Puževi (Gastropoda) su najbrojnija skupina mekušaca (Mollusca) koji su, za razliku od glavonožaca (Cephalopoda) i školjkaša (Bivalvia), osim mora i slatkih voda, uspjeli nastaniti i kopno.
Posebnu pažnju ronilaca i podvodnih fotografa privlači red gološkržnjaka (Nudibranchia) koji su poznatiji kao puževi golaći. Ovi mali simpatični morski puževi neobičnog izgleda najraznobojnija su stvorenja na našem planetu. Oblik tijela im je vrlo različit, a najčešća veličina je svega jedan do tri centimetra. Na glavi imaju rinofore, ticala kojima prikupljaju podatke o okolini (miris, okus) i mogu ih po potrebi uvući. Ispod rinofora nalaze se jednostavne oči koje mogu razabrati tek nešto više od svjetla i tame.
Pošto nemaju kućicu koja bi im pružila utočište i sigurnost, puževi su razvili druge načine zaštite od grabežljivaca. Neke vrste su se bojom i oblikom prilagodile okolini tako da ih je gotovo nemoguće primijetiti. Suprotno njima, druge vrste su se potrudile da svojim jarkim bojama budu što uočljiviji. Na taj način upozoravaju potencijalne predatore da su otrovni ili neukusni. Tako su boje postale njihovo glavno oružje u obrani od neprijatelja. U ždrijelu puževa se nalazi poseban organ za usitnjavanje hrane koji se zove trenica ili radula. Hrane se spužvama, moruzgvama, obrubnjacima, mahovnjacima, a kod nekih vrsta je zabilježen čak i kanibalizam. Često pohranjuju otrovne tvari iz organizama kojima se hrane kako bi se zaštitili od neprijatelja. Unatoč brojnim mjerama zaštite, puževi golaći nisu imuni na grabežljivce. Njima se hrane rakovi, zmijače, vlasulje i druge vrste puževa golaća.
Na stražnjem dijelu tijela jedne skupine puževa golaća nalaze se sekundarne škrge koje izgledaju kao perjanica i mogu se po potrebi uvući. Druga pak skupina nema tu perjanicu, ali zahvaljujući brojnim izraslinama (cerata) imaju veliku površinu tijela koja im služi za izmjenu plinova. Po ovim prilagodbama puževi golaći su i dobili znanstveno ime Nudibranchia (latinski nudus- gol, grčki branchia-škrge). Puževi golaći su dvospolci, imaju reproduktivne organe oba spola, ali nemaju mogućnost da sami sebe oplođuju pa im je za produženje vrste ipak potrebno pronaći partnera. Jaja polažu u velikom broju u obliku želatinoznih spirala na kamenje i morske biljke. Životni vijek ovih nježnih morskih stvorenja je kratak. Iznosi od nekoliko tjedana do godinu dana. Pojavljuju se u svim oceanima, a do sada je otkriveno preko 3000 vrsta. Najviše im odgovaraju plitke vode toplih mora gdje su najbrojniji. U Jadranu je do sada otkriveno stotinjak vrsta. Većina živi na morskom dnu, a neke vrste žive u slobodnoj vodi. Najčešći su na dubinama od jednog do 30 metara.
- Cratena peregrina
Tijelo mu je mliječno bijele boje, a između rinofora i ticala ima dvije narančaste mrlje. Naraste do tri centimetra dužine, živi na dubinama od pet do 50 metara. Hrani se obrubnjakom (Eudendrium), žarne stanice koje pojede pohranjuje u vrhovima cerata koje mu služe za obranu i svojim jarkim bojama signaliziraju da nije jestiv. Rasprostranjen je u Sredozemnom moru i uz obližnje obale Atlantika.
