Iako se godinama smatralo da je Krk najveći hrvatski otok, suvremenija i preciznija geografska mjerenja sugeriraju da bi taj naslov trebao preuzeti Cres.
Cres se smatra i jednim od naših najizduženijih otoka te ima i treću po dužini obalnu crtu od svih hrvatskih otoka. Turizam na Cresu se do danas uspio othrvati neželjenoj pojavi koja je boljka mnogih naših otoka poput Hvara ili čak i Krka – pretjeranoj masovnosti. Cres se razvija planski, koristeći svoje resurse i adute koji su posebni u našim okvirima. Hotela na otoku ima vrlo malo pa je i zbog toga turizam ovdje drugačiji, gotovo da možemo reći da je u glavnini baziran na obiteljskim gospodarstvima i kamping naseljima. Jedna od zanimljivih činjenica vezanih za Cres je da nije pretjerano naseljen, niti ima mnogo većih urbanijih središta.
Na otoku Cresu u naselju Beli je i svjetski poznato sjedište Eko-centra Caput Insulae koji se bavi zaštitom i proučavanjem bjeloglavih supova. Zahvaljujući sustavnim programima zaštite i istraživanja, supovi su danas jedna od rijetkih životinjskih vrsta koja je uspješno skinuta sa statusa zaštite “opasnosti od izumiranja” u status “smanjenog rizika”, što se ne događa često čak ni u svjetskim razmjerima.
Od naselja na Cresu posebnu draž imaju i Lubenice (pravilan izgovor je s naglaskom na “ni”) koje su jedno od najmističnijih mjesta u Hrvatskoj. Slično poput Belog, nalaze se na litici tristotinjak metara nad morem, ali na vanjskoj strani Cresa koja gleda na pučinu. U mjestu se nalazi svega dvadesetak kuća s dvjema krivudavim uličicama, ali se zato u Lubenicama nalazi stara srednjovjekovna utvrda te mnoge male crkvice.
Inače, mjesto nije dobilo ime po istoimenom voću (ili povrću kako neki kažu), već po legendi o kraljevni Ljubici koja se ovamo doselila te nadjenula ime Ljubenice, kasnije Lubenice. Na obali u podnožju litice ispod Lubenica nalazi se jedna od najljepših jadranskih šljunčanih plaža. Do mjesta se dolazi uskom krivudavom cestom pa budite oprezni kada se odlučite zaputiti do njega. No, kada stignete u Lubenice, uvidjet ćete da se trud isplatio, bit ćete nagrađeni spektakularnim pogledom s uzvisine koji seže sve do Pule, a magična utroba mjesta će vas oduševiti.
Osim Lubenica i Belog valja još spomenuti Osor, mjestašce s tri tisuće godina povijesti koje se smjestilo točno na prijelazu s Cresa na Lošinj i koje ima simpatični pokretni most. Također je tu u blizini i Punta Križa na južnom dijelu Cresa koja je, zahvaljujući svom prometnom položaju, ponešto “odsječena” od glavnih cesta, a njena okolica odlikuje se prelijepim krajolikom sastavljenim od enormno razvedenog obalnog pojasa i brojnim uvalama i plažama.
U ronilačkom smislu Cres je pomalo tajnovit i ne možemo reći da slovi kao popularnija jadranska lokacija. Naime, na Cresu nema previše ronilačkih centara. Šteta, i na prvi pogled pomalo začuđujuće ako uzmemo u obzir veličinu otoka, no s druge strane ipak razumljivo jer na Cresu nema previše nekih drugih mjesta koja bi bila pogodna za funkcionirajući ronilački centar.
Ako malo proanaliziramo cresko podmorje, ono što prvo upada u oči je neiskorišteni potencijal. Zbog konfiguracije kopna, razvedene obale i mnoštva strmih litica lokacija bi moralo biti napretek. Odnosno, ima ih, ali su relativno nepoznate.
Podmorje Cresa vrlo je slično onom paškom ili dugootočkom, no rijetki su poznavatelji baš svih tajni koje Cres krije, a posebna zanimljivost ovog akvatorija je i pojava većeg broja dobrih dupina. To je inače vrsta dupina koja živi u cijelom Jadranu i često se susreće, a izuzetna prilagodljivost omogućila im je naseljavanje gotovo svih oceana i mora tropskog, suptropskog i umjerenog pojasa.
