Je li Zanzibar stvarna zemlja ili izmišljena bajkovita prašina koja postoji samo na ćilimu iz priča iz 1001 noći?
Zanzibar je, naravno, stvarna zemlja, zapravo otočje u Indijskom oceanu udaljeno od obale Tanzanije nekakvih sedamdesetak kilometara. Koliko god Zanzibar zvučao egzotično i mistično, dolazak na otok i nije pretjerano kompliciran.
Kao i obično ishodišna zračna luka je Frankfurt. Dalje se put nastavlja letom za Mombasu u Keniji gdje se iskrcava većina putnika, a tek mali broj preostalih nastavlja kratki let do obližnjega Zanzibara. Jedna od specifičnosti zračne luke u Zanzibaru ili Abeid Amani Karume International Aiport je da nema pokretnu traku za prtljagu, već djelatnici zračne luke donose prtljagu na drvene kutije posložene u niz koji djeluje kao neka drvena nepokretna “pokretna traka”. Zračna luka je dobila ime po prvom predsjedniku Zanzibara.
Zanzibar se sastoji od dva velika otoka, Unguje i Penbe te niza malih otoka koji pripadaju Zanzibarskom arhipelagu. Glavni grad Zanzibara je Zanzibar City koji se nalazi na Unguji, zajedno sa svojim povijesnim središtem Stone Townom koji je UNESCO zaštitio kao dio svjetske kulturne baštine.
Stone Town kao jedan od najljepših i najprivlačnijih afričkih gradova će vas, ako niste pretjerano sitničavi i gadljivi, očarati svojim tržnicama (bazarima) mesa, ribe, voća, začina i povrća te mješavinom arapske i kolonijalne arhitekture, kolopletom uskih ulica i grandioznih kuća i palača na kojima se nalaze masivna izrezbarena drvena vrata kao jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.
Mnogi kažu da je to grad gdje Afrika susreće Orijent i teško da ga se može bolje opisati od ove kratke misli. Za razliku od svih ostataka svijeta, lokalno stanovništvo ga naziva “Mji Mkongwe” ili Stari grad.
Većina građevina koje krase grad građene su tijekom devetnaestog stoljeća kad je Zanzibar bio najvažniji trgovački grad na zapadnom dijelu Indijskog oceana. Od tuda se učinkovito kontrolirala trgovina bjelokosti i robovima.
U blizini anglikanske katedrale mogu se posjetiti katakombe koje su bile sastavni dio tržnice robljem kao spomen na strašne stranice njihove povijesti koje su završile 1873. godine. Stravično je i klaustrofobično iskustvo posjetiti ćelije u kojima su se držali robovi. U njima je nemoguće stajati uspravno, a prozori nisu postojali.
U gradu svakako treba posjetiti i Beit al – Ajalb ili Kuću čudesa u kojoj se danas nalazi Zanzibarski nacionalni muzej. U šetnji gradom nikako nemojte propustiti i Ngome Kongwe ili Staru utvrdu, Forodhami vrtove i na kraju ono najzanimljivije – tržnice.
Tržnice mesa, ribe te voća, povrća i začina čine odvojene cjeline istog bazara. Ribari koji nemaju novca za zakupiti stolove u natkrivenoj tržnici svoj ulov prodaju na cesti ispred same zgrade. Naravno da je o vrućini nepotrebno govoriti. O muhama također. O ledu isto jer ga nema. Ali se zato nudi široka lepeza ribljih vrsta, od srdela, preko lignji, hobotnica i kirnji do tuna i cijelog niza drugih, uglavnom velikih riba koje se prodaju cijele ili rezane na komade. Riba je svježa, a miris prilično oštar.
