Odavno je poznato kako je hrvatski dio Jadrana bogat arheološkim nalazima i olupinama brodova iz brojnih ratova.
Bitno je naglasiti kako ima naznaka da na Jadranu ima još značajnih lokaliteta koji nisu otkriveni, dok se vrlo često o samim lokalitetima relativno malo zna.
Na istarskom području se kao najatraktivnija turistička lokacija najčešće spominje olupina austro-ugarskog putničkog broda iz Prvoga svjetskog rata “Baron Gautsch” koji je prošle godine obilježio 100-tu godinu potonuća. Ne manje značajna i atraktivna je olupina britanskog minolovca iz Drugoga svjetskog rata “Coriolanus” potopljenog ispred novigradskog akvatorija koju redovito posjećuju turisti-ronioci, a koja ove godine bilježi 70-u obljetnicu potonuća. Sudbina minolovca Coriolanus jedan je u nizu tragičnih događaja Drugoga svjetskog rata i smatra se jednom od posljednjih tragedija na samome kraju Drugoga svjetskog rata.
Obilježavanje 70-te obljetnice potonuća u organizaciji ronilačkog centra Subaquatic iz Umaga (koji se nalazi u turističkom naselju Stella Maris) održat će se 05. svibnja 2015. s početkom u devet sati. Poziv za sudjelovanje poslan je i svim ostalim ronilačkim centrima koji imaju koncesiju za izvođenje ronilačkih aktivnosti, pošto se olupina Coriolanus nalazi pod zaštitom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Samoj manifestaciji prethodi konferencija za medije koja će se održati dan ranije (u ponedjeljak).
Na dan potonuća obilježavanje će početi jutarnjim brifingom u devet sati uz “Coriolanus coffee”. Bit će predstavljen program i naglašen značaj memorijalnog urona na kojem će svi sudjelovati prema dobivenom rasporedu. Svi sudionici dobit će “limited edition” tematske majice s natpisom “Coriolanus 70th anniversary”. Nakon prvog urona slijedi polaganje prigodnog vijenca uz u spomen na preminule djelatnike minolovca i sve žrtve podvodnih mina. Vijenac će u more položiti najstariji prisutan ronilac, sedamdesetogodišnji gospodin Franco iz Italije kojeg svi od milja zovu Nonno Franco. Na olupinu će zaroniti i ronilac na dah koji će izroniti prigodni šampanjac pa slijedi zdravica uz želju da se uvijek i nanovo s poštovanjem odnosi prema olupini imajući u vidu njen veliki značaj i naglašavajući želju za opreznim ronjenjem i sigurnim izranjanjem. Nakon kratke ceremonije slijedi lagani povratak u Stella Maris brodom na kojem će svim sudionicima biti serviran obrok. Nakon povratka u Stella Maris slijedi projekcija podvodnih fotografija snimljenih tijekom godina ronjenja na Coriolanusu te rezanje prigodne torte.
Inače, olupina Coriolanus leži uspravno na pješčanom dnu na dubini od 17 do 29 metara. U jednom je dijelu i dužine je 50 metara, širine osam metara, a trup je čitav. Pramčani dio je dobro sačuvan i na njegovom “kaštelu” se vide sidrena vitla i lanci sidara koji su još uvijek na svojem mjestu. Oplata glavne palube između kaštela i zapovjedničkog mosta sva je rastrgana od eksplozije. Kroz nju se vidi i velika rupa u desnom boku na mjestu gdje je eksplodirala mina. Na palubi je i danas pričvršćen jedan rezervni plovak, dio uređaja za traženje mina. Na krajevima kaštela, skoro uz rub palube, nalaze se dva okrugla postolja s protuzračnim topovima Oerlikon od 22 milimetra. Gornja paluba je cijela i na njoj su ostaci zapovjedničkog mosta. Usprkos debelim naslagama mrtvih školjki koje ponegdje sežu u visinu i do pola metra moguće je proći bočnim prolazima s obje strane nadgrađa ispod gornje palube. Tu se vide razni ulazi u potpalublje, ali zbog zamućenosti i uskih prolaza ne savjetuje se ulazak u te prostorije. Imajući u vidu da prilikom ronjenja ronioci ispuštaju mjehuriće koji u dodiru s olupinom potpomažu stvaranje korozije, izbjegava se ulazak u olupinu. U prolazima se stalno zadržavaju jata riba, najčešće pišmolja, ali se mogu naći i velike tabinje, hlapovi, ugori, škarpine i velike ribe koji su česti stanovnici olupina. Dugi niz godina je najpoznatiji stanovnik Coriolanusa bio veliki ugor Igor, ljubimac svih ronilaca i glavna zvijezda raznih snimki s ove lokacije.