Lina
Najpoznatija ronilačka lokacija na Cresu svakako je olupina broda Lina. Lokacija se nalazi u maloj uvali Pečenj koja se nalazi koju milju južnije od trajektnoga pristaništa.
Lina je bio talijanski teretni parobrod koji je izgrađen u Velikoj Britaniji 1879. godine. Nekoliko godina unazad prije svojega nesretnog kraja na Cresu, Lina je plovila Sredozemljem u vlasništvu kompanije Adriatica iz Barija. Neposredno pred Prvi svjetski rat, u siječnju 1914. godine, Lina se našla u plovidbi kroz kanal Vela vrata između Cresa i Istre. Zbog veoma guste magle koja je tada vladala, došlo je do pogreške u navigaciji pa je u kombinaciji s jakim nevremenom brod udario u obalu nedaleko od današnje lokacije i ubrzo potonuo i smirio se na morskom dnu. O eventualnim žrtvama ni danas nema preciznih podataka.
Pošto se olupina nalazi u neposrednoj blizini obale te na relativno maloj dubini, za nju se znalo poodavno, barem iz priča lokalnih ribara koji su ovdje često gubili ribolovne alate. Lokacija olupine bila je poznata barem od kraja Drugog svjetskog rata, a na njoj se i ronilo već šezdesetih godina.
Olupina leži na kosom pješčanom dnu u većoj uvali te je u uspravnom položaju i pramcem gleda prema obali. Pramac je ujedno i najplići dio broda i nalazi se na dvadesetak metara dubine, ali je dno popriličnog pada tako da olupina počinje na dvadesetak metara, a završava na već ozbiljnih preko pedeset metara dubine. Kada su uvjeti ronjenja odlični (mirno more i odlična vidljivost koja je ustvari čak i česta), onda se konture broda naziru već s površine zbog oštrog kontrasta svijetlog pijeska i tamne siluete olupine. Vidljivost je u pravilu uvijek vrlo dobra pa treba dobro pripaziti da vam ljepota olupine ne odvrati pozornost od vaših instrumenata. Olupina je vrlo privlačna i zbog toga što je relativno sigurna za ronjenje (osim dubine na donjem dijelu) pa su moguća jednostavna preronjavanja uzduž i unutar tovarnog prostora. Lina je duga šezdesetak metara, otprilike poput Peltastisa na Krku. Na već spomenutom pramcu primjećuju se dva starinska admiralitetna sidra koja stoje s gornje strane palube. Drvena paluba je istrunula pa su cijelom dužinom broda vidljive poprečne čelične grede. Usred prednjih teretnih prostora nalazi se i prednji jarbol, a nakon njega dolazi se do sredine broda gdje se nalaze ostaci komandnog mosta i pomoćnih prostorija. Ispod njih se nalaze dobro očuvani kotao i parni stroj broda. Idući dalje prema krmi nalazi se i manji stražnji jarbol te stražnji tovarni prostor, a krma ima elegantni zaobljeni oblik kakav je bio karakterističan za brodovlje toga doba (kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća). Na dubini od već 55 metara nalaze se i brodski vijak i kormilo, već djelomično ukopani u pijesak.
Nakon obilaska olupine nemojte propustiti obići manju špiljicu koja se nalazi uz samo kopno, točno u smjeru koji vam “pokazuje” pramac. Špiljica je na samo tri metra dubine i ulazi desetak metara u kopno.
Više o ronjenju na “kraljici Kvarnera” možete pronaći u knjizi Ronilački vodič po Jadranu.
Rt Jablanac
Na samom sjevernom vrhu otoka Cresa nalazi se ronilačka lokacija na rtu Jablanac. Odmah u blizini rta nalazi se omanja uvala u kojoj je pogodno sidrenje te se iz nje obično i kreće na ronjenje. Uokolo uvale se nalazi nekoliko zidova koji dosižu i do četrdesetak metara dubine, dok je sama uvala pogodna za početnike. Prevladavaju polja žutih gorgonija te ostali uobičajeni morski život vezan za strme okomite zidove poput ugora, murina, fratara i šaraga.
