Fidži (službeno Republika Fidži, a na fidžijskom jeziku Viti) je otočna država u Melaneziji, u Oceaniji, smještena u južnom Pacifiku oko 2000 kilometara od Novog Zelanda.
Najbliže susjedne zemlje Fidžiju su Vanuatu na zapadu, Nova Kaledonija na jugozapadu, Tonga na istoku, Samoansko otočje na sjeveroistoku te Tuvalu na sjeveru. Fidži sačinjava otočje s više od 330 otoka (110 trajno naseljenih) te preko 500 hridi i otočića ukupne površine 18.300 kvadratnih kilometara.
Najisturenija skupina otoka je Ono-i-Lau. Čak 87% ukupnoga stanovništva od oko 912.000 ljudi živi na otocima Viti Levu i Vanua Levu. Glavni grad Suva nalazi se na otoku Viti Levu i ujedno je i glavna luka na Fidžiju. Oko tri četvrtine stanovnika Fidžija živi uz obalna područja otoka Viti Levu, mahom u Suvi, ali i u manjim urbanim centrima poput Nadija koji ima izrazito razvijen lokalni turizam ili Lautoke gdje je razvijena industrija proizvodnje šećera. Zbog geoloških karakteristika unutrašnjost Viti Levua slabo je naseljena.
Većina fidžijskih otoka formirana je vulkanskom aktivnošću prije otprilike 150 milijuna godina. Geotermalna aktivnost, premda rijetka, povremeno je prisutna i danas, najčešće na otocima Vanua Levu i Taveuni. Geotermalni izvori na otoku Viti Levu nisu vulkanskog podrijetla te imaju niskotemperaturna (oko 35 – 60 stupnjeva Celzija) površinska otpuštanja.
Ljudi su na fidžijskom otočju živjeli od drugog tisućljeća prije Krista. Isprva su to bili Austronežani i Melanežani s nešto malo polinezijskih utjecaja. Prvi doticaj s Europljanima dogodio se 1643. godine kad je ekspedicija predvođena Abelom Tasmanom otkrila otoke Vanua Levu i Taveuni. Godine 1774. britanski pomorac James Cook posjetio je otočje Lau na jugu Fidžija, međutim otoci su kartografirani tek 1789. godine kad je protjerani kapetan s HMS Bountyja, William Bligh, na svom putu za Bataviju plovio uz otok Ovalau te prošao brodom između dvaju glavnih otoka. Vodena površina kojom je Bligh plovio danas je znana kao Bligh Water, a otoci su jedno vrijeme bili poznati kao “Blighovi otoci”. Nakon kratkog razdoblja neovisnosti Fidži je 1874. godine postao kolonija Britanskoga Carstva. Fidži je do 1970. godine imao status krunske kolonije nakon čega je dobio veću autonomiju i status dominiona. Nakon niza državnih udara vojna je vlast 1987. godine proglasila republiku. Nakon uspješnog državnog udara 2006. godine komodor Frank Bainimarama preuzeo je vlast u zemlji, a 17. rujna 2014. konačno su održani opći demokratski izbori na Fidžiju. Fidži je danas jedna od najrazvijenijih oceanijskih zemalja zahvaljujući bogatim izvorima minerala, ribe i drva. Nacionalna je valuta fidžijski dolar, a glavna gospodarska djelatnost je turizam.
Svijet je danas postao globalno selo i više ništa nije nedostupno niti nedostižno. Čak niti odredišta koja se nalaze na potpuno suprotnoj strani zemaljske kugle od naših krajeva, poput Polinezije. Tako je i Fiji, nama relativno nepoznata i egzotična državica na Pacifiku, ipak dostupan, a oduševit će vas ronilačkim opcijama, ali i kao država u cjelini s nebrojenim prirodnim, kulturnim i gastronomskim obilježjima koja se teško zaboravljaju.
Da biste došli do Fijija iz naših krajeva prvo morate doći do Sydneya u Australiji, a onda od tamo letite do Fijija. Slijetanje na Fiji, to jest prvi kontakti s vlastima na aerodromu će vam zasigurno ostati u dugom sjećanju radi posve neočekivanog razloga, a to su urnebesno smiješne uniforme tamošnje policije – sigurno još niste vidjeli policajce u blještavo bijelim suknjama i ležernim sandalama. Nadalje će vas oduševiti vedar i otvoren duh tamošnjeg stanovništva koje na turiste gleda kao na dar bogova koji im pomaže u unaprjeđenju svakodnevnog života pa se zbog toga svugdje, bez izuzetka, osjećate kao kraljevi.
