Vjerujemo da svi naši čitatelji imaju zavidno iskustvo ronjenja na jadranskim lokacijama.
Bez obzira na to jeste li “usmjereni” na samo jednu, vama dragu lokaciju, ili se pak ubrajate u stare ronilačke vukove koji mogu reći da su obišli većinu Jadrana, nepogrešivo će vas povezivati jedna zanimljiva činjenica. Ta je da vam je razliku između prosječnog i savršenog ronjenja dosta često činilo prisustvo ili pak odsustvo gorgonija. Naravno da ovdje ne mislimo na ronjenja na olupinama koja su po mnogo čemu specifična, već na ona “obična” ronjenja gdje ćete vidjeti pokoju plovu riba, ponekog jastoga ili hobotnicu, ili škarpinu skrivenu u kakvom usjeku. Navikli smo već i na situaciju da “tražimo” bilo kakav zid jer je to mjesto koje uron sigurno čini zanimljivijim. A onda će onu najvažniju prevagu odnijeti upravo prisustvo gorgonija. Iako većina vas to već zna, spomenut ćemo da gorgonije nisu biljke već životinje iz razreda koralja te porodica Gorgoniiade i Plexauridae. Na Jadranu poznajemo gotovo desetak vrsta gorgonija, ali s ronilačke točke gledišta najzanimljivije su nam tri vrste. To su morsko stabalce koje često imenujemo žutom gorgonijom, zatim crvena rožnjača koju često nazivamo crvenom gorgonijom te lepezasta rožnjača (uz nju su vezani iskrivljeni nazivi poput dubinske gorgonije ili gerardije).
- Morsko stabalce (Eunicella Cavolinii)
Ova vrsta gorgonije je naširoko poznata pod jednostavnim nazivom žuta gorgonija. Pripada porodici Gorgoniidae te rodu Eunicelaria. Široko je rasprostranjena u Jadranu i na cijelom Sredozemlju pa i Atlantiku. Karakterizira je lepeza grana sličnih drveću koje rastu u jednoj ravnini i može doseći dužinu pedesetak centimetara. Uglavnom je žute boje, mada nisu rijetki ni primjerci narančaste pa čak i narančastocrvene boje. Iako im je prirodno stanište na plićim zidovima s nešto izraženijim strujama, često se mogu zateći i u plićaku već do desetak metara dubine na nešto razvedenijem terenu. Prisustvo morskih strujanja omogućava im prinos planktona i kisika.
Na Jadranu je pronalazimo doslovno svugdje, počev od zapadne obale Istre pa sve do Prevlake, na lokacijama uz kopno pa sve do najudaljenijih otoka. Najgušće kolonije ovih gorgonija zapažaju se između petnaestak i trideset metara dubine, a područja na kojima ih ima više nego drugdje su otoci Pag, Kornatsko otočje te većina otoka južnoga Jadrana. Iako se među ronilačkom populacijom uvriježilo mišljenje da žuta gorgonija obitava uglavnom u plićim područjima, zabilježen je zavidan broj primjeraka na dubinama od preko stotinu metara dubine. Vrlo slična izgledom žutoj gorgoniji je i bodljasta rožnjača, ali je ona u Jadranu znatno rjeđa.
- Crvena rožnjača (Paramuricea Clavata)
Crvenu rožnjaču puno češće nazivamo crvenom gorgonijom. Pripada porodici stabalaca ili Plexauridae, rodu Rožnjača ili Paramuriceae. Ovo je vjerojatno najpoznatija, a ujedno i najljepša gorgonija jadranskoga podmorja. Obitava na cijelom Mediteranu. Kod nas je puno više rasprostranjena na srednjem i južnom Jadranu, mada postoje stabilne kolonije i na sjevernom, poput ponekih hridi na Krku, Cresu i Lošinju. Najgušće kolonije ovih gorgonija nalaze se na okomitim zidovima naših najudaljenijih otoka kao što su Kornati, Hvar, Vis, Korčula i Lastovo. Slično kao i žuta gorgonija, idealna staništa su na okomitim podvodnim liticama zaklonjenim od sunca te u području jačih struja pa je uobičajeno da crvene gorgonije susrećemo tek na nešto većim dubinama, u pravilu više od trideset metara. Nerijetko se na određenim lokacijama prve kolonije mogu susresti tek na četrdesetak i više metara. No, postoje i lokacije gdje crvenu gorgoniju susrećemo neuobičajeno plitko, kao u okolici otoka Ista već na sedamnaest metara dubine, a oko Hvara već na dvadesetak.
Građa lepeza crvene gorgonije slična je poput žute, ali je mnogo gušća i raširenija, a česti su primjerci lepeza polukuglastog oblika kako bi se poboljšala efikasnost prikupljanja planktona. Mogu narasti i više od metra. Ove gorgonije stekle su epitet najljepših u Jadranu zbog toga što se (uslijed velike dubine) na prvi pogled čine tamnoplavima, no kada se osvijetle ronilačkom svjetiljkom odaju prekrasnu tamnocrvenu boju. Valja spomenuti i posebnu biološku varijaciju ove gorgonije koja se očituje u crveno-žutoj obojenosti njenih grana, što čini vrlo lijepi prizor. Iako takve gorgonije zovemo žuto-crvenima, radi se o normalnim crvenim gorgonijama sa “začinom” igre prirode. Takve varijacije su vrlo rijetke i u Jadranu ih nalazimo samo na Sušcu, uokolo Blitvenice i sličnim izoliranijim lokacijama.
- Lepezasta rožnjača (Paramuricea Placomus)
Treća vrsta gorgonije koju, zbog rijetkih nalaza uglavnom na velikoj dubini, često nazivamo dubinskom gorgonijom. Također je učestao i ponešto iskrivljeni naziv gerardija. Kao i crvena gorgonija, ova rožnjača pripada porodici Plexauridae te rodu Paramuriceae. Ova gorgonija ima nekoliko vrlo značajnih karakteristika. Prva je da su vrlo rijetke i uglavnom obitavaju na dubinama oko pedesetak metara, a pliće kolonije su izrazito rijetke. Druga je vrlo dojmljiva i prekrasna žuto-zelena boja koja se često može učiniti fluorescentnom. Nadalje, ova gorgonija često raste isključivo kao jedinka (ne postoje polja) i bez problema dosiže dimenzije i od preko dva metra. Toliko se teško nalaze da ih većina ronilaca i imenuje po mjestu nalaza pa su kod nas poznate kao gorgonija s Biševa pod špiljom, pa gorgonija sa sike Bijelac, pa ona s Trstenika, pa ona sa sike Planičić i tako dalje. Također ih karakterizira vrlo čvrsto osnovno stablo koje u podnožju može biti debljine i preko dvadeset centimetara, a tvrdoće drveta.
Na nekim mjestima ove rožnjače možemo naći kao jedinke unutar kolonije crvenih gorgonija, što predstavlja nezaboravan prizor. Ipak, najčešće rastu pričvršćene za kamenu podlogu kao izolirane jedinke.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.