U nastavku riblje tržnice u drugom krilu zgrade nalazi se tržnica mesa slika je slična, čak i drastičnija. Mirisi također. Mesari sjede na svojim kamenim stolovima na kojima velikim satarama sijeku komade. S hrđavih šipki na kukama vise komadi ovčetine, junetine… Na stolovima se smiješe kravlje glave, što oguljene, što prekrivene kožom… U svakom slučaju, želite pobjeći van što prije i zaboraviti da ste to ikada vidjeli.
Iza zgrada ribarnice i mesnice nalazi se otvorena tržnica sa žutim, zelenim, crvenim, malim, velikim i ostalim vrstama banana, s dinjama, lubenicama, ananasom, kiwijem, mangom, papajom, jagodama, šećernom trskom, patlidžanima, tikvicama, rajčicama, paprikama, blitvom, šafranom, klinčićima, vanilijom, limunskom travom, muškatnim oraščićima….
Ovaj koloplet boja, okusa i mirisa neće nikoga ostaviti ravnodušnim i potpuni je antipod ribljem i mesnom dijelu tržnice s kojim ipak čini jedinstvenu i neraskidivu cjelinu.
Svaka zemlja ima svoju povijest
Obale Zanzibara su tijekom povijesti uz vjetrove i oluje pohodile brojne vojske tako da su često mijenjale vlasnike i upravitelje. Zanzibar je nastanjen “oduvijek”, ali prava povijest ovog otočja počinje kada ono postaje baza za trgovce između Indije, Afrike i Arapskog poluotoka. Arapski trgovci su osnovali Stone Town koji im je služio kao baza za trgovinu s gradovima na obali i unutrašnjosti istočne Afrike.
Portugalci su prvi Europljani koji su vladali otočjem gotovo 200 godina u vrijeme svojih velikih istraživačkih i trgovačkih uspjeha. Omanski sultanat je zagospodario otočjem 1698. godine. Upravo su oni zasadili plantaže začina po čemu su otoci poznati sve do danas. Osim trgovinom začinima, Zanzibar je bio središte trgovine bjelokosti koja se ovdje dopremala iz cijele Afrike.
Na kraju dolazi ono najtužnije, a to je da je Zanzibar bio centralno mjesto trgovine crnim robljem iz cijele istočne Afrike. To je posljednje mjesto na svijetu gdje je ukinuta trgovina robljem, nakon što je otočje 1890. spalo pod protektorat Britanske krune.
1963. godine otočje je postalo nezavisno od Velike Britanije. Poslije toga uslijedila je krvava Zanzibarska revolucija u kojoj je masakrirano nekoliko tisuća Arapa i Indijaca, a mnogo veći broj ih je protjeran s otočja. Nakon toga se Republika Zanzibar i Pemba spojila s Tanganykom postavši današnja Tanzanija.
Svaku zemlju na neki način najbolje opisuju poznate ličnosti koje su kreirale njezinu povijest, kulturu ili bilo koji drugi važni segment života. Jedina zaista svima poznata osoba rođena na Zanzibaru je Freddie Mercury, danas nažalost pokojni pjevač grupe Queen. Freddie je rođen 1946. u Stone Townu kao Farroukh Bulsara. Mada mu je Tanzanija posthumno dodijelila državnu nagradu, stječe se dojam da ga se u Zanzibaru na neki način srame. Jedini trag Farroukha Bulsara u Stone Townu je skromni dvokrilni drveni ormarić na njegovoj rodnoj kući s dva vlagom zgužvana plakata. Zanimljivo je da su zanzibarski separatisti koji zagovaraju odcjepljenje Zanzibara od Tanzanije kao svoju krilaticu koristili stih iz Bohemian Rhapsody: “Bismillah (u ime Boga), will you let them go?”.
Ronjenje u Zanzibar
Zanzibar je mjesto gdje ronilačka industrija nije snažno razvijena, ali i mjesto koje ima što ponuditi roniocima. Ovo otočje u Indijskom oceanu udaljeno je sedamdesetak kilometara od matice zemlje Tanzanije i nalazi se šest stupnjeva južnije od ekvatora.