U blizini uvale nalazi se i jedan plići zid koji završava omanjom špiljom na samo nekoliko metara dubine. Prilikom planiranja odlaska na lokaciju potrebno je obratiti pozornost na moguću buru koja može biti neugodna na ovoj lokaciji.
Beli – rt Kruna
Ljupko naselje Beli već smo spominjali u uvodnom tekstu, a u neposrednoj blizini nalazi se nekoliko lokacija zanimljivih i početnicima, ali i naprednim roniocima. Rt Kruna nalazi se neposredno južno od šljunčane plaže podno naselja i, iako se jasno vidi s plaže, za dolazak je ipak potrebna brodica. Sidrenje je moguće na samom rtu, a u podmorju vas očekuju brojne kaskade prepune života. Gotovo da je svejedno u kojem smjeru krenete na ronjenje, svugdje ćete naići na ponešto zanimljivo. Brojne su omanje špiljice i usjeci, a vidljivost je u pravilu odlična.
Rt Kruna nije jedina lokacija u blizini Belog jer sasvim lijepo ronjenje možete obaviti i iz lučice krećući se uzduž lijeve strane uvale pa prema vanjskom rtu i nastavljajući smjerom prema sjeveru. Naići ćete na zanimljivi zid koji pada na preko tridesetak metara. Još jedna lijepa lokacija u okolici je i u uvali Valenčev, s također lijepim zidom i zanimljivim špiljicama.
Merag
Merag je malo naselje na istočnoj obali Cresa koje je prvenstveno poznato kao trajektno pristanište koje povezuje Cres s Krkom. No, u blizini Meraga nalazi se barem pet lokacija koje su vrlo zanimljive roniocima, a uglavnom se nalaze sjeverno od naselja. Za ovdašnje lokacije gotovo da vrijedi pravilo da gdje god se usidrite i krenete na ronjenje, ne možete pogriješiti. Čitav teren čini poprilično dugačak strmi zid (gotovo do znatno sjevernijeg Belog) te prevladava vrlo zanimljiva konfiguracija prepuna neočekivanih iznenađenja. Svaki pa i najmanji rt skriva ponešto drugačiju mikro lokaciju i gotovo da im nema kraja. Ovdje ćete nailaziti na brojne manje sike, strmije ili blaže zidove, prevjese i mnoge špilje. Do sličnog zaključka ćete doći i samo ako pogledate nautičku kartu.
Cijela obala istočnog dijela Cresa ukazuje da se u podmorju nalazi beskrajni zid, a ronjenje to samo potvrđuje. Dakle, kada krenete na ronjenje u okolici Meraga, sve što trebate napraviti je da odaberete pogodno privezište ili sidrište za plovilo – i krenite! Nećete promašiti.
Veli i Mali Ćutin
Mali Ćutin je jedna od najljepših sjevernojadranskih lokacija. Uz nepristupačnu obalu istočne strane otoka Cresa, otprilike na polovici njegove duljine, smjestili su se otočići (ili hridi) Veli i Mali Ćutin.
Lokacija za ronjenje se jednostavno pronalazi jer se ronjenje odvija neposredno uz Mali Ćutin, a započinje duž sjevernoga ruba kada se nailazi na kanjon koji se spušta s desetak na dvadeset i pet metara. Već u kanjonu podmorski život buja i, uz malo sreće, susrest ćete brojna jata fratara. Nakon izlaska iz kanjona ronjenje se nastavlja smjerom udesno, odnosno prema istočnoj strani otočića kada se nailazi na siku na dvadesetak metara čiji se teren u smjeru istoka dalje strmo spušta na preko četrdeset metara tvoreći veliki zid. Na zidu ćete naići na pravo bogatstvo života i uživati u kombinaciji igre svjetla na poljima gorgonija, zajedno s velikom količinom ribljih vrsta. Većina ronilaca ovu lokaciju uspoređuje s onima najljepšima na južnom Jadranu koji je u globalu ljepši i bogatiji za ronjenje.