- Dendrodoris grandiflora
Tijelo ovog puža prošarano je sivo-smeđim mrljama. Na rubu plašta ima radijalne pruge koje ga razlikuju od sličnog puža Dendrodoris limbata koji ima žutu ili bijelu liniju paralelnu s rubom plašta. Ima dobro razvijenu škržnu rozetu i rinofore koje po potrebi uvlači. Naraste do 10 centimetara, živi na tvrdom dnu, najčešće ispod kamenja i među spužvama na dubini do 30 metara. Rasprostranjen je u Sredozemnom moru i uz obližnje obale Atlantika.
- Dendrodoris limbata
Puž je promjenljive boje, najčešće smeđ, prošaran žutim ili narančastim uzorkom, ali može biti i potpuno crn ili tamno smeđ. Na rubu plašta ima bijelu ili žutu traku, što ga razlikuje od slične vrste Dendrodoris grandiflora. Naraste do osam centimetara, ima veliku škržnu rozetu smještenu sasvim pozadi. Hrani se spužvama roda Suberites. Živi na pješčanom dnu na dubinama od tri do 30 metara. Endemska je vrsta Mediterana.
- Dondice banyulensis
Osnovna boja puža je blijedo narančasta, koja na vrhovima cerata prelazi u žarko narančastu. Specifične bijele pruge se protežu duž cijeloga tijela. Središnja između prstenastih rinofora i dvije bočne ispod ruba cerata. Unatoč atraktivnom izgledu i veličini (naraste do sedam centimetara) ovaj endem Sredozemlja ostao je nezapažen sve do 1960. godine, kada su ga Portmann i Sandmeier prvi opisali kao novu vrstu. Puž se hrani žarnjacima iz roda Eudendrium, živi na dubinama od pet do 50 metara.
- Felimare orsinii
Tijelo puža je tamno plave boje s tri uzdužne bijele linije (jedna na sredini leđa i dvije uz rub plašta). Rinofori su koso listićasto narebreni. Naraste do jedan i pol centimetar, hrani se spužvama iz roda Cacospongia. Izrazito je mediteranska vrsta, obitava na dubinama pet do 30 metara.
- Felimare picta
Najveći je predstavnik roda Hypselodoris u Sredozemlju i može narasti do 12 centimetara. Plašt mu ne prekriva cijelo tijelo, ima oblik kovrčave perjanice i završava odmah iza škržne rozete. Osnovna boja, kao i boja i oblici šara su vrlo varijabilni. Rasprostranjen je u Sredozemnom moru i cijelom Atlantskom oceanu. Hrani se spužvama Dysidea fagilis, Ircinia fasciculata i Peraplysilla spinifera. Živi na sjenovitim stijenama na dubinama do 50 metara.
- Felimida luteorosea
Uobičajena veličina puža je između dva i tri centimetra. Njegova markantna obojenost koja se sastoji od žarko žutih pjega na ružičastoj ili ljubičastoj podlozi olakšava identifikaciju i čini ga jednim od najljepših mediteranskih puževa golaća. Najčešće ga nalazimo na sjenovitim stijenama ili u livadama posidonije na dubinama 10 do 15 metara. Hrani se spužvama Aplysilla rosea i Spongionella pulchella.
- Flabellina affinis
Osnovna boja tijela je ljubičasta, brojna cerata se granaju iz plašta u obliku snopova. Najčešće je nalazimo na obrubnjaku (Eudendrium) kojim se i hrani. Žarne stanice koje pojede pohranjuje u vrhovima cerata koje joj služe za obranu i svojim jarkim bojama signaliziraju da nije jestiva. Tijelo joj je prozirno tako da se u unutrašnjosti može vidjeti crvenkasta probavna cijev. Rinofori su dugački sa svojstvenim prstenastim izraslinama – lamelama. Naraste do tri centimetra dužine i živi na dubinama od tri do 30 metara.
Više o puževima golaćima koji žive u Jadranu te kako ih raspoznati čitajte u 22. broju SCUBAlife magazina (prosinac 2015.).
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
