Svi znamo da pod vodom ima i nekih otrovnih bića koja nas zapravo ne vrebaju, ali možete doživjeti da vas ubodu ili opeku.
Otrovne morske životinje možemo razvrstati prema njihovim osebujnim karakteristikama, a nama je važno i da znamo kako reagirati u slučaju neželjenog kontakta s njima te kako tretirati ozlijeđeno mjesto ili osobu.
Ne potječu sve otrovne životinje od zajedničkog otrovnog pretka. Sposobnost proizvodnje otrova obično je rezultat nasumične mutacije koja je naknadno dala nekoj vrsti prednost. Nove otrovne sposobnosti nastaju kao reakcija na ograničeni plijen, potrebu za obranom ili promjenu okoliša. Prirodna selekcija korisnih mutacija kamen je temeljac Darwinove teorije evolucije. Današnja znanost poznaje više od dvjesto tisuća otrovnih životinjskih vrsta, a ronioci se susreću s više otrovnih životinja nego prosječni ljudi koji ne rone. Stoga vam SCUBAlife donosi nekoliko najčešćih koje možete susresti i “upute za preživljavanje i ublažavanje posljedica” u slučaju da vas ubodu, ugrizu ili opeku.
Obitelj Scorpaenidae (bodeljke)
Više od pedeset posto svih otrovnih kralježnjaka su ribe. Obitelj riba koja je na vrhu ljestvice opasnih otrovnih riba za ronioce je Scorpaenidae. Njihovi ubodi postupno postaju sve jači, a radi se o lionfishu koji se odnedavno susreće i u Jadranu, škarpinama i stonefishu.
Lionfish
Ova riba ima duge, tanke bodlje i najmanje otrovne žlijezde iz svoje porodice koje proizvode najslabiji otrov. Ipak, bodlje lionfisha sadrže toksin koji je po snazi sličan otrovu kobre. ‘Zgodan, ali smrtonosan’ bio bi bi dobar opis ove ribe jer je česta tema podvodnih fotografa, a već nekoliko puta fotografije lionfisha osvajale su nagrade na prestižnim natjecanjima podvodnih fotografa.
Ronioci često susreću ovu ribu, a nesreće su jako rijetke. Ubodi lionfisha obično se događaju kad se ronioci nenamjerno ubodu na njezine bodlje (ne uoče ribu). Ubodi su vrlo bolni, no većina ih se može riješiti bez odlaska u bolnicu. Simptomi se razvijaju za nekoliko minuta do nekoliko sati, a mogu uključivati naoticanje, jaku bol, vruću kožu koja neposredno okružuje ranu, znojenje, slabost mišića i osjećaj trnaca. Ubod koji zahvati više bodlji povećava rizik od infekcije i simptoma u cijelom tijelu kao što su promjene u otkucajima srca, znojenje i nesvjestica. Smrt od uboda lionfisha je rijetka, ali simptomi mogu trajati od osam sati do trideset dana, ovisno o jačini uboda.
Škarpina
Škarpina ima kraće, ali čvršće bodlje od lionfisha i veće otrovne žlijezde, što znači da ima potencijal za snažniji ubod. Bilo koje područje rane u početku ima nedostatak cirkulacije krvi pa se mijenja u ljubičastu nijansu. Mogu se stvoriti mjehurići praćeni celulitisom i intenzivnom, nepodnošljivom lokalnom boli koja se širi cijelim zahvaćenim dijelom tijela.
Za razliku od većine otrovnih riba, ozljeda od uboda škarpine može utjecati na više tjelesnih sustava rezultirajući malaksalošću, halucinacijama, napadajima i fibroznim defektima mekog tkiva.
Stonefish (riba kamen)
Stonefish ima najkraće i najjače bodlje i najveće otrovne žlijezde u porodici pa stoga može isporučiti najveću dozu snažnog otrova. Ubod stonefisha može uzrokovati smrt ronioca.
