Ronjenje u Crnoj Gori poznato je kao poveznica ronjenja s povijesnim događajima na Jadranskom moru.
Podvodne olupine predstavljaju estetsku, rekreativnu pa čak i materijalnu vrijednost! Svi istinski ljubitelji wreck divinga tijekom posjeta Crnoj Gori svakako će posjetiti parobrod SS Tihany, borbeni zrakoplov Supermarine Spitfire – MK9, torpedni brod Golešnica – 76T, a apsolutni hit je Patrolni brod PBR512, ponajviše zbog njegovog položaja, vidljivosti, živog svijeta na olupini i dubine na kojoj se nalazi. Rijetko kad ćete imati priliku roniti na olupini tako plitko i ostati tako dugo.
BOKA KOTORSKA
Boka kotorska, prostran i razgranat zaljev u južnom dijelu istočne obale Jadranskoga mora sastavni dio je Crnogorskoga primorja, a krajnji jugozapadni dio oko poluotoka Oštra pripada Hrvatskoj. Zaljev obuhvaća 87,3 kilometra kvadratna. Sjeverno i sjeveroistočno od crte rt Mirište – rt Oštra zaljev prodire oko 24 kilometra duboko u kopno. Boka kotorska sastoji se od nekoliko međusobno povezanih zaljeva: vanjskog Hercegnovskog ili Toplanskog, središnjeg Tivatskoga i unutarnjih Risanskog, Morinjskog i Kotorskoga zaljeva.
U zaleđu Boke kotorske izdižu se vapnenačke planine Lovćen (1749 metara) i Orjen (1894 metara) čiji se pristranci strmo spuštaju prema obali. U vrijeme pleistocena Bokom kotorskom tekla je rijeka koja je u mekšim slojevima izdubila kotline (zaljevi), a u tvrdim vapnencima sutjeske (morski tjesnaci Verige i Bokokotorska vrata). U kotlinama su ostali otporniji vapnenački dijelovi (humovi) koje riječna erozija nije mogla posve poravnati.
Na samom ulazu u Boku kotorsku nalazi se otočić Mamula. Sjeverna obala Hercegnovskog zaljeva strma je i hridinasta; najveća je dubina 45 metara. Tivatski zaljev središnji je dio Boke kotorske koji je oko 300 metara širokim i 2,5 kilometra dugim tjesnacem Verige spojen s Risanskim, Morinjskim i Kotorskim zaljevom na sjeveru, a najveća mu je dubina 41 metar. U njegovu jugoistočnome dijelu nalaze se otoci Sveti Marko (Stradioti), Cvjetni otok (Prevlaka) i Otok Gospe od Milosti. Od triju unutarnjih zaljeva najveći je i najdublji (36 metara) Kotorski zaljev. Na mjestu gdje se zaljevi spajaju nalaze se otočići Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela. Boka kotorska ima sredozemnu klimu s toplim ljetima te blagim i kišovitim zimama.
Veći gradovi i luke su: Herceg Novi, Kotor, Zelenika i Tivat, a ostala naselja su Igalo, Bijela, Dobrota, Perast, Risan i druga. Kraj Tivta se nalazi međunarodna zračna luka. Zapadnom i sjevernom obalom Boke kotorske prolazi Jadranska magistrala. Sam ulaz u Bokokotorski zaljev nalazi se između rtova Oštra i Mirište, a širine je oko 2900 metara. Maksimalna dubina mora u zaljevu je 61 metar, a prosječna dubina je 27,8 metara. Od 1997. godine Boka kotorska je službeno uvrštena među 28 najljepših zaljeva svijeta.
Patrolac PBR 512
“Patrolac” je jedna od najatraktivnijih i najposjećenijih olupina u Crnoj Gori. Koristio se kao brod JRM za izviđanje i osiguravanje pomorske granice SFRJ. Vojni patrolni brod izgrađen je 1952. godine za potrebe Jugoslovenske ratne mornarice. Patrolni brodovi ovog tipa građeni su za potrebe JRM nakon drugog svjetskog rata u “Titovom brodogradilištu” u Kraljevici. Mnogi od njih su prodavani ili poklanjani zemljama “Pokreta Nesvrstanih”. Početkom 80-ih brodovi ovog tipa bivaju povučeni iz redovne službe, a zatim i rashodovani. Dio brodova iz flotile završio je na rezalištima, a dio se, nakon povlačenja iz aktivne službe, koristio kao brod meta za bojeva gađanja, najčešće raketom brod-brod. S broda je, prije korištenja istoga kao meta, demontirano sve ono što bi moglo poslužiti kao rezervni dio za brodove iste klase. S broda su demontirani motori, oružje, uređaji i instrumenti, osovine i propeleri.
