Kolumbija se proteže na dva mora, a ime je dobila po Cristoforu Colombu koji nikada nije doplovio do njenih obala.
Novi svijet je otkrio Cristoforo Colombo, a novi kontinent je dobio ime Amerika po ženskom rodu imena Ameriga Vespuccija, fiorentinskog moreplovca i istraživača koji je plovio i vodio svoje ekspedicije pod portugalskom i španjolskom zastavom. Sve se to dogodilo zahvaljujući kartografu Nijemcu Martinu Waldseemülleru koji je na karti svijeta iz 1507. godine novi kontinent nazvao Amerika.
Kolumbija je dobila ime po istom tom Cristoforu Colombu koji nikada nije doplovio do njenih obala i stupio svojom nogom na tlo koje danas čini ovu državu. Na obale Kolumbije prvi je doplovio 1499. Alonso de Ojeda, međutim, on nije imao sreću da se neki kontinent ili država zovu po njemu. Nakon tog otkrića invazija na sva prirodna dobra i resurse je krenula vrlo brzo jer je glad za osvajanjem i pljačkom jedna od najvećih civilizacijskih tekovina ljudske rase.
Prvo osnovano naselje na području Kolumbije bila je Santa Marta osnovana 1525. godine, a ubrzo nakon toga su nastala naselja Cartagena (1533. godine) i prijestolnica Santa Fé de Bogotá (1538. godine), što su bili dobri temelji za daljnje istraživanje i osvajanje unutrašnjosti. Španjolski konkvistador G. Jiménez de Quesada je do 1539. duboko ušao u unutrašnjost novog kontinenta i svu osvojenu zemlju nazvao Nova Granada (Nueva Granada).
“Nije istina da ljudi ne ispunjavaju svoje snove zato što su odrasli. Odrasli su jer su prestali ostvarivati svoje snove.”
G. G. Marques
Danas je Kolumbija uglavnom poznata po proizvodnji droge i narko kartelima, međutim to je ipak samo jedan od kriminalnih miljea kakvih ima u većini država svijeta, s time da je ovaj dosegao globalnu popularnost.
S druge strane, to je zemlja koja nudi predivne prirodne ljepote kakvim se malo država na svijetu može podičiti. Od dugih pješčanih plaža koje oplakuje Karipsko more, preko tropskih kišnih šuma, nepreglednih plantaža kave, bogatih travnatih visoravni pa sve do planinskih jezera i snijegom pokrivenih vrhova s najvišim vrhom Pico Cristobal Colon visine 5.775 metara. Takvo bogatstvo pruža priliku za brojne aktivnosti od ronjenja, planinarenja, alpinizma, predivnih trekova, raftinga, biciklizma i paraglajdinga.
Cijelom Kolumbijom su razasuti ostaci brojnih pretkolumbijskih naselja i skulptura s kraljevskom krunom Izgubljenog grada – Ciudad Perdida. U cijeloj Americi jedino je Machu Picchu značajniji i mističniji grad od Ciudad Perdide.
U San Augustinu se nalazi više od 500 pretežito ljudskih skulptura u prirodnoj i natprirodnoj veličini čije podrijetlo i dan danas arheolozi nisu uspjeli odgonetnuti. Museo d’Oro u Bogoti se diči jednom od najboljih kolekcija pretkolumbijskog zlata, a žalosno je što su to ipak samo blijedi ostaci ostataka čudesne umjetnosti koje su konkvistadori bez imalo duše pretapali u zlatne poluge i vozili u Španjolsku.
Posljednje, no ne zbog toga manje važno je ipak nešto što je ostalo iza svih tih silnih godina španjolske vladavine, a to je kolonijalni šarm starih gradova koji se najbolje osjeti u Cartageni, najljepšem kolonijalnom gradu cijele Amerike. Ovdje se nalazi i iznimna tvrđava Castillo de San Felipe de Barajas koja je najveća fortifikacijska građevina koju su Španjolci sagradili u nekoj od svojih kolonija.
Za kraj ovog kratkog pregleda vratit ćemo se u današnje doba u nešto životno i svima poznato. Kolumbija je poznata po lijepim ženama, a zanimljivo je da su obje danas najpoznatije Kolumbijke – Sofia Vergara i Shakira (Isabel Mebarak Ripoll) rođene u istom gradu, Barranquilli na obali Karipskog mora.
