Maska je jedan od (pre)često zanemarivanih dijelova ronilačke opreme, iako spada u jedini komad opreme koji se nikada ne bi smio posuđivati.
Razlog tome je njena osobina da se upotrebom prilagodi obliku lica i svaka drukčija fizionomija će je deformirati. Vjerojatno već svi znate kako se treba odabrati maska, ali nije naodmet ponoviti. Bez obzira kakvu masku birate (izuzevši neke za tehničko ronjenje), postoji samo jedan način provjere njene prilagođenosti licu; postavite masku na lice (bez stavljanja remena) te udahom kroz nos stvorite lagani podtlak u maski i zadržite dah. Ako maska ostane na licu, iako ste prestali s udahom, uz uvjet da nigdje ne pritišće ili žulja, onda ste odabrali pravi model za vas. Kupujete li istu masku ponovno, svejedno ponovite postupak jer sve maske iz iste serije ili modela ne moraju biti potpuno jednake. Osim toga, pri kupnji treba provjeriti ima li maska temperirano sigurnosno staklo jer se ono u slučaju pucanja mrvi u komadiće bez oštrih rubova i time će smanjiti mogućnost ozljeda očiju ili lica. No, ima tu još pravila kojih bi se trebalo držati. Recimo, maske s neurednim otiskom kalupa, matiranom ili suviše sjajnom površinom koja izgleda kao da je nauljena upućuju na slabiju kvalitetu materijala i neurednost izrade. Većina ronilaca također će izbjegavati prozirne modele koji atraktivno izgledaju, ali su upitne upotrebljivosti. Naime, u ronjenju na dah i podvodnom ribolovu, kada se veći dio vremena provodi na površini, svjetlosni odbljesci i česta dvostruka slika u prevelikoj mjeri zamaraju oči.
Danas se na tržištu nalazi toliki broj različitih modela maski da je vrlo teško odlučiti se kakvu masku kupiti. Osnovna podjela bazirana je na maske za ronjenje na dah i na maske za scuba ronjenje.
Pogledajmo najprije kakve su to apneaške maske i na što treba obratiti pažnju prilikom njihove nabavke. Naime, ukoliko vas zanima ronjenje na dah, ili podvodni ribolov, morate znati da se maske za ronjenje na dah bitno razlikuju od maski za ronjenje s autonomnim ronilačkim aparatom. Osnovna razlika kod maski za ronjenje na dah u pravilu je u veličini, odnosno volumenu. Što je maska “plića”, to će biti prikladnija. Prilikom zaranjanja u dubinu, zbog promjene i povećanja tlaka, maska nam se sve više priljubljuje uz lice što može biti jako bolno i dovesti do barotraume očiju ako taj pritisak ne izjednačimo. Potrebno je puhnuti u masku dok ronimo kako bi se smanjio pritisak. Što je maska veća (što ima veći volumen), to će nam više zraka biti potrebno da izjednačimo tlakove. Zbog toga su za ronjenje na dah prikladnije maske manjega volumena kako bismo smanjili nepotrebnu potrošnju zraka te time produžili sam boravak pod vodom.
Prilikom odabira maske za apneju bitno je odrediti hoće li se maska koristiti za podvodni ribolov ili za, primjerice, natjecateljski freediving (dubinsku apneju), obaranje dubinskih rekorda i slično. Za podvodni ribolov idealne su maske malog volumena i velikog vidnog polja. Ribolovcima je to poprilično važno kako bi neprestano mogli nadgledati situaciju pod vodom i “držati sve na oku”. Za natjecateljsko ronjenje na dah vidno polje nije toliko važno. Bitan je što manji volumen, a neki freediveri čak i izbjegavaju korištenje maske kako bi sačuvali što više kisika i produžili si boravak pod vodom. Umjesto maske koriste kvačice (štipaljke) koje su dosta veće od plivačkih kvačica za nos. Korištenjem njih izbjegavaju korištenje ruku za pritiskanje nosa i kompenziranje tlaka u ušima. Na taj način osiguravaju si znatno opušteniji zaron.
S druge pak strane, ronilačke maske većeg volumena uglavnom se koriste kod ronjenja s bocama ili ronjenja na dah u plitkom, jer pružaju znatno veće vidno polje, a kompenzacija ne predstavlja problem. Kao što znate, većina ronilačkih maski sastoji se stakla, odnosno stakala, obrazine izrađene od silikona ili gume, okvira te remena. Kod ronjenja je bitno da dio koji prekriva nos bude u sklopu obrazine maske jer u protivnom neće biti moguće kompenziranje tlaka i može doći do ozljede. Materijal koji se danas najčešće koristi za proizvodnju ronilačke maske je silikon, a ponekada i guma, s time da obrazina koja je izrađena od silikona ima duži vijek trajanja od maski kojima je obrazina izrađena od gume. Prednost silikonskih maski je i bolje prianjanje na lice ronioca, veća otpornost na sol i sunce, a valja spomenuti da gotovo i nema alergijskih reakcija na silikonsku masku, što s gumom nije slučaj. A za one koji cijene estetiku, recimo i to da takva maska ostavlja znatno manje tragova prianjanja na licu.
Posebna priča su, takozvane, “frameless” maske koje nemaju klasični okvir, nego su obrazina i staklo maske izravno spojeni. Kod takvih maski stakla su puno bliže očima što pruža širi, odnosno bolji pogled u svim smjerovima, a zbog manjeg volumena i lakše su za čišćenje. Prednost im je i što su lako “sklopive” (mogu se bez problema spremiti u džepove na kompenzatoru što ih čini idealnim kao rezervne maske). Te karakteristike “frameless” maski dovele su posljednjih godina do povećane popularnosti takvih maski među roniocima, posebno onima koji se bave tehničkim uronima, tako da sve veći broj proizvođača ronilačke opreme nudi svoje “frameless” modele.
Nadalje, valjalo bi izdvojiti i maske namijenjene podvodnim fotografima, odnosno modelima, koje su izrazito velikog volumena i retro dizajna na kojima se vidi cijelo lice. Kada smo kod podvodne fotografije, istaknimo i sve popularnije maske koje u sebi imaju integriranu digitalnu foto i video kameru, iako su one različite od prethodno spomenutih maski za podvodne fotografe. Naime, radi se o “klasičnim” maskama koje na vrhu imaju integriranu kameru, a opcionalno se mogu naručiti i svjetiljke koje se pričvršćuju sa strane.
Moderne tehnologije nude i maske s brušenim dioptrijskim staklom ili umetke koji se jednostavno namjeste u maski, čime su, posredno, nekadašnji “Superman-liječnički pregledi” postali prošlost pa i osobe s vrlo lošim vidom mogu uživati u svim čarima podmorja.
Za kraj smo ostavili “fullface” maske i ronilačke kacige koje se prvenstveno koriste u komercijalnom i tehničkom ronjenju. Radi se o maskama koje pokrivaju cijelo lice i najčešće imaju ugrađen mikrofon, odnosno mogućnost komunikacije, bilo s kolegama roniocima, bilo s osobama na površini. Na neke od takvih maski moguće je postaviti i rasvjetu, a istaknimo i da se one vrlo često koriste u kombinaciji sa suhim odijelima. Sve to omogućava njihovo korištenje u ekstremnim uvjetima poput izuzetno hladne vode, ili zagađene okoline te su primarno namijenjene ljudima koji se bave profesionalnim ronjenjem.
