U proteklih nekoliko godina znanstvenici su identificirali više od 180 vrsta fluorescentnih riba.
Studiju koja se bavi proučavanjem tog fenomena predvode znanstvenici iz američkog instituta American Museum of Natural History, a ronioci često samostalno prijavljuju svoja opažanja i šalju im fotografije. Ipak, i nakon višegodišnjeg proučavanja još uvijek nije jasno čemu služi ta neobična osobina nekih riba. Razvile su se mnoge teorije, od one da se neke ribe tako pokušavaju zaštititi od grabežljivaca, do one da privlače plijen, ali ni jedna nije potvrđena.
Valja naglasiti da ovo nije bioluminiscencija, već biofluorescencija. Naime, bioluminiscencija je već dugo poznata sposobnost dubokomorskih riba da produciraju vlastitu svjetlost tako da molekulu luciferina oksidiraju u oksiluciferin pri čemu se oslobađa svjetlost, a brzinu reakcije određuje prisutnost enzima luciferaze. Znanstvenici procjenjuju da sposobnost bioluminiscencije ima oko 80% riba koje žive dublje od granice svjetlosti.
Biofluorescencija je pojava koja je dugo bila poznata među organizmima kao što su koralji i meduze. Ribe biofluorescenciju izvode pomoću proteina koji upija svjetlost, mijenja joj valnu duljinu i onda emitira svjetlost druge valne duljine. Dakle, to je proces tijekom kojeg organizam apsorbira svjetlo, transformira ga i emitira u drugoj boji. Drugim riječima, ovdje ne dolazi do kemijskih reakcija niti organizmi sami proizvode svjetlost uz pomoć svoje vlastite energije. Upravo to i jest zanimljivost ovog fenomena. Naime, one fluoresciraju u neonskim nijansama plave, crvene, narančaste i zelene, a neke od njih ne emitiraju svjetlost samo površinski, već im i unutrašnjost tijela postane gotovo transparentna i fluorescentna. Ove neobične vrste pronađene su na nekim tropskim koraljnim grebenima Bahama, Kariba i Solomonskih Otoka.