Kao što im ime govori, često ih se pogrešno smatra optočenim kamenom, što objašnjava zašto ljudi nenamjerno stanu na njih. Kad se ribu kamen dotakne, ona ubrizgava otrov proporcionalan količini pritiska koji se na nju primjenjuje. Bol se obično javlja trenutačno i gotovo je nepodnošljiva.
Liječenje
Ako se ubodete na neku od ovih riba iz obitelj Scorpaenidae (bodeljke), stavite rukavice i pincetom pažljivo uklonite bodlje iz rane. Operite ranu sapunom i svježom vodom. Utvrđeno je da vruća voda (najmanje 40 stupnjeva Celzija) primijenjena na ozlijeđeno područje dezintegrira otrov. Odrasla osoba treba testirati vodu kako bi se uvjerila da nije prevruća za djecu i treba je nanositi 90 minuta. Lijekovi bez recepta mogu pomoći, a protuotrov treba koristiti samo u ekstremnim slučajevima. Također, provjerite je li vaša imunizacija protiv tetanusa još važeća, a ako nije, trebali biste se cijepiti i protiv tetanusa. Ako simptomi traju dulje, možda će biti potreban rendgenski snimak kako bi se provjerilo da u ubodenom čovjeku nema slomljenih ostataka bodlje.
Raže
Raže su manje opasne nego što im ime implicira, a svaka smrtonosna reputacija koju raže imaju uvelike je pretjerana, ali teško je se otarasiti jer potječe još iz grčke mitologije (Odisej je umro kad ga je njegov sin probo smrtonosnom bodljom raže). U stvarnosti, u svijetu je zabilježeno manje od dvadeset smrtnih slučajeva od uboda raža. Najpoznatiji slučaj je kad je tragično stradao zagovornik divljih životinja Steve Irwin, ali on nije nije umro od otrova raže, već od uboda u srce koji je izazvao obilno krvarenje.
Zapravo, unatoč njihovoj reputaciji, obrambeni sustav raža koji je osmišljen kako bi ih zaštitio od morskih pasa prilično je neučinkovit. Ovisno o vrsti raže, imaju do tri kaudalne (repne) bodlje. Svaka je zapravo modificirana ljuska prekrivena slojem kože i sluzi, a otrov se zadržava u utorima na donjoj strani ovih bodlji (za razliku od većine otrovnih stvorenja s otrovnim žlijezdama).
Liječenje
Ako se dogodi ubod raže, ubodeni ronilac treba se umiriti (smanjiti kretanje i puls) te imobilizirati ubodeno područje kako se otrov ne bi proširio. Operite ranu sapunom i slatkom vodom (ako je dostupna, a ako nije operite ranu morskom vodom). Kontrolirajte krvarenje izravnim pritiskom na ranu te nježno uklonite sve male komadiće žalca. Nemojte vaditi žaoke iz prsa, vrata ili trbuha.
Otrov raže osjetljiv je na toplinu pa potopite ozlijeđeno mjesto u vruću vodu. Otiđite u najbliži centar za hitnu pomoć njegu radi rendgenske snimke kako biste bili sigurni da u vašem tijelu nisu ostale bodlje. Vjerojatno će vam dati cjepivo protiv tetanusa, a mogu se propisati i lijekovi protiv bolova i antibiotici. Održavajte ranu čistom sljedećih nekoliko dana kako biste izbjegli infekciju.
Meduze
Meduze su najstariji primjeri otrovnih morskih životinja i nastanjuju svjetska mora više od pola milijarde godina. One su morfološki oblik unutar dva razreda žarnjaka, režnjaka i obrubnjaka. Meduzama se, dakle, naziva samo jedan životni stadij tih životinja tijekom kojeg vodi slobodno plivajući način života.