Iako je Fiji za naše pojmove još uvijek nerazvijena i siromašna zemlja, istodobno je to zemlja sretnih ljudi koji uživaju u blagodatima života takvog kakav je, što bi mogla biti vrlo dobra misao vodilja i za zapadnu civilizaciju.
Ovdje naprosto ne postoji konzumerizam, stres, svakodnevna utrka za materijalnim dobrima i ostalim “bolestima” od kojih pate naprednija (uvjetno rečeno) društva. Mnogo toga o radostima življenja mogli bismo naučiti od ovdašnjeg stanovništva.
Ronjenje na Fijiju
Kad želite isplanirati bilo kakvu ronilačku turu po Fijiju nedvojbeno ćete se susresti s gomilom problema koji se svode na zajednički nazivnik – koju regiju i kakvu vrstu ronjenja odabrati? Glavni problem će svakako biti vrijeme koje imate na raspolaganju jer Fiji nudi nekoliko zaista primamljivih ronilačkih odredišta razbacanih širom države.
Kad se skoncentriramo na geografiju, vrlo brzo ćemo shvatiti da (ako nemate baš mjesec dana na raspolaganju) ćete se morati odlučiti između dvije glavne fidžijske ronilačke regije, a to su one na glavnom otoku Viti Levu, ili pak na nešto sjevernijem otoku Vanua Levu. Što se tiče sjevernog Vanua Levu, glavni ronilački magnet je otočić Taveuni koji se nalazi jugoistočno od glavnog otoka. Ako ste ikada čuli za izraz da je Fiji “capitol of the soft coral diving”, to jest glavna svjetska destinacija za ronjenje u šumama mekih koralja, takva fraza odnosi se upravo na otočić Taveuni. U principu će to značiti da ciljano odlazite na ovaj otočić u želji da uživate u prekrasnom šarenilu područja prebogatog šumama mekih koralja i u nekakvim uobičajenim turističkim varijantama se vjerojatno nećete ni micati s ovog otočića. No, time vjerojatno svjesno odlučujete da ćete žrtvovati ostala ronilačka odredišta koja nudi Fiji, a koja su također spektakularna. Dakle, odluka nije nimalo jednostavna, zar ne?
![Fiji 14 OBAVEZNA IMG 3724](https://www.scubalife.hr/wp-content/uploads/2025/02/OBAVEZNA_IMG_3724-1024x768.jpg)
U tom smislu nikako ne treba zanemariti ronilačku ponudu glavnog otoka Viti Levu pa onda preciznije, na obližnjem južnom otočiću Beqa (ne treba ga zamijeniti s još južnijim Kadavu otokom). Upravo je otočić Beqa bio naš izbor za ronilačku avanturu na Fijiju, umjesto možda nešto poznatijeg Taveunija. Do Beqe se dolazi razmjerno jednostavno iako je ponešto udaljeniji od urbanih centara (i aerodroma), glavnog grada Suva ili pak gradića Nadi na suprotnoj strani Viti Levu otoka. Iz oba ova odredišta se vrlo jednostavno može bukirati cestovni transfer do Beqe koji ćete provesti u vrlo ugodnoj vožnji spektakularnim brdovitim krajolikom Fijija. Vožnja iz oba polazišta traje oko dva sata čime dolazite u Pacific harbour, malo mjestašce na obali iz kojeg vas čeka polusatna vožnja do otočića Beqa. Na Beqi pak onda ima nekoliko turističkih resorta od kojih je daleko najkvalitetniji Beqa lagoon resort koji se nalazi na zapadnoj strani otočića. Prekrasno uređeni bungalovi na osami gdje imate vlastiti komadić tropskog raja su sasvim dovoljni i za uživanje “normalnim” turistima. Usporedbe radi, ovdašnji resorti su kvalitetom i ljepotom samo mrvicu ispod onih mnogo razvikanijih maldivskih resorta koji su pak bez sumnje najljepši na svijetu.
Ronilački centar Beqa lagoon je vrlo vjerojatno jedan od najboljih na Fijiju s nekoliko odličnih, robusnih, aluminijskih natkrivenih brodica kojima se za kratko vrijeme dolazi i do udaljenijih lokacija. Interesantnih lokacija u okolini ima dvadesetak (ipak nismo uspjeli obići baš sve), ali je sedam dana ronjenja dovoljno da se obiđu one najvažnije.
Pearl rock i Franes rock
Lokacije najbliže laguni Beqe su Pearl rock i Franes rock, a u naravi su to dvije oveće sike, iliti tropski podvodni grebeni koji dopiru gotovo do površine mora. Već na njima se može susresti raskoš mnogobrojnih mekih koralja i lepeza tropskih gorgonija, iako s nešto manjom količinom ribe. No, ambijent je ipak prekrasan i predstavlja odličan uvod u ono što ćemo dalje moći očekivati na Fijiju.