Do potapanja “našeg Patrolca” dolazi tijekom vojne vježbe u kojoj je služio kao meta. Brod je pogođen raketom brod-brod po drugi put u visini vodene linije. Raketa nije imala eksplozivno punjenje, već odgovarajuću zamjenu tereta u težini, ali svojom kinetičkom energijom i eksplozijom ostatka goriva pravi veliki otvor u visini vodene linije i deformira vodootporne pregrade tako da brod u toku teglenja prema luci prima velike količine vode. S obzirom da brod prilikom vučenja postaje opasnost za remorker i posadu, donesena je odluka da se brod otegli u uvalu Žanjic i potopi na malu dubinu kako bi ga se eventualno moglo naknadno izvući iz mora. Tako nastaje najposjećenija brodska olupina u Crnoj Gori.
Olupina se nalazi na četiri nautičke milje od Herceg Novog te od plaže Žanjic nekih 300 metara. Brodska olupina je u jednom komadu dužine 40 metara i leži na dubini od 24 metra. Dugo vremena je jarbol broda bio kompletan i nalazio se ispod površine na sedam do osam metara dubine pa su se za njega vezivali gumenjaci i ronilački brodovi te je upravo tako i prelomljen i sada leži na vrhu kabine kormilara. Pored ovog originalnog brodskog jarbola, na Patrolcu su postavljena i četiri improvizirana jarbola (jedan je slomljen) koji su služili za nošenje radarskih reflektora kako bi pojačali radarski odraz mete i omogućili preciznije gađanje samonavodećom raketom brod-brod.
Na pramčanom dijelu broda vidljivo je postolje za pramčani top kružnog oblika te pramčani vjetrobran. Na bokovima pramca nalaze se klizači dubinskih bombi. U unutarnjem prostoru nema glavnih i pomoćnih motora, ostala su vidljiva postolja. Brod je utonuo u pjeskovito dno do dubine ljuljnih kobilica.
S obzirom na dubinu olupine, na njoj mogu roniti ronioci svih kategorija. Olupina nije označena, ali je jednostavno locirati na osnovu obližnjeg veza za jahte. Vidljivost je gotovo uvijek izuzetna, a olupina vrvi murinama, ugorima, jastozima, kirnjama i plovama sitne ribe. U pramčane prostorije broda može se uroniti, ali uz oprez zbog sedimenta.
Krmene strojarske prostorije su dostupne kroz svjetlarnik strojarskog prostora, ali za nešto iskusnije ronioce. Komandni most je u cijelosti dostupan i prohodan. Olupina jednostavna za izvođenje noćnih urona i izuzetno atraktivna. Dobra vidljivost i pristupačna dubina svrstavaju Patrolca u top lokacije za ronjenje u Crnoj Gori.
Tihany
Brodska olupina Tihany leži na pjeskovitom dnu dubine 40 metara. Iako se nalazi na maksimalnoj dubini za rekreativne ronioce, ova olupina je jedna od najposjećenijih lokacija crnogorskog podmorja. Po impresijama ljubitelja ronjenja na olupinama, Tihany zauzima prvo mjesto u izboru ronilačkih lokacija. Lokacija nije obilježena signalnom bovom tako da je sidrenje plovila s kojeg se roni obavezno.
Tihany je bio putničko-teretni parobrod u vlasništvu kompanije “Societa in Azioni Ungaro-Croata di Navigazione Marittima Vapore” iz Rijeke. Izgrađen je u brodogradilištu “Stabilimento Tecnico Triestino” u Trstu 1907. godine i porinut u more 1908. godine sa zastavom Austro-ugarske. Ime je dobio po poluotoku Tihany na jezeru Balaton u Mađarskoj. Plovio je na ruti Kotor-Bar prevozeći ugljen i jedan vagon ulja.
