Od 1900. do 2012. godine riblje vrste kopnenih voda u Sjevernoj Americi izumirale su čak 877 puta brže u odnosu na dotadašnje izumiranje ribe.
Još je više zabrinjavajuće što bi se ta brojka mogla udvostručiti do 2050.godine. Sve to stoji u najnovijem istraživanju američke državne agencije USGC koje će u cijelosti biti objavljeno u rujanskom broju časopisa “BioScience”. Prema podacima dobiven iz fosila svakih tri milijuna godina izumrla bi po jedna riblja vrsta u kopnenim vodama, no Sjeverna je Amerika od 1898. do 2006.godine izgubila čak 39 vrsta i 18 podvrsta ribe. Nastave li se takvi trendovi, znanstvenici su izračunali da bi do 2050. moglo nestati još 53 do 86 vrsta riba u kopnenim vodama. Od prve procjene 1989. naovamo broj izumrlih vrsta povećao se za 25 posto. Autor studije Noel Burkhead istaknuo je kako se ustvari radi o konzervativnim procjenama za 20. stoljeće jer je potrebno 20 do 50 godina da se potvrdi da je neka vrsta izumrla. Izumiranje je prirodan proces, objasnio je Burkhead, no ubrzani proces istoga očito je rezultat čovjekovog djelovanja. Kod izumiranja se koriste ustvari tri kategorije:„izumrla“ (vrste koje nisu viđene 50 i više godina), „vjerojatno izumrla“ (vrste koje nisu viđene 20 i više godina) te „izumrla u prirodi“. Sve kategorije zahtijevaju da se prije toga provede potraga za ribama od strane priznatih biologa i tek se onda dobiva službena potvrda da je neka vrsta izumrla. Nažalost, radi se tek o „vrhu ledenog brijega“ po pitanju ugroženosti ekosistema kopnenih voda, jer je brzina nestanka, primjerice školjki i puževa, još i brža nego kod ribljih vrsta.