Ovi grebeni su oblika gotovo okomito položenog valjka pa se ronjenja odvijaju kružnom rutom oko plašta valjka uz postupno smanjivanje dubine. Na vrhu se nalaze zanimljivi platoi prepuni moruzgvi anemona pa su ronjenja zanimljiva i na dubini te na najplićim dijelovima gdje se možete zadržati i veći dio vremena.
Svako popodne nakon završetka planiranih ronilačkih aktivnosti moguće je odraditi još pokoji uron s obale na house reefu lagune, što predstavlja odličnu priliku za pokoju makro fotografiju.
Seven sisters
Seven sisters su nešto udaljeniji nego što su Pearl i Franes rock, nalaze se na pola sata vožnje udaljeni od Beqe, a ovdje se radi o nizu manjih koraljnih grebena vrlo sličnih kao što su i prije spomenuti.
No, scenarij je puno zanimljiviji jer se nalazite gotovo u malom labirintu grebena koje obilazite sa svih strana pa je doživljaj gotovo unikatan. Ovdje ćete zamijetiti nešto veću količinu lion fisheva, riblje vrste koja, eto, počinje biti interesantna i nama u Jadranu.
Na Seven sisters se nalazi i nekoliko vrlo zanimljivih procjepa koji “prolaze” kroz pojedini greben (za vas koji znate, kao Bijelac na Lastovu). Količina ribe je također zamjetno veća pa i ovdje vjerojatno vrijedi ono zlatno pravilo – “što smo dalje, to je više ribe”.
Usput, vidljivost je bez iznimke na svim lokacijama odlična, slično kao u Egiptu, a temperatura mora je zadovoljavajućih 25 stupnjeva Celzija.
Carpet cove
Carpet cove je potpuno drugačija od prije spominjanih okomitih grebena. Radi se o velikom platou gotovo vodoravne konfiguracije ispresijecanom nizom malih koraljnih grebena pa se zbog toga i naziva Carpet (tepih).
Na prvi pogled nezanimljiv teren itekako je dinamičan jer je prepun malih tropskih koraljnih ribica te je prekriven velikom količinom mekih koralja. Carpet cove je ona lokacija zbog koje vam ipak nije žao što možda niste imali vremena posjetiti i Taveuni otok, svjetsku prijestolnicu mekih koralja. I ovdje ih ima u zavidnom broju te zdravog obrasta pa je atmosfera na ronjenju zaista lijepa i opuštajuća.
Ronjenje se odvija na više nego jednostavnih dvadesetak metara dubine, uz slaba do lagana strujanja, što predstavlja pravu uživanciju čak i za mnoge neiskusne ronioce kojih ovdje ima podosta.
Nikad se ne mogu oteti dojmu kako ti naši, manje iskusni ronilački prijatelji, u velikom broju slučajeva nisu ni svjesni da se nalaze na jednoj od najboljih ronilačkih destinacija na svijetu i da zaista trebaju cijeniti ono što tog trenutka doživljavaju.
Sidestreet
Nešto zapadnije od otoka Beqa nalazi se još manji otočić Yanutha koji je gotovo nenaseljen, s izuzetkom jednog omanjeg resorta za surfere. Ovdje se roni na dvije lokacije oko otočića (Sidestreet i Fantasea). Obje lokacije su daleko najbolje u širem akvatoriju i oduševit će sve ronioce.
Sidestreet je ogromni masiv jednog velikog grebena na kojem se nalazi mnoštvo zidova, usjeka i kanjona vrlo dinamične topografije. Prepun je gorgonija i mekih koralja te velike količine ribe. Ronjenje završava na također vrlo velikom platou dubine do pet metara koje bi u pravom smislu riječi moglo biti i zasebno ronjenje.
Slično kao i na ostalim grebenima ovog tipa, na platou prevladavaju velika polja anemona s pripadajućim scenarijem, ali ovdje je već i sam plato toliko velik da bi komotno “mogao proći” pod zasebno ronjenje.
Fantasea
Za Fantaseu se bez pretjerivanja slobodno može reći da predstavlja onaj najdojmljiviji kolaž svega što ste do tada vidjeli u okolici, s tim da je taj kolaž izveden na način kao da je priroda htjela da bude i najbolji mogući te da ovo ronjenje ostane u posebnoj uspomeni.
Ogromni zidovi, povremeno i vrlo duboki, nebrojeni kanjoni i usjeci, sve je potpuno obraslo gorgonijama i mekim koraljima što lokaciji daje fantastičan kolorit. Lokacija je inače i impozantnih dimenzija tako da jednim ronjenjem samo malo zagrebete pod površinu ovog čarobnog grebena.