“U životu nije važno ono što vam se dogodilo, nego ono čega se sjećate. I način na koji to pamtite.”
G. G. Marques
Ronjenje u Kolumbiji
Sve oko ronjenja u Kolumbiji ima jednu dobru, ljudsku, još uvijek ne pretjerano komercijaliziranu dimenziju u kojoj se osjećate kao čovjek, a ne kao broj i gdje vam se ljudi obraćaju imenom.
Kolumbija je velika država čija se obala proteže na dva mora, Karipskom moru i Tihom oceanu. Dužina karipske obale je 1.760 kilometara, a obale uz Tihi ocean 1.448 kilometara. Jasno je da tolika obala mora imati i zanimljivo podmorje.
Karipsku obalu definiraju tirkizno more i bogati podvodni svijet koraljnih grebena, dok ronjenje u Tihom oceanu omogućuje susrete s velikim morskim životinjama. Struje su na Karibima uglavnom slabije, dok se na Tihom oceanu mogu očekivati znatno ozbiljniji ronilački uvjeti. Na obali i po otocima se mogu vidjeti plaže koje su djelići tropskog raja, mnoštvo sitnih zanimljivih hridi i otoka, zaštićenih rezervata prirode gdje je zabranjen ribolov i treći po veličini svjetski koraljni greben.
Cijene ronjenja na Karibima su jeftinije od onih na Tihom oceanu. Najbolja ronjenja na karipskom djelu Kolumbije su na otočju San Andres & Providencia. Ovdje ronjenja odlikuje vrhunska vidljivost, zdravi koraljni grebeni i velika raznolikost životinjskog svijeta, a moguće je roniti i na potopljenim brodovima Blue Diamond i Nicaraguense uz obale otoka San Andresa.
Zanimljivo je da se ovo otočje nalazi u blizini obala Nikaragve od kojeg je udaljeno oko 200 kilometara, dok su domicilne obale Kolumbije udaljene preko 700 kilometara. Koraljni greben San Andresa dug je 15 kilometara, a onaj Providencie 35 kilometara i poznati su po fantastičnim formacijama spužvi raznih dimenzija i boja.
Sljedeća popularna ronilačka destinacija je na području koje pokriva Santa Martu, Tagangu, Rodaderu i Parque Nacional Natural Tayrona. U Tayroni se nalaze neke od najljepših, ali i najnedostupnijih plaža Kolumbije na čelu s najpoznatijom i najslikanijom plažom Cabo San Juan del Guia.
Atraktivna ronjenja su i na Islas del Rosario unutar Parque Nacional Natural Corales del Rosario y San Bernardo, otočju koje je smješteno jugozapadno od Cartagene. Neposredno uz granicu s Panamom se nalaze dva idilična gradića Capurgana i Sapzurro koji pružaju kompletnu podršku za također kvalitetna klasična karipska ronjenja.
Druga obala, ona Tihog oceana, omogućuje brojna zanimljiva ronjenja na lokaciji Playa Huina, između ostalog i na potopljenom brodu koji je preživio japansku invaziju na Pearl Harbour. Još je zanimljivije ronjenje na Isla Malpelo koji se nalazi udaljen čak 500 kilometara od obale te je dostupan samo sedmodnevnim krstarenjem iz Columbije ili Paname.
Područje oko ovog otoka je najveće zaštićeno područje istočnog Tihog oceana na kojem je zabranjen ribolov te je to vrlo značajno za očuvanje mnogobrojnih ribljih vrsta od kojih su mnoge došle na samu granicu istrebljenja. Ovdje sklonište nalaze velike plove od preko 200 pasa čekićara, više od 1.000 svilenih morskih pasa (silky shark) kao i brojni dubinski morski psi. Ovo je jedno od samo par mjesta na svijetu gdje je moguć susret s kratkonosim morskim psom iskrivljenih zubi (ragged tooth shark) te od siječnja do svibnja s ogromnim grbavim kitovima.
U Kolumbiji je moguće roniti tijekom cijele godine, prosječna vidljivost je od 15 do 30 metara, ovisno o vremenskim uvjetima, strujanju i lokaciji, a prosječna godišnja temperatura mora je 28 stupnjeva Celzijusa.