Uslijed loše navigacije i teških vremenskih uvjeta 12. veljače 1917. godine oko 19 sati između rta Arza i rta Veslo Tihany se nasukao. Posada ga je ubrzo odsukala, no prilikom tegljenja brod je primio dosta mora i potonuo iste noći oko 21:20 u blizini otoka Lastavica (Mamula). Posada je prilikom akcije spašavanja broda odbacivala u more ugljen koji je brod prevozio kako bi ga rasteretili i doteglili do luke. Ugljen je kockastog oblika s utisnutom krunom i nazivom proizvođača te se uz malo sreće može pronaći na dnu u blizini olupine. Olupina dužine pedesetak metara leži na pjeskovitom dnu u uspravnom položaju blago nagnuta na desnu stranu na dubini od 40 metara, sjeverno od otoka Lastavica (Mamula). Udaljena je 3,3 nautičke milje od Herceg Novog i 1,2 nautičke milje od Žanjica.
Parobrod Tihany je metalne konstrukcije s dva jarbola koji su polomljeni te središnjim nadgrađem na kojem je bila drvena konstrukcija mosta. Iznad strojarnice, pored središnjeg nadgrađa, uzdizao se visoki dimnjak koji je sada oboren. Drvena paluba je prilično urušena, a na njoj se nalaze teretna vitla koja su služila za prekrcaj tereta. Pramac je karakterističan za brodove tog vremena, visok i ravan s dva sidra koja su se na palubu izvlačila posebnom dizalicom. Oba sidra se i danas mogu vidjeti na olupini.
Ovo je uvjerljivo najatraktivnija povijesna olupina Boke kotorske i sigurno najčuvenija. Posebna atrakcija olupine je telegraf i kormilarski uređaj koji se nalaze na mostu, što je prava rijetkost kod olupina ovog tipa. U unutarnjem dijelu broda još uvijek se mogu pronaći ostaci posuđa i porculanski umivaonici. Živi svijet je jako bogat, od puževa svih vrsta za ljubitelje makro fotografije, preko velikih škarpina pa sve do hlapova i plova jeri. Kako se olupina nalazi na dubini od 40 metara koja je ujedno i granična dubina za rekreativne ronioce te činjenica da je uron na olupinu “uron u plavo” bez sidrenog konopa, pri tome još i na plovnom putu, ne treba napominjati da je Tihany rezerviran isključivo za iskusne rekreativne ronioce, ili za tehnikalce. Tihany je olupina na koju se po pravilu ronioci vraćaju uvijek “na još jedan uron” i pruža posjetiteljima zaista nezaboravno iskustvo adrenalinskog i mističnog urona.
Torpedni brod PBR-91 Golešnica
Brod koji je građen od 1913. do 1914. godine u Trstu svoj dugi i zanimljiv radni vijek počeo je kao austrougarska torpiljarka oznake 76T, zatim torpiljarka T1 u RM KSHS. U Šibenik je premješten 16.8.1914. godine i angažiran na obrambenim zadacima duž dalmatinske obale. U Pulu je premješten 23.02.1915., a u Kotoru 5.5.1915. 1918. godine sudjeluje na razbijanju blokade Otrantskih vrata kao osiguranje bojnim brodovima Szent Istvan i Tegethof.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, zajedno s torpednim brodovima 77T, 78T i 79T, prelazi u posjed Kraljevine SHS te je preimenovan u T1. U travnju 1941. zaplijenjen je od strane talijanske vojske i pod oznakom T1 angažiran za borbu protiv partizanskih jedinica u Dalmaciji. 1943. godine, nakon kapitulacije Italije, prebačen je na Maltu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata predan je Titovoj Jugoslaviji i preimenovan u “Golešnica 91”, po planini Golešnica koja se nalazi u Makedoniji. Brod se koristio za nadgledanje pomorske granice, kao školski brod, a vez mu je bio u Katarini u Puli. Iz službe je izbačen 1955. godine, a kao brod meta potopljen je 1959. u Bokokotorskom zaljevu. Olupina je udaljena od Herceg Novog 3,7 nautičkih milja, a od uvale Žanjic 0,5 nautičkih milja.