No, ovo je jedna od onih lokacija radi koje vam uopće nije žao što ste potegnuli do do suprotnog kraja globusa i na kojoj ćete sami sebi sa smiješkom odgovoriti na pitanje “pa što mi je ovo uopće trebalo”.
Shark reef
Shark reef je ipak posebna priča. Na Fijiju, to jest na Beqi je ronjenje s morskim psima na lokaciji Shark reef jedinstvena prilika za ronjenje s morskim psima tigrovima. Ronjenje na Shark reefu ne odvija se svakodnevno, već otprilike dva do tri puta tjedno na lokaciji najudaljenijoj od ronilačkog centra (oko sat vremena vožnje) pa se treba i unaprijed predbilježiti.
Briefing prije odlaska na Shark reef je vrlo zanimljiv jer tada aktualna postaje informacija da je realno da će na lokaciji biti moguće vidjeti čak osam vrsta morskih pasa (nurse, whitetip, blacktip, grey reef, lemon, silky, bull i tiger shark). Radi se o klasičnom, doduše danas već rijetkom “bait“ ronjenju pri kojem vodiči privlače morske pse ostacima ribe.
Trojica vodiča obavezno su odjeveni u žičana odijela kakva su danas već također rijetkost, a ronioci se moraju u klečećem položaju poredati duž napravljenog zidića od koraljnih blokova, visine do metra, kojim su i fizički barijerom odvojeni od platoa gdje se odvija mamljenje morskih pasa.
Plato se nalazi na kojih petnaestak metara dubine, a odmah iza leđa ronilaca nalazi se oveći koraljni greben pa su time ronioci zaštićeni od bilo kakve mogućnosti potencijalno neugodne situacije velikih pasa iza vas.
Zajedno s roniocima u moru se nalazi još i barem pet do šest voditelja (osim trojice u žičanom odijelu) oboružanih metalnim motkama dužine dva metra koja služe da rastjeruju previše znatiželjne morske pse. Ozbiljnost organizacije ide čak i dotle da je zabranjeno oko ruke ili pričvršćenu za opremu imati kameru ili foto aparat, one moraju biti slobodne, to jest smiju se držati samo rukama. Nerijetke su situacije u kojima morski psi (tigrovi pogotovo) naprosto zagrizu i odnesu skupu igračku pa onda kako imate sreće, hoće li je ispljunuti odmah pa će ju koji vodič pokupiti, ili će ju tigar odnijeti u nepoznato…
Na Shark reefu se obavljaju dva uzastopna ronjenja i traju do sat vremena svako, započinju jednostavnim spuštanjem po prije spomenutom grebenu do točke iza zida gdje cijeli zaron provodite na koljenima. Zajedno s roniocima kreću i voditelji, od kojih dvojica nose plastičnu kantu za smeće prepunu ribljih ostataka. Morski psi već po zvuku motora brodica znaju da će brzo uslijediti gozba pa se okupljaju u većem broju još i prije početka zarona.
Ronjenja su, kao što i pretpostavljate, tehnički nezahtjevna i u tom smislu čak i dosadna, ali sam prizor je spektakularan. Na lokaciji zaista možete vidjeti sve nabrojane vrste pasa, neke manje aktivne, neke nešto agresivnije (pogotovo bullovi i silky psi) i svi se na svoj način bore za komadić plijena koji ih čeka.
Prizori patroliranja pasa u plavetnilu su najzanimljiviji, a svi željno očekuju i tigrove koji su kruna ovakvih ronjenja. Tigrovi su zaista veliki, do čak pet metara, a uokolo njih kruže svi ostali psi koji vas na ovim ronjenjima uopće ne zanimaju. Rijetka su mjesta na svijetu gdje možete sa sigurnošću otići na ronjenje s tigrovima, to su Fuvahmulah na jugu Maldiva ili White sand beach na Bahamima. Beqa Shark reef eto također ipak spada u jedno od njih.
Stvarni opis ovog doživljaja ćete najbolje vidjeti na fotografijama koje govore tisuću riječi, ali ukratko, tigrovi su možda ne toliko agresivni, koliko su izuzetno znatiželjni i bez problema će vam se približiti i na metar da provjere što vi to tamo radite i što držite u rukama tako da je cijelo vrijeme potrebna izuzetna koncentracija i vas kao turista i brojnih voditelja koji su često prisiljeni odgurivati ih metalnim šipkama. Zbog toga ovo ronjenje ipak nije baš za svakoga, a neki ronioci su zbog stresa čak i odustali od drugog ronjenja. No nama je to bilo prekrasno iskustvo za fantastičan završetak ronilačkog tjedna na Fijiju.
Više o Fijiju i ronjenju u polinezijskom podmorju pročitajte u 53. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.