Boto, lokalno i boutu, kojeg često nazivaju i amazonskim riječnim dupinom, riječni je dupin koji živi u rijekama Južne Amerike.
Možda i niste čuli za ovog dupina, ali ste ga sigurno vidjeli na slikama, a prepoznati ga možete po karakterističnoj ružičastoj boji. Kako bismo podigli razinu svijesti o ovoj uistinu prekrasnoj vrsti, odlučili smo s vama podijeliti nekoliko zanimljivih činjenica o njima.
Moguće ih je vidjeti u raznim nijansama ružičaste i sive boje. Poznat je po svojoj ružičastoj boji, ali mnogi ne znaju da dolazi u velikom broju nijansi. Rađaju se sivi, a kako stare siva se boja polako “ispire” i počinju poprimati karakterističnu ružičastu boju, slično kao sa psima dalmatinerima i njihovim točkicama. Konačna nijansa ovisi o njihovom ponašanju, smještaju kapilara, prehrani i izlaganju sunčevoj svjetlosti. Jedinke mogu varirati od potpuno sive sa svega nekoliko ružičastih točkica pa sve do izrazito ružičaste, a kada se uzbude postaju žarko ružičasti, slično kao kad se ljudi zarumene.
Najveći su od svih slatkovodnih vrsta dupina i imaju najveći mozak. Mogu narasti do 2,7 metara dužine i težiti do 181 kilograma, a životni im je vijek 30 godina. Što se tiče mozga, kapacitet im je 40% veći nego u ljudi.
Žive više samački od svih ostalih dupina. Kako dupine najčešće susrećemo u velikim skupinama jer su izrazito socijalna bića, neobično je što ova vrsta dupina obitava u grupama od dva do četiri člana. Doduše, u nekim hranom bogatim područjima moguće ih je pronaći i više na jednome mjestu, ali takvi su slučajevi izuzetno neuobičajeni. Usprkos većinsko samačkom životu, jako su znatiželjni i ekstrovertirani te često samoinicijativno stupaju u kontakt s ljudima.
Nevjerojatno su spretni. Za razliku od drugih dupina imaju “nestopljene” vratne kralješke. To im omogućava zakretanje glave za 180 stupnjeva zahvaljujući čemu mogu savršeno manevrirati oko korijenja drveća, stijena i ostalih podvodnih riječnih prepreka. Također, mogu i plivati mašući jednom perajom prema naprijed, a drugom prema nazad što im pruža veću preciznost. Često plivaju naopako kako bi bolje promotrili riječno dno. Kakvi cirkusanti, zar ne?
Prati ih hrpa mitologije. Predmet su mnogih južnoameričkih legendi. Prema jednoj od njih ovi delfini noću poprimaju oblik zgodnoga muškarca koji zavodi žene iz sela. Druga pak tvrdi kako vas, ako plivate sami, mogu navabiti u magičan podvodni grad. Često se smatra da će vam donijeti lošu sreću, ako ih makar i nenamjerno ozlijedite ili slučajno konzumirate njihovo meso. No, taj njihov polumagični status pomogao je očuvanju vrste jer je ljude poticao na to da ih čuvaju i dobro tretiraju.