Nacionalni park Tayrona
Polazna točka za ronjenje u NP Tayrona je Santa Marta, drevni gradić na obali karipskog mora i njegovi sateliti, gradići Taganga i Rodadero. Santa Marta kao prvi ustanovljeni grad na području današnje Kolumbije svojim centrom odiše istinskim kolonijalnim šarmom. Pravilni raster ulica obrubljen je kućama obojenim u jarke boje, crkvama i parkovima.
Grad noću živi razuzdano i glasno te odaje klasični dojam karipske opuštenosti i rasplesanosti uz muziku, šarenilo boja, koktele i pivo. Međutim, po danu blještavo Sunce na pustim ulicama pruža sasvim drugačiju sliku. Mnoge kuće su prazne, zapuštene i ruševne, a ulice pamte i bolje dane. Međutim, vidi se da se grad obnavlja i sasvim sigurno polako kreće prema staroj slavi.
Iznad NP Tayrona nalazi se Sierra Nevada de Santa Marta. To je planinski lanac koji se uzdiže uz obale karipskog mora i u potpunost je odvojen od Anda koje se nalaze južnije i koje se protežu od Venezuele preko Kolumbije, Ekvadora, Perua, Bolivije do Čilea i Argentine kao najdulji planinski lanac na svijetu dužine 7.500 kilometara.
Najviši vrh Sierra Nevade je Pico Cristobal Colon koji doseže visinu od 5.775 metara uz udaljenost od mora od samo 42 kilometra zračne linije te je to time ujedno i najviši obalni planinski lanac na svijetu. Zauzima površinu od 17.000 kilometara kvadratnih unutar kojeg se nalaze izvori 36 rijeka. Uz brojne vrste ptica i kolibrija te sisavaca kao što su tapiri, kuguari i jaguari ovdje rastu i brojne endemske biljne vrste.
Zanimljivo je da ovo područje nastanjuje i oko 30.000 domorodaca podijeljenih u četiri plemenske skupine: Koguis, Arhuacos, Kankuamos i Wiwa. Duboko u gustim kišnim šumama, pristupačan samo kroz četverodnevni trek nalazi se Ciudad Perdida (Izgubljeni grad). Grad je nastao oko 650 godine poslije Krista i bio je naseljen sve do 16. stoljeća.
Procjenjuje se da je u gradu živjelo najmanje 3.000 stanovnika. Izgubljeni grad je ponovno otkriven tek nakon četiri stoljeća, 1972. godine od strane lokalnih pljačkaša arheoloških nalazišta, a 1976. je stavljen pod zaštitu nakon čega je počela njegova obnova. Njegovom površinom je rasprostrto preko 250 terasa raspoređenih u osam gradskih područja gdje su njegovi stanovnici živjeli, radili i izvodili religijske svetkovine. Sve terase su povezane opločenim cestama, stazama i građenim stepenicama.
Jedan od važnijih i fascinantnijih aspekata Taironske arhitekture jest taj što je to jedan od najjasnijih primjera urbanog arhitektonskog uzorka koji se zasniva na oblim linijama koji je potpuno različit od moderne arhitekture ravnih linija i okomitih kuteva. Sve korištene forme i oblici u njihovom graditeljstvu su preuzeti iz prirode i po tome se razlikuju od ostalih velikih pretkolumbijskih civilizacija kao što su Maye ili Asteci.
Ispod snježnih vrhova i gustih kišnih šuma u kojima i danas žive domorodci gotovo na identičan način kao u pretkolumbijsko doba nalaze se predivne plaže Tayrone koje su dostupne isključivo pješice. Do najpoznatije plaže Cabo San Juan del Guia treba pješačiti dva sata, a neke druge plaže su još udaljenije i nedostupnije. U moru ispred plaža kojima dominira zelena boja palmi, žuta boja pijeska i plava boja mora i neba nalaze se koraljni grebeni sa svim svojim bogatim, toplim koloritom, toliko različitim od onoga što većina posjetitelja uspije vidjeti u dnevnom obilasku parka.