Zbog položaja se zaron na Malom Ćutinu preporučuje u prvoj polovici dana kada Sunce obasjava opisanu rutu. Često se ronjenja ovdje kombiniraju kao cjelodnevna pa se drugi zaron izvodi na Velom Ćutinu koji ljepotom gotovo ne zaostaje za Malim. Iako je Ćutin dosta udaljen od većine gravitirajućih centara, na njemu se roni često zbog atraktivnosti pa je Ćutin dostupan preko krčkih, rapskih pa čak i lošinjskih ronilačkih centara.
Više o ronjenju na Velom i Malom Ćutinu možete pročitati u knjizi Ronilački vodič po Jadranu.
Hrid Zaglav
Nešto sjevernije od Lubenica nalazi se lako uočljiva hrid Zaglav. Na hridi se nalazi svjetionik, a sidrenje je najbolje u uvalici na istočnoj strani hridi. Lokacija je idealna za sve kategorije ronilaca, slično poput Lubenica, iako ima i zidova. Roniti se može uzduž i uokolo hridi pa se čak preporučuje i više ronjenja. Čak i početnici bit će oduševljeni brojnim plovama riba, a oni malo iskusniji lako će pronaći pokoju hobotnicu pa čak i hlapa u brojnim pukotinama na zidovima.
Pažnju treba obratiti i na ugore kojih ima dosta. Za ovu lokaciju također vrijedi da nije potrebno odlaziti na veću dubinu jer su i plići dijelovi vrlo zanimljivi.
Zeča
Zeča je omanji otočić koji se nalazi neposredno južno od Martinšćice. No Zeča nije tako mala da bi se mogla u cijelosti preroniti pa se ronjenje preporučuje na južnoj strani, pored male uvalice koja se nalazi na jugozapadnoj strani otoka. Sidrenje tamo je relativno sigurno (osim u slučaju juga) pa se odatle i kreće na ronjenje smjerom sjevera. Teren najprije pada blago, prelazeći preko livada posidonija, nakon čega se na dvadesetak metara dolazi do zida koji povremeno pada do četrdesetak metara, nakon čega slijedi pješčana zaravan. Osim zida brojne su i omanje sike pa ronjenje ni u kom slučaju nije dosadno. Zid je vrlo razveden i često tvori podvodne uvale u kojima se uvijek pronađe pokoji ugor ili škarpina, a češće nego obično ovdje možete susresti i danas već razmjerno rijetke hlapove.
Ako vam parametri ronjenja to dopuste, zadržite se na trenutak i na samom pješčanom dnu pa ćete možda ugledati i pokoju ražu, ili čak i živog (zakonom strogo zaštićenog) puža bačvaša.
Hrid Škojić
Hrid Škojić nalazi se još južnije od Zeče, u blizini mjesta Osor i teritorijalno već pripada otoku Lošinju jer se nalazi neposredno uz njegovu obalu. Međutim, znatno više je “eksploatirana” od creskih centara kojima je dolazak na lokaciju puno jednostavniji. Radi se ustvari o pravom malom spletu podvodnih hridi piramidalnog oblika koje dopiru neposredno do površine, a neke čak i izlaze nad nju. Sidrenje ovdje može biti problem jer su uokolo hridi česta i nešto jača strujanja pa je potreban oprez i iskusna posada. Ronjenje je najljepše na jugoistočnom rubu kompleksa hridi koji je i najrazvedeniji. Odmah na površini uočavaju se gotovo pravilni piramidalni ili stožasti stijenski oblici razbacani po pješčanom dnu koji potom tvore zanimljive kraće zidove. Lokacija obiluje životom, posebno su česte velike škarpine i plove fratara.
Ako to uvjeti dopuštaju, ovo je jedna od lokacija na kojima se isplati provesti cijeli dan u istraživanju konfiguracije podmorja koja je vrlo zanimljiva. Pažnju međutim treba obratiti na moguće dijelove slabije vidljivosti, pogotovo na dubljim dijelovima lokacije.
Budući da je Cres veliki otok, u podmorju se kriju još brojne fantastične ronilačke lokacije pa više o samom Cresu i ronjenju na Cresu potražite u knjizi Ronilački vodič po Jadranu.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
