Na južnoj strani Komiškog zaljeva, gotovo kod samog rta Stupišće, nalazi se olupina broda Vassilios T.

Rt Stupišće je ujedno i krajnja jugozapadna točka cijelog otoka Visa, a obilježen je svjetionikom. Sika Stupišće nalazi se samo koju stotinu metara dalje.

Vassilios T. bio je čelični parobrod impozantne dužine od malo preko sto metara. Izgrađen je 1920. godine u japanskom brodogradilištu Nitta Shipyard u Osaki za američkog naručitelja pod imenom Eastern Temple, a 1938. godine prodan je grčkom brodovlasniku koji ga je preimenovao u Vassilios T.

Brod je na ruti iz Velike Britanije u Veneciju prevozio teret ugljena, a potonuo je na samom rtu Stupišće 19. ožujka 1939. godine. Službena verzija potonuća kaže da se brod nasukao na obalu radi kvara na kormilu, ali je neslužbeno kolala teza prema kojoj je posada namjerno izazvala havariju radi naplate visokog osiguranja, što je u doba poslije Velike ekonomske krize bila relativno česta pojava.

STANJE OLUPINE I RONJENJE NA NJOJ

Pronalaženje lokacije olupine je vrlo lako jer je mjesto potonuća u neposrednoj blizini svjetionika tako da praktički zaronom s obližnjeg molića na obali nailazite direktno na olupinu. Sama olupina izgleda fascinantno. Brod se okrenuo na lijevi bok i leži na pješčanom dnu paralelno s obalom.

Kako se Vassilios T. prilikom potonuća izvrnuo bočno, tako se paluba danas nalazi u geometrijski vertikalnom položaju pa djeluje poput kakvog ogromnog zida, što se jasno vidi kad gledate prema pramcu broda gdje su jedan od poznatijih motiva i velika sidrena vitla Vassiliosa.

Pramac se nalazi na dubini od 25 metara, a brod se prema krmi zajedno s dnom koso spušta do najveće dubine od 55 metara. Vidljivost je odlična pa se s manje dubine pogledom može obuhvatiti značajan dio ovog stometarskog broda.

Desnog pramčanog sidra nema, ali se lijevo još uvijek nalazi na svom mjestu. Gotovo cijela olupina obrasla je žutim i ružičastim spužvama, a nailazi se na stvarno velike primjerke škarpina.

Nakon dolaska na danas okomitu palubu prvo se dolazi do sidrenog vitla koje se nalazi na čeličnoj potkonstrukciji jer se drvena oplata već odavno raspala. Iza vitla se nalaze dva teretna grotla za utovar unutar kojih se još uvijek nalazi teret (ugljen), a između njih prednji jarbol koji svojim vrhom danas dotiče morsko dno.

Poseban doživljaj je također doći do vrha jarbola te pogledom obuhvatiti veći dio palube. Masivno nadgrađe s prednje strane izgleda kao zid neke velike zgrade, ali se bočno može u njega bez problema ulaziti jer su svi drveni elementi istrunuli i nestali. Ovdje se mogu vidjeti ljestve, sohe čamaca za spašavanje i ostala brodska oprema.

Iza nadgrađa su smještena dva grotla i krmeni jarbol te se na samom kraju vide brodski vijak i kormilo. Ronjenje na stražnjem dijelu olupine zahtijeva ozbiljnost jer dubina ozbiljno prelazi granicu sportskog ronjenja. Oni iskusni bit će nagrađeni krasnim motivom propelera i kormila potpuno obraslih spužvama sumporačama.

VASSILIOS T. – TEHNIČKI PODACI

Vrsta: teretni parobrod
Pripadnost: SAD / Grčka
Dimenzije: dužina 104 metra, širina 15,1 metara
Potonuće: 19.3.1939., nasukavanje na obalu (prevara osiguranja?)
Dubina: 22 – 55 metara

Više o ronjenju na olupini Vassilios T. pročitajte u knjizi Gorana Butajle Ronilački vodič po Jadranu.

goran.butajla@scubalife.hr | + posts

Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.