Na listama 10 najboljih svjetskih ronilačkih destinacija nećete naići na Zanzibar, no na listama 50 ili 100 najboljih ronilačkih destinacija Zanzibar se ipak povremeno pojavljuje, najčešće lokacija Aquarium na otoku Mnembi.
Zapravo, ronjenje u Zanzibaru nepravedno je podcijenjeno i nudi cijeli niz predivnih ronilačkih iskustava i doživljaja koji će vam ostati urezani u sjećanje cijeloga života.
Zadovoljstvu ronjenja uz bogatstvo koraljnih grebena doprinose i ugodne temperature. Najniža temperatura mora je u rujnu i iznosi 25 stupnjeva Celzija, a najviša u ožujku 29 stupnjeva Celzija. Naravno da se roni u tankim “shorty” odijelima bez puno opterećenja i preznojavanja pri oblačenju i svlačenju.
Generalno gledano na Unguji se može roniti na sjeveroistočnoj obali uključivo otok Mnembu, sjeverozapadnoj obali te u blizini Stone Towna. Savjet je da odaberete prve dvije lokacije kako biste izbjegli kaos i buku Stone Towna, kao i dugu vožnju autom po “senzacionalnim” cestama do glavnog grada.
Pri ronjenju na Zanzibaru vjerojatno ćete ostati iznenađeni ronilačkim brodovima. To su najčešće stari, tradicionalni drveni brodovi zvani dhows koji su danas, naravno, pogonjeni brzim izvanbrodskim motorima, a ne kao nekada jedrima.
Dhows su tradicionalni brodovi s latinskim jedrom koji su sastavni dio svake razglednice na kojoj se Zanzibar vidi s mora. Najčešće su služili za prijevoz tereta, ali naravno i u druge svrhe.
Naravno, ronilački centri imaju i klasične gumenjake ili druge moderne vrste brodova i čamaca s kojima vas brzo prebacuju do obližnjih ronilačkih lokacija.
Obale Zanzibara su ili potpuno pješčane, rajske, s mrtvim koraljnim grebenima u većoj dubini ili s mrtvim koraljnim grebenima koji praktički izlaze na obalu. Plime i oseke se zbog tih plitkih obala povlače duboko u more tako da se za vrijeme oseke mora stvarno dugo hodati do brodova koji se povlače do granice oseke.
Ono što ćete svakako primijetiti da se u plićacima kao na poljima uzgaja morska trava koju žene, kad je vrijeme “sjetve”, beru, tegle do obale i suše na suncu i vjetru obješene na drvenim nosačima. Slika je potpuno iracionalna i nenormalna, ali tu travu otkupljuju velike farmaceutske kompanije tako da je to za siromašno lokalno stanovništvo još jedan od dodatnih izvora prihoda.
U istom tom plićaku za vrijeme plime nije neobično vidjeti ribare kako u rukama nose mrežu te ju šire u dubini od koljena do prsa i love sitnu ribu…
Ili kako s maskama i perajama, kakve bi komotno mogle završiti u nekom ronilačkom muzeju, vade brojne hobotnice iz mora. Okolo se mogu vidjeti i ribari u čamcima izdubljenim iz debla na kojima se, uz pomoć motke, odguruju i bacaju vrše pletene od šiblja.
Po plažama se na biciklima mogu vidjeti Masai “ratnici” ogrnuti svojim prepoznatljivim crvenim plaštevima i žene ogrnute maramama koje sakupljaju drva za potpalu koje su taj dan donijeli valovi na obalu.
Sjeverozapadna obala
Ronilački centri uglavnom se dobro opremljeni, a kao standard će vas dočekati velika ljubaznost lokalnog osoblja.
Sjeverozapadna obala nudi najveći broj ronilačkih lokacija na otoku kao što su Shamzi, Chakatuni, Coral Garden, Kendwas reef, Mbwangawa i druge.
