimetara. Okoćeni mladunci imaju širinu diska od 37 do 45 centimetara. Vrijeme razmnožavanja traje od ožujka do kraja listopada.
Ishrana
U ustima ima sedam redova ravnih zuba i hrani se bentoskim životinjama kao što su školjkaši, puževi, glavonošci, rakovi, ribe i mnogočetinaši.
Ugroženost i zaštita
Kasno spolno sazrijevanje, duga skotnost, mali broj mladunaca i mala gustoća populacije čini ovu vrstu ranjivom te je uvršten u Crvenu knjigu morskih riba Hrvatske gdje je svrstana u DD kategoriju ugroženosti (nedovoljno poznata vrsta).
Rasprostranjenost
Semipelagična je vrsta koja obitava u priobalnim područjima istočnog Atlantika i Sredozemnog mora, a u Jadranu je rijetka vrsta. Nalazimo ga na dubinama od 10 do 150 metara. Kad se smiri na dnu moguće mu je pažljivo prići u neposrednu blizinu potrebnu za snimanje (posebno ako ronimo na dah) pri čemu ne treba zaboraviti kako je prošao nesretni Steve Irwin u kobnom susretu s ražom.
Juvenilni primjerak na slikama snimljen je uz istočnu obalu Istre na dubini od oko 10 metara što potvrđuje mišljenje da je sjeverni Jadran reproduktivno stanište ove vrste u Jadranskom moru.
Napomena
Harpunasto nazubljena bodlja na bazalnom dijelu repa je otrovna i služi za obranu. Otrgnuta bodlja može ponovo izrasti, a umjesto otrgnute često izrastu njih dvije ili više. Ubod izaziva jak osjećaj bola, crvenilo i oteklinu na mjestu uboda. Težina povrede ovisi o dubini uboda i veličini ribe. Zbog nazubljenog oblika bodlje rana je nepravilnog oblika, a kako se otrov nalazi i u ovojnici, otrov je raspoređen cijelom dužinom razderotine.
Prva pomoć se sastoji od čišćenja rane (uklanjane zaostalih komadića bodlji i nečistoće), zaustavljanja krvarenja i dezinfekcije. Ubrzo se javljaju ozbiljni opći simptomi trovanja (vrtoglavica, vrućica, tahikardija, otežano disanje, grčevi mišića, povraćanje, proljev) te treba što prije potražiti liječničku pomoć. Rana teško zarasta, često se javlja gnojenje i nekroza okolnog tkiva.
Budući da je otrov termolabilan dobro je što prije, dok se otrov još nije proširio krvotokom, uroniti ozlijeđeni dio tijela u toplu vodu (45 – 50 stupnjeva Celzija). Djelotvornost ovog postupka je dvojbena, ali vrijedi pokušati.
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
