Ultimativne svjetske špiljske destinacije širokoj su ronilačkoj populaciji relativno nepoznate.
Doduše, zbog pomalo opravdanih razloga. Naime, za sigurno ronjenje u ovom svakako najzahtjevnijem (pa i najopasnijem) vidu ronjenja potrebna je, ako ne dugogodišnja, onda barem vrlo ozbiljna obuka i neprekidno usavršavanje. Za takvo nešto spreman je tek manji broj ronilaca, bilo da se radi o profesionalcima ili o, uvjetno rečeno, sportskim roniocima (termin “rekreativni” ovdje bi ipak bio neprimjeren).
Iskoristit ćemo priliku da u uvodu razjasnimo nekoliko nedoumica koje se javljaju pri spominjanju špiljskog ronjenja, kao što su pojmovi špilja ili kaverna te špiljsko ronjenje ili speleoronjenje, jer razlika ima.
Špiljama možemo u ronilačkom smislu smatrati svako vodeno tijelo u koje u većem dijelu ne dopire dnevno svjetlo te je njenom strukturom onemogućen direktan izron na površinu.
Za razliku od njih, kaverne su vodena tijela koja su uvijek osvijetljena i dnevnim svjetlom te je u pravilu moguć pravocrtan (ne nužno okomit) izron na površinu. Zbog toga se samo kolokvijalno špiljama nazivaju mnoge kaverne, da vas podsjetimo na naše primjere poput Modre špilje, špilje Lučice na Braču, pa čak i Katedrale na Premudi. Za razliku od njih, slatkovodni Sinjac ili Zagorska Mrežnica u Lici jesu špilje u pravom smislu.
Također je zanimljiva raščlamba pojmova “špiljsko” i “speleo” ronjenje. Pod speleoronjenjem podrazumijevamo svako ronjenje u špiljama koje ima i znanstvenu pretenziju, bilo u obliku kartiranja, fotografiranja, biološkog istraživanja i slično, dok se sva ostala ronjenja u takvim objektima nazivaju jednostavno špiljskim.
U Dossieru koji slijedi upoznat ćete se s najpoznatijim svjetskim špiljskim objektima, koji su mahom predodređeni za ronjenje samo već iskusnim cave diverima (uz pokoji izuzetak). Vodili smo se izvornom definicijom špilja kao što je navedeno prije u tekstu, pa u ovom popisu nema nekih svjetski poznatih “špilja” kao što su Blue Hole u Dahabu ili Blue Hole u Belizeu. To su ipak samo ogromne kaverne, čak je preciznije nazvati ih jednostavno “rupama”.
- Rusija – Orda (Ordinskaja spilja)
Pojam Urala zasigurno nije prva asocijacija na ronjenje. Ipak, zahvaljujući jednoj veličanstvenoj špilji ruska regija Perm odredište je brojnih cave divera. Odnosno, uvjetno rečeno brojnih, obzirom na udaljenost lokacije i zahtjevnost urona. Špilja Orda, o kojoj smo već imali reportažu (SCUBAlife broj 11 iz ožujka 2013.), nalazi se u neposrednoj blizini jugozapadnog dijela sela Orde, u ruskoj Perm regiji, na istočnom rubu ruske ravnice, a uistinu je jedinstveni prirodni objekt. Radi se o najdužoj podvodnoj špilji u Rusiji i drugoj u Euroaziji, nevjerojatnog podvodnog galerijskog sistema. Mještani već dugo vremena znaju za ovu špilju, ali je njeno istraživanje počelo tek u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća, no još nije u potpunosti istražena. Sastoji se od “suhog” i podvodnog dijela. Prostranost Ordinskaja špilje, koliko se zna, iznosi čak 4,5 kilometra od kojih 4,2 kilometara otpada na njezin podvodni dio. Dubina iznosi 43 metra, od čega je 21 metar do razine površine jezera, a 22 metra ispod njegove razine. Istraživanje špilje 1992. započela je grupa speleologa entuzijasta. Ronioci ovakve špilje zovu “bijela nevjesta”, zbog zidova boje krede koja potječe od stijena nastalih prije oko 200 milijuna godina. Upravo te bijele gipsane stijene špilji daju gotovo nadrealan izgled unutrašnjosti, a golem galerijski sistem krije spektakularne kanale, prolaze i šupljine. Pored svega što sa sobom nosi cave diving, zamka se krije i u temperaturi vode koja je ekstremno niska, između minus tri i minus 20 stupnjeva Celzija.