Shamzi reef je poznat kao “zabavni park” otrovnih riba.
Tako da se ovdje može sresti više vrsta škarpina, riba lavova kao što su volitans lionfish i clearfin lionfish, riba krokodila, black bloched porcupinefish i bluespotted ribbontail raža.
Stalni stanovnici su i morski konjici, jedna od najljepših riba koraljnih grebena emperor angel, crno bijelo žuti longfin bannerfish i moorish idol, kao i uvijek smirene i najčešće prilično velike kirnje.
Koraljima se šeću i razne vrste rakova, crva i bezbroj vrsta malih, ali divnih strašljivih riba.
Kako dubina na kojoj se roni ne prelazi 20 metara jasno je da se uživanju možete posvetiti mnogo dulje nego u klasičnim jadranskim uronima.
Još jedna atraktivna lokacija u blizini je i Coral Garden. To je idealna lokacija za drugi uron. Maksimalna dubina ne prelazi 16 metara, a prosječna dubina tijekom ronjenja se kreće oko 10 metara uz dobru vidljivost.
Samo ime dobro oslikava što Vas očekuje na ovom uronu. I stvarno je tako. Šareni vrt prepun boja što zbog koralja, što zbog ostalog životinjskog svijeta.
S obzirom na dubinu koja je stvarno mala i izvrsnu vidljivost morski svijet oko Vas bliješti nesmiljeno cijelim bogatstvom palete morskih boja.
Zelena morska kornjača je stalni stanovnik ovoga područja. Lagano oštrim kljunom gricka koralje i gotovo nezainteresirano plovi kroz šumu različitih koralja koji nastanjuju ovaj greben.
Ribe anđeli (emperor angel), ribe leptiri (yellow longnose butterfly), ribe klaunovi (orangefin clown, orange skunk anemonfish), ribe lavovi (volitans lionfish, clearfin lionfish), sipe, damselfish (blue yellow damsel, threespot descyllus), ribe krave (scrawled cowfish), squirrelfishes i soldierfishes (crown squirrelfish, violet soldierfish), ribe kirurzi (blue surgeonfish) i moorish idol samo su neke od raznih vrsta morskih stvorova koji pronalaze svoje mjesto u plitkim vodama ovoga koraljnog grebena.
Takvo bogatstvo i raznolikost života neće nikako ni jednog ronioca ostaviti ravnodušnim. To svakako nije mjesto gdje se mogu očekivati ogromne pelagičke ribe, ali još jednom, ime lokacije govori samo za sebe.
Mnemba
Otok Mnemba slovi kao najbolja ronilačka lokacija na Zanzibaru. Ovaj djelić ostatka nekadašnjeg vulkana nalazi se otprilike dva kilometra sjeveroistočno od glavnog otoka arhipelaga Unguje. Mnemba je oblika nepravilnog trokuta i ne veće širine od 500 metara.
Cijeli otok, zapravo otočić je kao komadić tropskog raja pretvoren u carstvo luksuza i ekskluziviteta i na njemu se istovremeno ne može odmarati više od 20 gostiju.
Otok se najlakše može opisati kroz tri dominantne boje. Zeleno srce otoka je obrubljeno plažama bijelog sitnog puderastog pijeska, a ono pak beskrajnim tirkizom Indijskog oceana koji se širi u nedogled. Otok je u privatnom vlasništvu pa na njega možete stupiti samo kao gost tog ekskluzivnog ljetovališta.
U vodama i koraljnim grebenima koji okružuju otok nalazi se velik broj raznih vrsta koralja, riba, kornjača, ali i velik broj dupina koji suvereno vladaju modrim širinama.
Izbor riba koje se ovdje mogu vidjeti je fascinantan.
