Giuseppe Dezza izgrađen je 1913. godine i prvobitno je bio talijanska torpiljarka, a do 1929. nosio je ime “Pilade Bronzetti”.

U rujnu 1943. godine (nakon kapitulacije Italije) Giuseppe Dezza nalazio se na servisnom vezu u Rijeci nesposoban za plovidbu. U tom stanju ga plijeni Njemačka ratna mornarica, osposobljava ga i dodjeljuju u Jedanaestu diviziju za osiguranje te brod mijenja naziv u “TA 35”.

Oko povijesnih podataka vezanih za potapanje ovoga broda (potopljen je 17. kolovoza 1944. godine) vodila se dugogodišnja rasprava jer se donedavno smatralo da ga je torpednim napadom potopio engleski avion koji ga je uočio za vrijeme redovnoga izviđačkog leta.

Istina je ipak nešto drugačija. Naime, brod je u patrolnoj plovidbi pored Fažanskog kanala naplovio na minu čija ga je eksplozija prepolovila negdje iza zapovjedničkog mosta. Pramčani dio leži na boku, a krmeni u uspravnom položaju te se pramac i krma danas na morskom dnu nalaze međusobno udaljeni više od 50 metara.

Ronjenje na olupini Giuseppe Dezza

Giuseppe Dezza je jedna od plićih istarskih olupina i maksimalna dubina ronjenja je tridesetak metara. Olupina se nalazi nekoliko milja od obale između Rovinja i Pule. Iako je brod službeno nastradao pod imenom “TA 35”, u ronilačkim krugovima se zadržalo puno slikovitije staro talijansko ime.

Na olupinu Giuseppe Dezza zaranja se “u plavo”, kao uostalom i na svim istarskim olupinama. Pri dobroj vidljivosti obrisi krme se naziru već s desetak metara dubine. Ako je vidljivost dobra, vidi se zaobljeni vrh krme i bočni štitnici iznad propelera.

Inače, za krmeni top kalibra 102 milimetra privezano je sidreno uže s plutačom, a sam top je na dubini od oko 20 metara. Pokraj topa je mehanizam pomoćnog kormilarskog uređaja kojim se moglo upravljati brodom. Nažalost, samo kolo kormila nedostaje.

Roneći dalje nailazi se na postolje i četverocijevni protuavionski top kalibra 20 milimetara čije cijevi strše prema površini. S obje strane četverocijevca vide se na palubi pričvršćena dva bacača dubinskih bombi, a na njima još uvijek stoje dubinske bombe spremne za izbacivanje.

Roneći dalje mogu se vidjeti ventilacijski otvori strojarnice, a uz bok broda vidi se i jedna torpedna cijev koja ja pala sa svog postolja na palubi. Nekoliko metara dalje na palubi leži izvrnuto drugo topovsko postolje s četverocijevnim protuavioncem. Nedaleko je i mjesto koje je pretrpjelo najveći udar eksplozije i na kojem je brod rastrgan na dva dijela. U gomili zgužvane brodske oplate vidi se i cijeli parni kotao broda.

Ronjenje se obično nastavlja drugom stranom olupine prema mjestu urona pri čemu se može zaviriti u unutrašnjost i vidjeti stubište za potpalublje, hodnike, kabine, ali se penetracija u olupinu ne radi bez posebne pripreme. Naravno, uz oplatu se može spustiti i do propelera ukopanog u mulj, a zanimljivo je vidjeti osebujan list kormila pričvršćen na samu krmu.

Iako je moguće u jednom zaronu obići oba dijela broda, roni se uglavnom na krmenom dijelu koji je zanimljiviji jer leži u uspravnom položaju.

GIUSEPPE DEZZA – TEHNIČKI PODACI

Vrsta: eskortni razarač klase Pilo (torpiljarka)
Pripadnost: Njemačka ratna mornarica
Dimenzije: dužina = 73 metara; širina = 7,33 metara
Naoružanje: pet topova kalibra 102/35 mm, dva četverocijevna protuavionska topa kalibra 20 mm, dvije torpedne cijevi po 450 mm
Potonuće: 17.08.1944. godine, nastradao od mine
Bilanca potonuća: poginuo 71 član posade
Dubina: 22 – 30 metara

Više o ronjenju na olupini Giuseppe Dezza (i ostalim istarskim olupinama) pročitajte u knjizi Gorana Butajle Ronilački vodič po Jadranu.

goran.butajla@scubalife.hr | + posts

Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.