- Florida – Wakulla Springs
Ovaj podvodni špiljski sistem na Floridi jedan je od najvećih na svijetu, s preko 19 kilometara istraženog i mapiranog područja. Kada se tome doda da je 2007. otkrivena povezanost ovog špiljskog sistema sa sistemom Leon Sinks dolazimo do podatka da je ukupna dužina te podvodne špilje preko 51 kilometar, što je čini najdužom u SAD-u i šestom najdužom na svijetu. Ronioci su Wakulla Springs počeli istraživati 50-ih godina prošlog stoljeća u potrazi za fosilima mastodonata i drugih životinja, iako su prva izvlačenja fosila mastodonta provedena još 1931. Vidljivost u špiljama je inače odlična tijekom čitave godine, a pogotovo zimi. Unatoč tome rekreativno ronjenje nije dozvoljeno u ovom sistemu, već to mogu raditi samo znanstvenici i istraživači, a uskoro će vam biti jasno i zašto. Kada se uroni u područje kaverne sve do nekih 40-ak metara dubine još je vidljivo prirodno svjetlo, a nakon toga slijedi suženje i ulazak u glavnu špilju, nakon čega više nema prirodnog svjetla. Na nekih 55 metara još se vide ostaci fosiliziranih mastodonata, a na nekih 70-ak metara dubine i na oko 120 metara udaljenosti od ulaza dolazi ogroman prostor nazvan Grand Canyon, širine 30 metara i visine preko 50 metara. Tu u blizini nalazi se i jedan odvojak nazvan Attic koji se pak penje do samo 20 metara dubine, a glasine kažu da se u njemu čak može čuti buka iz restorana koji se nalazi na površini, odnosno u neposrednoj blizini ulaza u špilju. Potom slijedi ‘B’ tunel na oko 72 metra dubine i 360 metara od ulaza. Inače, u tom tunelu nalazi se i najveća izmjerena dubina u sistemu, 97 metara. To je ujedno i kraj ronjenja za većinu jer se tu kreće u izron, a prvi dekompresijski zastoj je na oko 70 metara. Potom se zastaje svaka tri metra, a na četiri mjesta moraju se mijenjati mješavine plinova. Pravilo je ronjenja u Wakulla Springs da na jednu minutu bottom timea dolazi oko pet minuta dekompresije. Prevedeno: na jedan sat urona dolazi čak pet sati dekompresije.
- Meksiko – El Zacaton
Ova krška jama smještena je u jugoistočnoj meksičkoj državi Tamaulipas i najdublja je jama s termalnom vodom na svijetu (talijanski Pozzo del Mero je dublji, ali još traje debata radi li se o istoj vrsti jame). Čak se vjerovalo da dubini u ovoj cenoti praktički nema kraja, ali NASA-in podvodni robot 2007. godine utvrdio je da je Zacaton dubok 339 metara. Ima Zacaton dolazi od vrste trave koja se nalazi na površini jame u obliku malih travnatih otoka koje vjetar raznosi po površini. Čista plava voda u jami puna je minerala, ima sumporast miris, a vrlo je topla, oko 30 stupnjeva Celzija. Sam pristup ovoj jami širokoj 116 metara dosta je nezgodan, ali 1990. godine otkriven je ulaz u Zacaton kroz obližnji izvor El Naciemiento, putem prolaza nazvanog Tortuga Muerta, dugačkog 230 metara i dubine do 17 metara.
Impozantne dubine ove jame privlačile su mnoge freedivere i špiljske ronioce tijekom godina, koji su tu pokušavali oboriti razne rekorde. Tako je primjerice doktorica Ann Kristovich 1994. godine postavila ženski rekord u dubini urona (169 metara). Još poznatiji je slučaj obaranja muškog rekorda koji datira od 6. travnja 1994. kada su tu zaronili istraživački ronilac Jim Bowden i pionir špiljskog ronjenja Sheck Exley, a koji je završio tragično. Naime, Bowden je uspio doseći dubinu od 282 metra i izroniti, dok se Exley utopio između 268 i 276 metara dubine. Pretpostavlja se da je umro od sindroma HPNS, odnosno neurološkog i fiziološkog ronilačkog sindroma koji se javlja kada se na dubinama većim od 150 metara koristi mješavina plinova s helijem (stoga se naziva i “helij tremens”). Iako nikada nije službeno utvrđeno što se točno desilo, pretpostavlja se da je za Exleya bila kobna kombinacije HPNS-a i dušične narkoze. Exley je inače bio istinski pionir ronjenja, a prvi je koji je standardizirao upotrebu oktopus regulatora, danas uobičajenog dijela ronilačke opreme.