Na ronjenje možete krenuti iz Rodadera brzim čamcem na kojem se poslužuje jednostavna hrana, voće i napitci. Prolazi se pored Isla Pelicano. Otok su zaposjeli pelikani, velike sive ptice ogromnih kljunova i prepoznatljivih vrećica ispod kljuna. Nakon njega se otvara zaljev Santa Marte. U sredini zaljeva se nalazi stari grad s kolonijalnom arhitekturom, desno novi dio grada s neboderima, a lijevo industrijska luka. Nakon toga prolazimo pored Tagange i ulazimo u vode nacionalnog parka. U njemu je zabranjen ribolov za sve osim za lokalne ribare kako bi se zaštitio tradicionalni način života lokalnog stanovništva.
Najveći otok u ovom području je La Aguja s većim brojem ronilačkih lokacija. Otok je potpuno gola stijena koja izvire iz mora nedaleko od obale. U podmorju je po pijesku razbacano mnoštvo koraljnih grebena bogatih mekim i tvrdim koraljima. Vidljivost nije spektakularna i teško je očekivati susret s većim pelagijskim ribama. To ne znači da je ronjenje nezanimljivo. Dapače, bogatstvo životinjskog svijeta u ovom podmorju je veliko i raznoliko.
Roni se na dubinama od pet do 25 metara i dublje stvarno nema potrebe ići. Na grebenima se može vidjeti veliki broj raznih papigača. Iako djeluje da one stalno grickaju koraljne grebene i uništavaju ih, papigače su zapravo jako važne za njihovo očuvanje jer su zapravo prirodni čistači koraljnih grebena od parazita koji rastu na njima. Da nema njih, alge bi malo po malo ugušile koralje i potpuno uništile ovaj složeni ekosustav.
Papigače svojim grickanjem, ovisno o veličini, proizvedu od 100 kilograma do jedne tone novog sitnog pijeska godišnje koji valovi nanose na sve one divne plaže po kojima volimo hodati bosi te tako sprečavaju njihovu eroziju. Vrlo su česte crvene papigače (Sparisoma viride) koje su pretežito crvene samo kad su mlade po čemu su i dobile ime, dok su kao odrasle jedinke zelene boje s narančastom crtom koja izlazi iz usta, kao i crvenotraka papigača (Sparisoma aurofrenatum) čije se boje također mijenjaju od mladosti do zrelosti.
Još jedna riblja vrsta koja se hrani algama su ribe kirurzi poznate po oštroj izraslini u obliku skalpela na korijenu repa, a najučestalije se vide primjerci oceanske ribe kirurga (Acanthurus bahianus).
Najveće plove sačinjavaju francuski roktavci (Haemulon flavolineatum) pomiješani s malousnim roktavcima (Haemulon chrysargyreum) tvoreći velike žute nakupine u kojima se ove ribe osjećaju sigurnije. Zajedno obilaze oko koralja ili se “parkiraju” oko njega kao da ga štite od nekog nevidljivog neprijatelja.
Iz svojih dobro skrivenih skrovišta proviruju velike zelene murine, ali i pjegave murine (Gymnothorax moringa) te točkasti bodljikavi jastozi (Panulirus guttatus) za koje nisam siguran volim li ih radije vidjeti u moru ili na tanjuru.
Vrlo su zanimljive i male prozirne pedersonove kozice čistači (Ancylomenes pedersoni) koje ne narastu veće od tri centimetra, s plavkastim i ljubičastim oznakama na tijelu i dugim bijelim antenama. One žive u simbiozi s moruzgvama gdje obitavaju neokrznute od njenih žarnih lovki. Prije nego što razviju taj imunitet, moraju se aklimatizirati na djelovanje žarnica postupnim pritiskom tijela na lovke. Nakon toga mogu se kretati između lovki bez ikakve opasnosti. Međutim, ako se odvoje od moruzgve na nekoliko dana, moraju ispočetka ponavljati cijeli postupak prilagodbe. Ove kozice nude usluge čišćenja riba i privlače njihovu pažnju svojim dugim bijelim antenama. Ribe koje posjećuju mjesto za čišćenje ostaju nepomične dok kozice uklanjaju i jedu parazite s tijela, ali i unutar škrga i usta.