Kutijasta meduza (Cubozoa)
Ove meduze nazvane po svom karakterističnom kutijastom obliku tijela i smatraju se najsmrtonosnijim morskim životinjama, a do sada je zabilježeno oko 80 smrtnih slučajeva uzrokovanih ubodom ovih meduza. Imaju ticala prekrivena strelicama koje sadrže nematociste. Ako vam se ubrizga njihov otrov, mogli biste doživjeti paralizu, srčani zastoj, a možda i smrt, sve u roku od nekoliko minuta. Najsmrtonosnija vrsta živi u tropskim australskim vodama, a najčešće se susreće u razdoblju između studenog i travnja za vrijeme plime.
Zanimljivo je da kutijaste meduze mogu plivati brzinom od četiri čvora, za razliku od većine drugih meduza koje plutaju kamo ih morske struje nose. Neki istraživač tvrde da kutijaste meduze aktivno love male ribe.
Liječenje
Ako nekoga ubode (opeče) kutijasta meduza, pažljivo ga izvadite iz mora izbjegavajući kontakt s pipcima jer ne želite da i vas ubode. Nanesite ocat na ranu najmanje dvije minute (mnoge plaže u Australiji imaju jasno označene stanice koje nude ocat za tu svrhu). Ako nemate pristup octu, trebali biste oprati područje morskom vodom jer ispiranje slatkom vodom može dovesti do još jednog ispuštanja nematocista. Noseći rukavice, pincetom skinite sve pipke na koži. Redovito provjeravajte puls i disanje osobe. Započnite oživljavanje ako osoba prestane disati i pozovite hitnu pomoć. Protuotrov postoji, a primjena vruće vode na zahvaćeno područje može ublažiti bol. Postoji urbani mit da biste trebali mokriti na mjesto uboda meduze – nemojte to činiti. To može potaknuti žaoke meduza da ispuste još više otrova!
Ne stavljajte zavoje pod pritiskom i nemojte trljati mjesto uboda!
Irukandij
Irukandji je najmanja i jedna od najotrovnijih meduza. Ima zvonom od oko 25 milimetara i četiri tanka pipka dugačka i do jednog metra. Nastanjuju sjevernu Australiju.
Otrov irukandjija može izazvati jaku bol, grčeve u mišićima, hipertenziju i potencijalno po život opasne srčane komplikacije uz “nadolazeći osjećaj propasti”, nenamjerno buncanje, a kod nekih slučajeva i prijapizam (produljena erekcija kod muškaraca).
Liječenje
Ne postoji protuotrov za irukandji. U slučaju uboda, izvadite pacijenta iz mora kako biste spriječili daljnje ubode. Mjere održavanja života treba poduzeti brzo, ako je potrebno. Nosite rukavice i upotrijebite pincetu za uklanjanje ostataka irukandjija s pacijenta. Operite ranu morskom vodom jer bi ispiranje slatkom vodom moglo dovesti do još jednog ispuštanja nematocista. Hitno odvezite unesrećenog u bolnicu jer može doći do zatajenja disanja.
Portugalski Man o’ War (portugalski ratnik ili portugalska galija)
Portugalski ratnik (Physalia Physalis) podsjeća na meduzu, ali je zapravo sifonofor, kolonijalni organizam sastavljen od mnogo manjih jedinica zvanih zooidi.
Pipci portugalskog ratnika mogu ostaviti strašne ubode, a odvojeni pipci mogu ubosti jednako bolno kao i pipci živih organizama i ostaju snažni danima nakon smrti. Ubodi čovjeka obično uzrokuju jaku bol koja traje između jednog i tri sata i stvaraju crvene rane poput biča. U nekim slučajevima otrov može putovati do limfnih čvorova i može dovesti do poteškoća s disanjem, srčanih smetnji, a u iznimno rijetkim slučajevima i do smrti. Ova vrsta odgovorna je za do deset tisuća uboda u Australiji svakog ljeta.
Liječenje
Kao i kod meduza, potrebno je pažljivo ukloniti pipke koji žare. Nanesite ocat na ranu, a ako nije dostupan, isperite morskom vodom (ne slatkom). Kasnije vruća voda može ublažiti bol.