Golešnica leži na pjeskovitom dnu desnim bokom na dubini od 35 metara. Vidljivost je jako dobra, a strujanja minimalna. Olupina, originalne dužine od šezdesetak metara, izlomljena je u nekoliko dijelova. Pramčani dio leži na desnom boku i uronjen je gotovo do pola u pijesak. Na palubi vidimo sidreno vitlo i teglene sajle. Pramčana paluba stoji gotovo okomito u odnosu na dno. U pramčani dio olupine se može uroniti, a kroz bočnu oplatu koja je strunula prolazi dovoljno svjetlosti tako da ronilačka svjetiljka i nije neophodna.
Srednji dio broda leži naopako, na palubi, tako da mu je kobilica okrenuta prema gore. Ispod razlomljenih limova susrećemo hlapove i plove sitne ribe. Krmeni dio olupine leži na desnom boku, a na trupu ovoga dijela jasno su vidljiva dva otvora kroz koja su prolazile osovine broda. Desno od olupine nalazi se oboreni dimnjak.
Vojni remorker PR-38 Tunj
Ronilačka lokacija olupine vojnog remorkera PR-38 Tunj odlično je mjesto za ronjenje s obzirom na dubinu i očuvanost olupine. Idealno je za ronioce početnike i za održavanje ronilačkih tečajeva specijalnosti ronjenja na olupinamaVojni remorker PR-38 napravljen je u Splitu u brodogradilištu “Brodograđevinska industrija Split” 1954. godine. Nalazio se u sastavu ratne mornarice Jugoslavije, a 1975 je moderniziran.
Početkom 2006. kao remorker brod PR-38 Tunj nalazi se u sustavu vojno-pomorskih snaga Crne Gore. Godine 2009. prodan je privatnoj kompaniji, a potonuo je u noći 9. listopada 2013. u još neutvrđenim okolnostima, dok se nalazio na vezu na jednom od dva nekadašnja vojna mula sjeverno od Perasta u Risanskom zaljevu. Brod dug 32,7 metara i težak 325 tona bio je smješten na jednom od bivših takozvanih maskirnih vezova ratne mornarice gdje ga je smjestio njegov vlasnik, privatna nikšićka tvrtka za sakupljanje sekundarnih sirovina. Njihovu namjeru da rashodovani brod prodaju u staro željezo preduhitrili su lopovi koji su pod okriljem noći ušli na remorker i oštetili dio kingstona – ventila koji sprečavaju prodor mora u strojarnicu broda jer su ovi napravljeni od mesinga. Voda je nakon toga prodrla u brod koji je potonuo i lijevim bokom legao na morsko dno na dubini od 10 do 12 metara.
Nedavno su nepoznati pljačkaši poharali brodsku olupinu još jednom, ovoga puta pod morem te odnijeli preko pola tone težak brončani propeler ovog potopljenog broda. Do lokacije je moguće doći morskim i kopnenim putem skoro po svim vremenskim uvjetima.
Ribarska koća Bokelj u Rosama
Rose su drevno selo smješteno na ulazu u Bokokotorski zaljev. Jedno vrijeme bilo je luka za vojne i transportne brodove. Tijekom zarona na Rosama možete vidjeti stare brodske lance, sidra, topovske kugle i dijelove grnčarije.
Rose su jedno od povijesnih mjesta za ronjenje u Crnoj Gori. Najveća atrakcija u Rosama je nasukana neimenovana ribarska koća “Bokelj” koja je većim dijelom pod vodom, a komandni most i dio pramca su van vode.
Idealna lokacija za probne zarone, početnike željne ronjenja na olupinama, kao i za podvodne fotografe koji vole snimati tehnikom pola-pola.
Više o ronjenju na još nekoliko zanimljivih olupina u Bokokotorskom zaljevu možete pronaći u 42. broju SCUBAlife magazina.
Adnan Drnda sarajevski je arhitekt koji se podvodnom fotografijom bavi još od 2008. godine, instruktor je ronjenja te član reprezentacije Bosne i Hercegovine u podvodnoj fotografiji koji je višestruko nagrađivan na natjecanjima u podvodnoj fotografiji širom svijeta, a njegove fotografije našle su se na izložbama u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Puli, Briselu...