Među općom populacijom kovač (šanpjer) je riba poznata po kvaliteti mesa i spada među najpoznatije riblje delicije.
No roniocima je kovač ipak prirastao srcu i radi drugih razloga – kovač je svakako jedan od najljepših prizora u podmorju i, mada je razmjerno rijedak, postoji podosta zabilježenih susreta.
Kovač (Zeus faber) je morska riba koštunjača iz porodice kovača (Zeidae). To je svakako jedna od najpoznatijih riba u Jadranu. Lako je prepoznatljiv zbog svog specifičnog izgleda te vrlo tražen zbog svoje kvalitete u prehrani. Poznat je još i po imenima šanpjer (iskrivljena modificirana verzija talijanskog izraza za sveti Petar) i riba svetog Petra, a dosta često se susreće i engleska verzija John dory. Pri tome valja naglasiti da kovač obitava na mnogo većem području od onog jadranskog ili pak mediteranskog, dapače, vrlo je čest i u azijskim i afričkim morima.
Kovač je riba neobičnog izgleda, ovalnog oblika, bočno vrlo spljoštenog tako da je skoro nevidljiv kada ga se gleda okomito sprijeda ili straga. Tijelo mu je prekriveno sitnim oštrim ljuskama, prva leđna peraja je neobično dugačka i sastoji se od 10 bodlji. Najčešće je sivkaste, odnosno maslinaste boje, premda ponekad zna biti i zlatno-žućkaste boje. Trbuh mu je srebrnkasto bijel. Na oba boka ima karakterističnu crnu točku po kojoj je dobio i većinu svojih imena.
Ova zanimljiva riba naraste do 90 centimetara duljine i do desetak kilograma težine (zabilježeni su i neki teži primjerci), a najveća zabilježena dob mu je 12 godina. Najčešće živi na dubinama između 50 i 100 metara, a zna ga se naći i na dubinama od nekoliko stotina metara.
Na sreću za nas ronioce, u Jadranu kovača povremeno možemo susresti i na manjim dubinama, čak i na dvadesetak metara, mada razmjerno rjeđe.
Nije naročit plivač, uglavnom pliva sporo i lagano te živi većinom blizu dna na svim tipovima terena. Hrani se manjim ribama i ribljom mlađi koje hvata prikradanjem i izvlačenjem svojih preklopnih usta (jer nije naročit plivač). Pored ribe, hrani se i rakovima i glavonošcima. Mrijesti se krajem zime i početkom proljeća, a jajašca su pelagična.
Postoji mnogo legendi o nastanku imena ove ribe. Jedna od njih glasi da je sveti Petar apostol hvatao ribu, a kako je bio bez ikakvog alata, to je činio rukama. Ribu je uhvatio, a na mjestima gdje ju je dodirnuo prstima ostale su crne mrlje. Tako je ova riba dobila ime ribe svetog Petra, a također i talijaniziranu verziju šanpjer. Druga legenda obrađuje nastanak imena kovač. Po njoj su Zeusovim konjima otpale potkovice te su se spustili s neba na morsku obalu. Zeus tada naredi Hefestu (bogu kovača) da ih potkuje, što ovaj odbije. Ostavši bez pomoći Zeus je sam odlučio potkovati konje, ali nije znao kako. Sjeo je na obalu i tada iz dubine iskoči riba na obalu. Zeus pojede ribu i nakon jela mu se u ruci nađe kostur ribe u kojem on prepozna kovački alat. S gornje strane glave uzme mašice, s vilice čekić, s obraza nakovanj, a od onih bodlji čavle i potkuje konje. Nakon toga Zeus nazove tu ribu Zeusovim kovačem. Kako je moć Zeusova u carstvu Posejdona bila nikakva, tako riba izgubi onaj dodatak “Zeusova” i ostade samo kovač.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