Plavi zmaj (Glaucus atlanticus)
Morski puž plavi zmaj hrani se meduzama, a posebno voli portugalskog ratnika (koji nije meduza), a zatim pohranjuju njihov otrov na koji je imun i koristi ga za obranu.
Dakle, kontakt s ovim pužem može rezultirati sličnim simptomima kao i kod meduza ili portugalske galije: mučnina, bol, povraćanje, mjehurići, crvenilo…
Liječenje
Ocat i vruća voda.
Glavonošci
S izuzetkom nekolicine vrsta nautilusa, svi glavonošci se smatraju otrovnima. Sipe, hobotnice i lignje razvile su se od zajedničkog pretka. Međutim, sa sipama i lignjama nema razloga za brigu. Postoji obrnuti odnos između veličine kljunova i veličine otrovnih žlijezda. Kod sipa i liganja kljunovi su ogromni, a otrovne žlijezde sićušne. Nasuprot tome, kljunovi hobotnice su proporcionalno mnogo manji, ali su otrovne žlijezde mnogo veće.
Plavoprstenasta hobotnica (Hapalochlaena)
Ugriz plavoprstenaste hobotnice je gotovo bezbolan, ali smrtonosan.
Ova vrsta nastanjuje Tihi i Indijski ocean, a mnogi ronioci su ju susreli. Kad je ugrožena, jarko plavi prstenovi pojavljuju se po cijelom tijelu kao signal upozorenja potencijalnim predatorima (ovaj upozoravajući prikaz naziva se aposematizam). Otrov ove hobotnice je otrovniji od otrova bilo koje kopnene životinje, tisuću puta jači od cijanida, a svaka hobotnica ima dovoljno otrova da ubije 26 ljudi.
Ova hobotnica hvata plijen i pipcima ga povlači prema kljunu, zatim probija egzoskelet žrtve i ispušta otrov. Toksin uzrokuje paralizu mišića žrtve, što dovodi do smrti. Slično tome, ako vas ubode, otrov će blokirati vaše živčane signale uzrokujući paralizu mišića, sljepoću i gubitak motoričkih vještina, što na kraju dovodi do toga da mišići koji su vam potrebni za disanje prestanu raditi uzrokujući zaustavljanje disanja i moguću smrt.
Liječenje
Ugriz plavoprstenaste hobotnice obično je bezbolan tako da možda nećete znati da ste u opasnosti dok ne bude prekasno. Ako mislite da vas je ugrizla plavoprstenasta hobotnica, odmah recite nekome jer uskoro možda nećete moći komunicirati. Unesrećenog treba odmah transportirati do medicinske ustanove. Imobilizacija pod pritiskom može odgoditi sustavnu apsorpciju otrova, a ne postoji poznati protuotrov, ali se pacijenti mogu spasiti ako se primijeni umjetno disanje. Srećom, ova hobotnica nije agresivna pa će vas ugristi samo ako ju baš stjerate u kut ili pokušate dodirnuti.
Cone Snail (Conidae)
Sreća je da ne postoji adekvatan hrvatski prijevod za ovu prekrasnu smrtonosnu školjku u kojoj živi opasni puž jer to znači da joj je stanište daleko od Jadrana. Ovaj puž živi u australskim plićacima, a njegova školjka izgledom je toliko primamljiva da bi turističkoj Hrvatskoj sigurno radila velike probleme. Naime, puž koji kao skrovište ima mramornu školjku dobro je naoružan zubom punim otrova koji poput harpuna ispaljuje u žrtvu. Pojedini primjerci opasni su za čovjeka jer je jedna kap otrova dovoljna da usmrti 20 odraslih ljudi. Problem je što protuotrov ne postoji, a ima više od sedam stotina vrsta ovog zastrašujućeg puža. Laboratorijska ispitivanja otkrivaju da su oni “najotrovnija stvorenja na svijetu”.
