Održavanje ISO i RSTC standarda propisano je za sve ronilačke asocijacije koje pružaju usluge ronilačke obuke, ali pravu kontrolu kvalitete obuke zapravo ne vrše te agencije.
Naime, kod pružanja usluga ronilačke obuke (ronilački tečajevi) često nedostaje nadzor od strane glavnih certificiranih pa se već godinama u ronilačkim krugovima postavlja pitanje “tko kontrolira kvalitetu obuke ronilaca”.
Većina ronilačkih instruktora povezana je s jednom ili više ronilačkih agencija za certificiranje i pritom se moraju pridržavati standarda agencija, koristiti odobrene materijale i slijediti navedene procedure. Ti ugovori često uključuju zahtjeve kao što su održavanje ažurnog osiguranja, obuka o prvoj pomoći i kisiku te poštivanje lokalnih zakona. No, iako agencije definiraju standarde i izdaju certifikate, one ne kontroliraju dnevne operacije ronilačkih centara ili ronilačkih instruktora. Zapravo, većina ugovora jasno navodi da agencija nije odgovorna za postupke ili odluke instruktora tijekom obuke.
Naravno da ovakva procedura ostavlja prazninu. Ronilačka asocijacija je postavila pravila, ali je često daleko od mjesta gdje se pravila primjenjuju i ne kontrolira ih. Ronilačke organizacije za obuku ronilaca nisu regulatori i nemaju zakonske ovlasti, niti globalnu infrastrukturu za praćenje svakog ronilačkog tečaja. Ronilačka edukacija mora biti fleksibilna i prilagodljiva lokalnim sredinama, pravnim okvirima i uvjetima. Ono što funkcionira u tropskom odmaralištu možda nije prikladno u kopnenom kamenolomu s hladnom vodom. Štoviše, nacionalni propisi često imaju veću težinu. U mnogim državama instruktori i ronilačke operacije također moraju poštivati nacionalne zdravstvene i sigurnosne propise. Te zakonske obveze često idu dalje od preporuka agencija.
Jedan zanemaren, ali snažan oblik kontrole kvalitete je osiguranje od profesionalne odgovornosti. Instruktori moraju biti osigurani da rade zakonito i pouzdano. Ali osiguravajuća društva mogu, a često to i čine, odbiti obnoviti police, ako instruktor ne poštuje industrijske standarde ili se utvrdi da je nemaran. Ovo djeluje kao tihi, ali učinkovit filter i kontrola kvalitete obuke. Nijedan instruktor ne želi biti u poziciji u kojoj se ne može osigurati pa to motivira instruktore da održavaju svoje vještine, da drže papirologiju ažurnom, a svoju obuku temeljitom i dosljednom.
Možda je najveća promjena u igri posljednjih godina bio utjecaj samih kupaca, to jest tečajaca. Društveni mediji, platforme za recenzije i internetski forumi daju roniocima glas i to glasan i jasan. Ronilački centri i instruktori u konačnici oblikuju ronilačko iskustvo, a ne logotip na certifikacijskoj kartici. Kvaliteta edukacije ronilaca ne ovisi o tome koju agenciju koristite, već o tome koliko dobro je ronilačka obuka provedena. Standardi su važni, kao i materijali za obuku i strukturirano napredovanje, no jednako su važni profesionalizam, komunikacija, povratne informacije u stvarnom vremenu i predanost stalnom poboljšanju.
U modernoj ronilačkoj industriji osiguranje kvalitete ronilačke obuke zajednička je odgovornost ronilačke agencije, instruktora koji provodi obuku i osiguravatelja koji upravlja rizikom, a klijenti su sada informiraniji nego ikad pa imaju posljednju riječ. Evolucijom digitalnih alata i učinaka recenzija na društvenim mrežama “kontrola kvalitete” ronilačke obuke događa se iznad i ispod površine i u rukama je polaznika ronilačkih tečajeva.