Rakovi imaju specifičan način kretanja te je neobično pratiti kretanje strelastog raka sa žutom crtom (Stenorhynchuc seticornis). Njega odlikuje četiri para dugih nogu i jedan par kliješta te dugi rostrumom koji sliči na motornu pilu.
Gotovo preko puta grebena na obali se nalazi lokacija Granate s ogromnim formacijama običnih moždanih koralja (Diploria strigosa). Ovdje u simbiozi s murinama, u rupama, žive crvenopruge koraljne kozice (Stenopus hispidus) koje znaju biti vrlo agresivne. Od šarenih riba leptira često se sreću prugasta riba leptir (Chaetodon striatus) s okomitim crno bijelim prugama, četverooka riba leptir (Chaetodon capistriatus) poznata po crnim točkama na korijenu repa pa zbog toga izgleda kao da ima četiri oka i riba leptir s točkom na peraji (Chaetodon ocellatus) crne maske preko očiju i crne točke na leđnoj žutoj peraji po kojoj je dobila ime.
Uvijek je lijepo vidjeti i francuskog anđela (Pomacanthus paru), veliku ribu crnog tijela, žutih crta i ljutitog izraza lica. Svojim oblikom i kretnjama od svih ostalih riba odskače oštrorepa zmijasta murina (Myrichthys breviceps) sivog tijela i žutih mrlja koja kao zmija vrluda po dnu tražeći rakove kojima se hrani, a kad osjeti opasnost velikom brzinom se ukopava u pijesak ili nestaje unutra koraljnog grebena.
Rosario islands
Ovo otočje je udaljeno sat vožnje velikim brzim gliserima od Cartagene. Cartagena se u kolonijalno doba zvala Cartahena de Indias i bila je glavna trgovačka luka za Španjolsku krunu. Ovdje se utovarivalo Peruansko srebro, začini i sve što je služilo kao visokovrijedna trgovačka roba, a uvozili su se i afrički robovi kako bi kolonizatori imali dovoljno radne snage.
Današnja Cartagena je grad s milijun stanovnika i najljepšim starim uščuvanim kolonijalnim gradom u cijeloj Južnoj Americi. Cijeli stari grad je opasan obrambenim zidinama, a izvan njih se nalazi cijeli niz drugih utvrda koje su čuvale ovaj grad. Na samom ulazu u zaljev se nalaze utvrde San Jose i San Fernando, a ispred grada se nalazi najveća fortifikacija novog svijeta Castillo San Felipe de Barajas prepuna podzemnih hodnika i tamnica koja stvarno i danas djeluje neosvojivo.
S druge strane, za razliku od kamenih, hladnih, utvrđenih zidova, sam grad djeluje kao šarena bajka. Grad naprosto vrije životom. Mnoštvo veličanstvenih crkvi i samostana, muzeja, palača i monumentalnih javnih zgrada, zeleni parkovi, trgovi prepuni stolova i restorana, uličnih prodavača, muzičara… Sve to obojeno u jarke boje fasada, šarene haljine žena i neonsku rasvjetu koja pulsira u ritmu grada. Predivno je izgubiti se u tom mnoštvu i lutati, uživati u izvrsnoj hrani brojnih restorana gdje se nudi od jednostavnih, na ulici pečenih pogača, do vrhunskih restorana svih vrsta internacionalnih kuhinja.
Kao dio Parque Nacional Natural Corales del Rosario y San Bernardo, otoci Rosario sastavni su dio jednog od najvažnijih nacionalnih parkova Kolumbije i jedini nacionalni park u zemlji koji prvenstveno štiti podmorje. Upravo su zbog toga otoci i okolne podmorje izuzetno dobro očuvani i zaštićeni, što znači da se u njima može uživati na pravi, prirodni način bez obzira na to što svakodnevno brodovima dolazi mnoštvo posjetitelja iz Cartagene na jednodnevne izlete. Na otocima, pogotovo na najvećem Isla Grande, nalazi se nekoliko hotela i stvarno možete biti izolirani u svom malom djeliću raja koji čak ni brojni jednodnevni turisti ne mogu uništiti jer se razlete po okolnim otocima tako da ih se praktički vidi pri dolasku i odlasku, što je čak i zanimljivo jer donosi neku živost u mirnoću i ravnodušnost svakodnevnog nedogađanja.
