Svjesni smo da u današnje vrijeme ljudi polako uništavaju živi svijet oko sebe.
Prekomjernim izlovom ribe neke smo vrste doveli na rub održivosti. Među najugroženijima su velike morske ribe i sisavci. Ipak, ronioci su ti koji unose dašak optimizma.
Istraživanja su pokazala da prihod od ronilačkog turizma u zemljama u kojima ronioci dolaze uglavnom zbog susreta s mantama iznosi čak 140 milijuna dolara na godinu. Najviše manti ribari izlovljavaju u Indiji, Indoneziji i na Šri Lanki. Ribari po jednoj mogu zaraditi do 500 dolara. Uzmemo li u obzir broj manti i zaradu koju donosi ronilački turizam, statističari su izračunali da jedna živa manta vrijedi više od milijun dolara, ako ronioci dolaze zbog njih. Indonezija je shvatila poruku pa je od najvećeg lovišta postala najveće utočište za ove graciozne morske divove štiteći ih svim raspoloživim sredstvima.
Slična je stvar i s kitovima. Iako je Međunarodna zajednica još 1986. zabranila komercijalni kitolov, nekoliko zemalja još uvijek prakticira lov na ove najveće morske sisavce (Japan, Norveška i Island). Prije 50 godina meso kita bilo je glavni izvor proteina u tim državama, a danas je ono uglavnom ograničeno na specijalitete u restoranima. Kitolov još uvijek ima podršku javnosti u Japanu, no Japanci sve manje jedu kitovo meso. Srećom, ove prekrasne životinje fasciniraju ljude diljem svijeta, a ronjenje s kitovima te samo njihovo promatranje postaje sve traženija turistička atrakcija u svijetu. Godišnja zarada od takvog turizma procjenjuje se na 2,1 milijardu dolara u više od 120 zemalja (uključujući i Japan koji ima godišnju stopu porasta za šest posto). Čini se da su konačno i Japanci shvatili kako je kitove unosnije snimati, nego ubijati.
Općepoznata stvar je s izlovom morskih pasa zbog juhe od njihovih leđnih peraja. Naime, nekada je ta praksa bila općeprihvatljiva i stoga što su smatrani opasnim životinjama koje nekontrolirano napadaju ljude. Ronioci su uvelike uspjeli izmijeniti sliku o morskim psima u javnosti, a zarada koju ostvaruju države u koje ronioci dolaze upravo zbog ronjenja s tim vladarima podmorja mnogostruko je veća od prihoda koji donosi njihov izlov. Upravo zbog toga u mnogim je državama danas zabranjen izlov morskih pasa, a neke su proglasile i rezervate (utočišta) za morske pse kako bi privukle što veći broj ronilaca.
Morske kornjače financijski vrijede tri puta više kao turistička atrakcija, nego kao izvor mesa i jaja. Ronioci su oduševljeni svakim susretom s ovim gmazovima i rado odlaze na lokacije na kojima su ti susreti vjerojatni. Naravno, još uvijek postoji ozbiljan broj ljudi koji rado jedu delikatese od kornjača, ali financijski se prihod od takvog oblika iskorištavanja ovih gmazova ne može mjeriti s prihodima od turizma koji počiva na susretima s kornjačama.
Generalno gledano, razvojem ronilačkog turizma u svijetu mnoga su morska bića postala cjenjenija i zaštićenija. Ako ih već društvo u cjelini nije htjelo ili moglo sačuvati zbog rizika od istrebljenja vrste, onda ih sada čuvaju ronioci zaradom koju sa sobom donosi ronilački turizam.