Oni love tako što ispruže proboscis (dugu, savitljivu cijev) i ispale otrovni zub nalik na harpun (radulu) niz njega kako bi ubrizgali brzodjelujući toksin. Ovaj toksin djeluje na živčani sustav žrtve i izaziva hipoglikemijski šok, oslabi ribu i spriječi ju da otpliva, a djeluje trenutačno jer puževi ne znaju plivati i ako riba otpliva čak i metar dalje i umre, puž je ne može pojesti. Dakle, puž je razvio izuzetno brzodjelujući otrov.
Sve vrste ovih puževa su otrovne, a ubod najmanjeg nije gori od uboda pčele, ali ubod većih tropskih vrsta koje se hrane ribom može biti koban. Jedna vrsta naziva se Conus geographus, a kolokvijalno je poznat kao ‘cigaretni puž’ jer žrtva koju ubode ima dovoljno vremena da popuši jednu cigaretu prije nego što umre. Opasno je i što njihov ‘harpun’ može probiti rukavice i ronilačka odijela. Simptomi ozbiljnog uboda mogu se pojaviti odmah ili kasniti danima, a uključuju jaku bol, obamrlost, trnce, povraćanje, paralizu mišića, promjene u vidu, poteškoće u govoru i respiratorno zatajenje što može dovesti do smrti.
Liječenje
Ako vas ubode ovaj puž, izbjegavajte kretanje kako ne biste povećali kretanje limfne tekućine ili povećali broj otkucaja srca (što može proširiti otrov u unutrašnjost). Pritisak na zahvaćeno područje može pomoći i potražite liječničku pomoć što prije.
Iako se na sam spomen zmije mnogi naježe, važno je znati da su morske zmije povučena bića koja izbjegavaju kontakt s ljudima. Čak i ako vas pokušaju ugristi, većina će koristiti razmjerno malu količinu otrova. Morske zmije žive u tropskim vodama Indijskog i Tihog oceana, a u obalnim vodama Australije živi gotovo polovica svih poznatih vrsta morskih zmija. Tijela su im spljoštena kako bi lakše plivale. Smatraju se bićima koja su najbolje prilagođena na život u vodi, a da dišu zrak s površine. Pod vodom mogu provesti oko dva sata i zaroniti do 150 metara, ali su najaktivnije do dubine od 30 metara i najčešće izlaze po zrak svakih 30 minuta.
Većina smrtnih slučajeva od morskih zmija bila je od kljunastih morskih zmija, budući da ih komercijalni ribari najčešće susreću. Njihov ugriz je bezbolan, a prvi simptomi pojavljuju se nakon pola sata. No, onda počinju problemi. Prvo se javlja ukočenost, bolovi u mišićima i grčenje čeljusti, a mjesto ugriza počinje boljeti. Zbog neurotoksina se magli vid, a nakon toga nastupa respiratorna paraliza – otkazuju pluća i žrtva se guši. Kljunasta morska zmija po jednom ugrizu izbaci do devet miligrama otrova, a za ljude je smrtonosno već 1,5 miligrama. Stoga se svi protuotrovi temelje na njezinom otrovu.
Liječenje
Treba izbjegavati pokušaje ubijanja ili hvatanja bilo koje zmije jer refleks ugriza traje do sat vremena nakon što je zmija obezglavljena, što mrtvim zmijama omogućuje da zadaju ozbiljan ugriz.
Postoji protuotrov i jednako dobro djeluje protiv svih morskih zmija tako da bi identifikacija zmije mogla biti zanimljiva, ali ne i nužna. Imobilizacija ugrizenog ekstremiteta pritiskom može spriječiti širenje otrova.
Iako se nabrajanje ovih otrovnih morskih stvorenja može čini kao odgovaranje ljudi od ronjenja, zapravo nije. Naime, statistički gledano, ronjenje je jedan od najsigurnijih sportova (rekreacija), a radost koju donosi daleko nadmašuje rizike koje preuzimamo gledajući nevjerojatne životinje. Ronite i zabavite se u vodi, ali ne uznemirujte morska stvorenja pa će se i ona “ponašati pristojno”.