Na otočju se izmjenjuju kamene obale, pješčane plaže i stabla mangrova. Njihovo se zračno korijenje lučno savija prema dolje od glavnog debla, s time da sekundarni korijeni izlaze iz primarnih prije nego što oni dosegnu tlo. Tako se formira isprepleteno klupko korijenja koje raste u svim smjerovima. Takvo korijenje pruža zaštićena skrovišta za mnogobrojne ribe i rakove. Njeno korijenje selektivno upija vodu, tako da ne uzima veliku količinu soli, ali ipak mora jedan dio soli izlučivati preko listova. Brojne guste šume mangrova na Isla Grande formiraju skrivene predivne izolirane lagune.
Ovdje vrijeme teče nekim svojim drugim tempom bez obzira na to ronite li, vozite kajak, bicikl, jurite s čamcem s otoka na otok ili ležite u hladu gledajući u beskrajno plavo more, jedete svježe morske plodove ili se osvježavate odličnim koktelima. Jedina institucija na ovom arhipelagu se nalazi na Isla dr Pajarales. To je Oceanarium – “prirodni” akvarij gdje se uz delfine i morske pse u otvorenim bazenima nalazi veliki broj raznolikih morskih životinjskih vrsta. Naravno, to je dobra zabava za djecu i veći broj turista, ali jasno je da je to mjesto koje izaziva širok spektar reakcija, od oduševljenja do prezira i gađenja.
Što se tiče ronjenja, na Isla Grande ima cijeli niz ronilačkih centara koji su prilično ležernog karaktera. Uglavnom je to jedan voditelj ronjenja s jednim do dva pomagača koji pune boce, nose opremu i voze čamac. Ovdje nema velikih grupa i ozbiljne organizacije, već je sve pitanje osobnog dogovora i njihovog slobodnog vremena. Dogovori su također vrlo fleksibilni, pogotovo po pitanju vremena. Sat vremena kašnjenja se ovdje ne smatra nečim pretjerano važnim, jer tako i tako je cijeli dan pred vama. Na ronilačke lokacije se odlazi malim motornim čamcima koji služe za ronjenje, prijevoz građevinskog materijala, voća, ribe ili turista na neku plažu.
Mnogo ozbiljniji je pristup ronilačkih centara iz Cartagene koji brzim brodovima voze ronioce na najbolje lokacije koje su rasprostranjene širom ovog arhipelaga. Ovdje je more znatno toplije pa se praktički može roniti bez ikakvog ronilačkog odijela. Naravno i ovdje su ronjenja vrlo plitka i ne prelaze dubinu od 20 metara. Strujanja praktički nema, što uz sve ostale uvjete, kao i dobru vidljivost, ronjenje ovdje čini lakim i jednostavnim čak i za početnike. Cijelo područje je bogato koraljnim grebenima, no svi koralji ipak nisu živi i u dobrom stanju.
Zanimljivo da ovdje ima velik broj rakova pa uz točkaste bodljikave jastoge možete vidjeti i mnoštvo bodljikavih jastoga (Panulirus argus), ali i veliki broj grebenskih paukova (Mithrax spinosissimus) koji su vrlo slični našim rakovicama. Bodljikavi jastog je noćna i migratorna životinja te ima izvanredne orijentacijske sposobnosti. On može odrediti svoj položaj prema magnetskom polju Zemlje, a zatim slijediti određeni pravac.
Papigače princeze (Scarus taeniopterus) su kao male neugledne ribice pretežito smeđe boje, dok se kao odrasle jedinke pretvore u jednu od najljepših papigača pretežno tirkizne boje sa žutim, zelenim i narančastim preljevima boja. Točkasta riba bubanj (Equetus punctatus) se skriva u polupećinama i rupama ispred prevjesa iz kojih izlazi isključivo noću, a zanimljivo je da unutar svog skrovišta pliva kao po nekoj nevidljivoj iscrtanoj krivulji koju ponavlja bez prestanka uvijek ispočetka. Zanimljivog je oblika tijela koji još više naglašavaju crno bijele šare i bijele točke na crnim perajama.
