Uho je organ koji ronioci najčešće poznaju bolje od “običnih ljudi” i uglavnom se pažljivo odnose prema njemu.
Koliko je uho važno roniocima možemo zaključiti kad pogledamo statistiku koja kaže da je najučestalija komplikacija kod ronilaca upravo barotrauma bubnjića (membrana tympanica) u uhu.
Znamo da je nemogućnost izjednačavanja tlaka u uhu eliminirajući faktor za ronjenje pa su ronioci prilično oprezni prema svojim ušima. Postoje ljudi koji vjeruju da je sićušni utor na bajunetu kapice olovke, poput onog kod ključeva, prikladan za uklanjanje ušnog voska, no malo je vjerojatno da će pažljivi ronilac umetnuti u svoj ušni kanal predmete koji bi mogli trajno oštetiti uho (poput ključeva ili kapica za olovke). Općenito govoreći, mi kao ronioci ne radimo takve gluposti.
Ipak, svjedoci smo nekih loših praksi među roniocima i neroniocima. Slučajno bi čak i neki ronioci mogli pokušati ukloniti dio voska iz uha korištenjem neprikladnih alata poput dijelova čačkalica i štapića. Također, preduboko guranje štapića za uši može oštetiti bubnjić. Tako oštećeno uho pri ronjenju se lako može još jače povrijediti i tu nastaje ozbiljan problem. Važno je zapamtiti da se s probušenim bubnjićem ne roni! Ako se perforacija dogodi u vodi, ronjenje se mora odmah prekinuti i u pratnji drugog ronioca izroniti vodeći računa o dekompresijskom režimu. Perforacija bubnjića najčešće zacijeli spontano nakon šest do 12 tjedana (male perforacije i brže). Ako se to ne dogodi, specijalisti za bolesti uha, grla i nosa (otorinolaringolozi) mogu operativnim zahvatom (timpanoplastika) rekonstruirati bubnjić.
Također, čak i blaga upala uha ozbiljan je problem s kojim se ne roni. No, nažalost, neki ronioci osnaženi iskustvom najvjerojatnije će pokazati višak samopouzdanja i zanemariti blažu upalu uha te zaroniti. Takvo nešto može ih koštati ozbiljne ozljede i dugotrajnog neronjenja. Većina ronilaca, a još veći broj neronilaca, obično pripisuje osjećaj punoće u ušima i prigušeni sluh višku ušnog voska, iako je u mnogim slučajevima to simptom problema sa srednjim uhom. No, kao i svi i ronioci, bilo početnici ili instruktori, u velikom su iskušenju postavljati samodijagnoze uz pomoć zloglasnog ‘internetskog savjetovanja’. Tada stvari postaju nezgodne i često se događaju ozbiljne ozljede uha tijekom ronjenja.
Naime, bubnjić u uhu može perforirati i zbog upale srednjeg uha, ali i terapijskog proboja (miringotomija). Ako se bitno otežano izjednačava tlak u ušima, ronjenje treba preskočiti. Kod prehlada, sinusitisa i alergija mnogi su skloni nakapati u nosnice dekongestivne kapi za nos. To je iznimno rizično i ne smije se raditi. Čim kapi ostvare učinak, izjednačavanje tlaka se olakša. No, to je jako varljivo jer tijekom ronjenja djelovanje kapi može prestati, sluznica otekne ili se nakupi katar, kanali se zatvore i ostane zarobljen zrak u sinusima i ušima. U izronu zarobljeni zrak ekspandira i uz vrlo jake bolove dovodi do oštećenja struktura u kojima se nalazi, prije svega unutarnjeg uha i sinusa.
Naravno, problem koji roniocima ne treba posebno ni naglašavati je prekasno izjednačavanje tlaka u uhu i nastavak zarona na silu (kad ne uspijemo izjednačiti tlak u uhu). Ako ne možete izjednačiti tlak u uhu, smanjite dubinu i pokušajte ponovo, a ako ne ide, radije prekinite zaron.