- Florida – sistem Devil’s Cave, Ginnie Springs
Unatoč svom “đavoljem” nazivu, za razliku od prethodnih lokacija, ovo je jedna koja je dostupnija većem broju ronilaca. Osim što je dostupna roniocima svih razina certifikacije, lokacija na Ginnie Springsu nudi predivne špiljske prizore u kristalno čistoj vodi koju je slavni Jacques Cousteau svojevremeno opisao kao “vidljivost unedogled”. Lokalni hotelijerski objekti, odnosno kamp je u potpunosti opremljen za ronioce, a nudi i mogućnost kupnje ili iznajmljivanja sve moguće opreme za ronjenje. Ujedno mu je prednost što se radi o lokaciji na koju se može povesti čitavu obitelj jer se, uz ronjenje, tamo može uživati u vožnji kanuom, piknicima ili igranju odbojke. Dnevna karta za cave divere je 20 dolara, za open water ronioce je 27 dolara, a neronilačka ulaznica je 10 dolara. Najpopularnija tamošnja pećina je Ballroom, otvorena za ronioce svih razina, ali noću u njoj smiju roniti samo špiljski ronioci. Unutar resorta Ginnie Springs nalazi se Devil’s Spring. On se sastoji od serije triju izvora koji pumpaju vodu u rijeku Santa Fe. Sistem ima dva ulaza, nazvana Devil’s Eye i Devil’s Ear, koji se u vodi vrlo brzo spajaju jedan s drugim u prolazu nazvanom jednostavno Galerija. ‘Đavolje uho’ u pravilu je brži i jednostavniji ulaz, ali ronioci često koriste ‘Đavolje oko’ radi treninga. Taj špiljski sistem spada među najpoznatije i najposjećenije sisteme na svijetu uopće, a tome može zahvaliti i zbog više od 10 kilometara mapiranih prolaza koje se uistinu može istraživati bezgranično dugo, a ujedno uvijek vidjeti nešto novo.
- Bahami – Abaco
Dovoljno je reći da je Abaco bio inspiracija Jamesu Cameronu za njegov, sad već kultni, ronilački film “Sanctum”. Točnije, radi se o mreži većim dijelom neistraženih podvodnih spilja i tunela. Od oko 1000 različitih rupa na Bahamima istraživači su proučili samo oko 20 posto, a praktički niti jedna spilja nije u potpunosti istražena. Neke od njih duboke su i do 180 metara i međusobno su povezane kilometrima tamnih tunela i prolaza u svim smjerovima. U pustolovinu se mogu upustiti samo iskusni špiljski ronioci. Cijelim putem za sobom ostavljaju Arijadninu nit, a opremljeni su trostrukim svjetlima i ako samo jedno svjetlo ne radi, otkazuje se cijela ekspedicija. Osim misterioznih tunela opasnost predstavlja i kemijski sastav vode u podvodnim spiljama. Bakterije koje se nalaze u tankom sloju kišnice na površini morske vode proizvode opasan plin hidrogen sulfid. Ako se ronioci predugo izlože oblaku plina, nastalom u zračnom džepu u spilji, dolazi do vrtoglavice, delirija pa čak i smrti. No, ono što i privlači ljude tamo je različitost kakva se ne može vidjeti nigdje na svijetu. Ove oceanske rupe doslovce su prepune morskog života kao što su spužve, jastozi, mnoštvo riba, rakova i ostalih životinja. Špilje su povezane predivnim tunelima vode tako prozirne da se čini kao da je zrak. Sve to čini Abaco uistinu jedinstvenim prirodnim lokalitetom na svijetu. Za njegovu popularizaciju uvelike je zaslužan čuveni istraživač Wes C. Skiles, koji je od tamo radio brojne reportaže i napravio mnoštvo predivnih fotografija, prije nego što je tragično preminuo 2010. tijekom ronjenja na Floridi.
Cijeli dossier pod nazivom “11 svjetskih izazova za speleoronioce” uz fotografije s nekih od najintrigantnijih mjesta na svijetu možete pročitati u devetnaestom broju SCUBAlife magazina (ožujak 2015.).
Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...