Od riba škrinjašica izuzetno su brojne glatke škrinjašice (Lactophrys triqueter), a moguće je sresti i naškrabanu ribu kravu (Acanthostracion quadricornis) s kravljim rogovima i zelenim tijelom prepunim neravnomjernih škrabotina. Iznad grebena samodopadno patroliraju velika točkasta prasad (Chilomycterus atringa), a od većih riba brojne su velike barakude (Sphyraena barracuda) zlokobnog izraza lica koje mogu narasti do dva metra i težiti do 50 kilograma. Ovi brzi predatori imaju zube oštre poput igle i dugo hidrodinamičko tijelo s drugom leđnom perajom smještenom daleko iza, blizu repa. Ovakav položaj peraja, s velikim snažnim repom, omogućuje joj da se približi plijenu, a zatim velikom brzinom jurne u napad. Barakude nisu jestive jer konzumiranjem njenog mesa može doći do trovanja uzrokovanog toksinima koji se u barakudama nakupljaju iz njihove hrane.
U plavetnilu je moguće vidjeti i ribu Cero ili kraljevsku ribu (Scomberomorus regalis) iz porodice skušovki. Najveći zabilježeni primjerak ovog vrsnog predatora koji je stalno u pokretu je 183 centimetra, a odlikuje ga brzina plivanja od 50 kilometara na sat. Interesantno je da su ovdje, unatoč toplom moru i bogatstvu koraljnih grebena, ribe leptiri i anđeli relativno rijetki. Ipak, svojom ljepotom odskače kraljičin anđeo (Holocanthus ciliaris), obojen plavo i žuto, kao jedna od najljepših karipskih grebenskih riba. Tijelo mu bez napora klizi između koralja i gorgonija. Svojim malim ustima gricka spužve koje su mu glavna hrana. Kao i sve ribe anđeli, u kutu škržnog poklopca ima oštru bodlju.
Visoko gore iznad koraljnih grebena često se vidi i išarani aluterus (Aluterus scriptus) maslinaste boje s crnim točkama i svjetlo plavim fluorescentnim, neravnomjernim zakrivljenim linijama. Aluterus je bliski srodnik kostoroga, ali je tanji i manji. Specifičan je po tome da ima jednu veliku i jednu manju bodlju smještenu s leđne strane iznad očiju. Riba upotrebljava ove bodlje kako bi se radi sigurnosti uglavila u rupama.
Od ostalih riba brojne su ribe vojnici, trumpetače, gušteri, lavovi, kirnje, a moguće je vidjeti i prugastog Hamleta (Hypoplctrus puella), oštronosu ribu žabu (Canthigaster rostrata), Španjolsku ribu svinju (Bodianus rufus) i Kreolskog morskog grgeča (Clepticus parrae).
Za kraj uvijek je lijepo vidjeti točkaste morske orlove (Aetobatus narinari) kako graciozno brode kroz more blizu površine u velikim krugovima sa svojim velikim krilima i dugačkim repom, bijelog trbuha i crnih leđa s bijelim točkama. Točkasti morski orlovi imaju najduži rep od svih raža, na njemu imaju dvije do šest otrovnih bodlji, a poznate su i po svojim spektakularnim skokovima izvan vode.
Ronjenja u Kolumbiji svakako nisu ona ronjenja iz snova koja nećete nikada zaboraviti, ali su ronjenja u kojima ćete uživati. Osim toga, sve oko ronjenja u Kolumbiji ima jednu dobru, ljudsku, još uvijek ne pretjerano komercijaliziranu dimenziju u kojoj se osjećate kao čovjek, a ne kao broj i gdje vam se ljudi obraćaju imenom. A to, uz sve ostalo što vas okružuje, vrijedi strašno puno.
Više o Kolumbiji i ronjenju na kolumbijskim ronilačkim lokacijama pročitajte u knjizi Damira Šanteka “Ispod površine“.
Damir Šantekje iskusni ronilac i putopisac koji roni i piše o ronilačkim lokacijama širom svijeta, a posebna su mu strast ronjenja na neobičnim destinacijama poput Zelenortskih otoka, Kolumbije, Zimbabvea..., ali voli roniti i pisati i o ronjenju u Jadranu, a i u muljevitim austrijskim, mađarskim, hrvatskim... jezerima i rijekama.