Ribe anđeli na čelu s potpuno žutim threespot angelfish, ribe zastave kao longfin bannerfish s gornjom dugom perajom koja vijori iza njenog tijela, ribe leptiri kao što su prugasti blackback butterflyfish i supersmiješna yellow longnose butterfly žuta riba leptir s dugim nosom.
U velikom broju se mogu vidjeti ribe klaunovi kao orangefin clown, clark’s anemonfish, narančasta orange skunk anemonfish s bijelim irokezom duž cijelog hrpta te crna threespot descylus s bijelom točkom, ribe lavovi kao clearfin lionfish i volitans lionfish koje se kao paunovi natječu u širenju svojeg šarenog “perja” pa crvene squirrelfishes i soldierfishes kao što su spotfin squirelfish, violet soldierfish i crown squirrelfish.
Plejadu nastavlja nama mnogo poznatija škarpina spotted scorpionfish pa papigače kao ember parrotfish, bijela whitespotted moray murina s crnim točkama, ribe “okidači” užasno glupih izraza lica kao halfmoon triggerfish i titan triggerfish, ribe trube kao chinese trumpetfish, ogromne kirnje kao camouflage grouper, zelene morske kornjače, moorish idol, bluelined snapper, pa rakovi kao burrowing giant clam… U blizini obala moguće je vidjeti i velike mante.
Kao i druge lokacije na Zanzibaru i ove se nalaze relativno blizu obali te, bez obzira na vrijeme i stanje mora, nema nekog velikog truckanja i mučenja koje negdje zna pokvariti i one najljepše urone.
Ostale prirodne ljepote
Prirodne ljepote otoka ne čine samo beskonačne pješčane plaže obrubljene kokosovim palmama i roniocima posebno zanimljivi bogati koraljni grebeni koji praktički okružuju čitav otok, već i Jozani Forest s endemskim Red Colobus majmunom. Ovi majmuni su tijekom tisućugodišnje odvojenosti od svojih kopnenih rođaka uspjeli izmijeniti prehrambene navike i glasanje pa čak im se promijenio i izgled krzna. Kako su naviknuti na ljude koji s vodičima patroliraju šumom, moguće im je prići na desetak metara.
Na Changuu ili Otoku zatvorenika živi i velika kolonija ogromnih aldabran kornjača od kojih su mnoge starije od 100 godina. Te kornjače su 1919. godine donesene sa sejšelskog Aldabran atola i najveće su kornjače na svijetu poslije kornjača s Galapagosa.
Najstarije od njih teže i preko 200 kilograma, a starost im je često bojom napisana na oklopima. Changuu se nalazi ispred samog Stone Towna i na njega se dolazi polusatnom vožnjom motornim dhowovima.
Svakako je zanimljivo posjetiti farme i vidjeti kako u prirodi rastu i izgledaju brojni začini koje češće koristimo (papar, cimet, sezam, čili…), kao i oni malo više egzotični koji se koriste rjeđe (vanilija, klinčići, muškatni oraščići…).
No ipak, nakon svega, najveće vrijednost svakog kraja i zemlje su njegovi ljudi i kad se zagrebe malo dublje ispod površne turističke komunikacije vidjet ćete jednostavne, siromašne, ali tople i drage ljude koji se vesele životu i pokušavaju iz njega izvući najviše što je moguće.
Na kraju, njihov osmijeh govori više od tisuću riječi i nešto je što se uz sve ljepote ne može naći ispod površine mora.
Više o Zanzibaru i ronjenju u njegovom prekrasnom podmorju pročitajte u putopisu Damira Šanteka “Ispod površine”.
Damir Šantekje iskusni ronilac i putopisac koji roni i piše o ronilačkim lokacijama širom svijeta, a posebna su mu strast ronjenja na neobičnim destinacijama poput Zelenortskih otoka, Kolumbije, Zimbabvea..., ali voli roniti i pisati i o ronjenju u Jadranu, a i u muljevitim austrijskim, mađarskim, hrvatskim... jezerima i rijekama.
