Dubrovnik

Dubrovnik je danas ultimativna svjetska turistička atrakcija koja i roniocima nudi neponovljiva iskustva (iz dubina).

Dubrovnik je ime je dobio po hrastovoj šumi – dubravi. Administrativno je središte Dubrovačko-neretvanske županije i jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske. Nalazi se u južnoj Dalmaciji, a u gradu živi pedesetak tisuća ljudi. Godine 1979. grad Dubrovnik dodan je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Prosperitet grada Dubrovnika oduvijek se temeljio na pomorskoj trgovini. U srednjem vijeku postao je kao Dubrovačka Republika (latinski Respublica Ragusina), jedini grad-država na istočnoj obali Jadrana koji je konkurirao Mletačkoj Republici. Uz svoje bogatstvo i diplomaciju grad je postigao izvanredan stupanj razvoja, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća. Dubrovnik je bio jedno od središta razvitka hrvatskog jezika i književnosti te su u njemu stvarali mnogi značajni hrvatski pjesnici, dramatičari, slikari, matematičari, fizičari i drugi učenjaci. Najnovije spoznaje o povijesti Dubrovnika sugeriraju da je grad počeo nastajati oko sedmog stoljeća, a posebno je zanimljivo da je današnja najpoznatija gradska veduta – ulica Placa koja je mnogo poznatija pod imenom Stradun, ustvari bila pješčana plaža nakon koje se teren strmo penjao do planine Srđ, a ispred plaže je postojalo veće morsko plitko, hridinasto područje koje je kasnije nasipavano da bi se tadašnje naselje u zametku razvoja moglo širiti. Tako je ustvari nastao Dubrovnik.

Grad Dubrovnik svoj najveći procvat doživljava u Srednjem vijeku kada je uspostavljena Dubrovačka Republika kao patricijska aristokratska republika u kojoj je vlast imala vlastela sakupljena u Velikom vijeću (parlamentu). Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo – Vijeće umoljenih (Senat) koje se brinulo za vanjske poslove te Malo vijeće kao izvršna vlast. Knez se birao na mjesec dana kako bi se spriječila ikakva korupcija. Nije bilo stalne vojske, nego su bili samo redari i straža, a ako je bilo potrebno, uzimali su se plaćenici.

Zanimljivosti vezane za tadašnji Dubrovnik su primjerice da je Dubrovnik donio uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova već 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Europi te da prvi priznaje neovisnost SAD-a. U 15. stoljeću imao je oko 40.000 stanovnika što ga je činilo jednim od većih gradova u Europi.

Dubrovačka Republika vrhunac razvoja doživljava u 16. stoljeću kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Turcima (iako im plaćaju danak, zadržavaju slobodu, neovisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog Carstva). Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu s Turskom, ali i Italijom i Španjolskom. U 16. stoljeću Dubrovnik je imao jaku trgovačku mornaricu (oko 180 brodova) – po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike. U doba vrhunca svoje moći u Republici se snažno razvijaju trgovina i pomorstvo pa se i Dubrovnik sve više izgrađuje i širi.

Današnji fantastični izgled Dubrovnik duguje otprilike upravo razdoblju 15. i 16. stoljeća. Nakon 16. stoljeća moć Dubrovačke Republike polako opada, uglavnom zbog velikih zemljopisnih otkrića i premještanju težišta svjetske trgovine na neka druga područja. Konačna propast Republike dogodila se 1815. godine nakon Napoleonovih pohoda i francuske okupacije Dubrovnika te posljedično ratova između Francuske i Austrije koji po Dubrovnik završavaju tako da potpada pod Habsburšku monarhiju, odnosno kasnije Austro-ugarsku. Novija povijest iz dvadesetog stoljeća vam je vjerojatno vrlo dobro poznata pa ju ovom prilikom ne treba posebno elaborirati.

Ono što svakako treba posebno naglasiti je neprocjenjiva dubrovačka kulturno – povijesna arhitektonska baština kojoj ovaj grad i duguje nekadašnji solidni, a današnji eksplozivni turistički razvoj. Uostalom, zbog nje je Dubrovnik 1979. godine i uvršten na listu UNESCO-ove svjetske baštine.

Zadržat ćemo se samo na kraćem popisu arhitektonskih remek djela koja Dubrovnik čine Dubrovnikom i zbog čega je postao toliko poznat. To su prije svega dubrovačke Gradske zidine i glavna ulica Placa, to jest Stradun zbog kojih Dubrovnik ljeti proživljava toliku navalu turista da se ona slobodno može nazvati okupacijom. Nakon njih na red dolaze velebne kule – utvrde kao što su Minčeta, Lovrijenac, Bokar, Sveti Ivan, Revelin te Gradska vrata od Pila i Ploča. Od brojnih crkava posebno treba istaknuti Dubrovačku katedralu, crkvu Svetog Vlaha (zaštitnika Grada) te franjevački i dominikanski samostan. Od ostalih poznatih građevina treba spomenuti neizostavni Knežev dvor, Orlandov stup, Veliku i malu Onofrijevu česmu, karantenu na Lazaretima, gradski zvonik, Porporelu (lukobran) s valobranom Kaše i još mnoge druge građevine. Od kulturnih događanja u gradu vrlo vjerojatno ste već nešto čuli i znate ponešto o Dubrovačkim ljetnim igrama i Festi svetog Vlaha.

Ronjenje u podmorju Dubrovnika

Zbog užurbanog turističkog razvoja u Dubrovniku se zaista možete provoditi na svakojake načine, što uključuje i avanturistički turizam pa naravno i ronjenje. Dubrovački akvatorij ima mnogo specifičnih ronilačkih lokacija pa da ne duljimo, krenimo u onaj najzanimljiviji dio, a to su ronilački lokaliteti po kojima ćete zasigurno pamtiti svoju dubrovačku avanturu.

Za početak ćemo spomenuti ronilački centar Blue Planet koji nudi vrhunsku uslugu svim roniocima. Radi se o PADI instruktorskom resortu s pet zvjezdica koji je smješten u luksuznom hotelu Dubrovnik Palace. Centar je okružen visokim stijenama, plavim morem i raznolikim lokacijama za ronjenje. U sklopu Blue Planet centra nalazi se veliki bazen za testne zarone, vanjski restoran, odličan cocktail bar i terasa s jedinstvenim pogledom na zalazak Sunca.

Što je najzanimljivije, vrlo vjerojatno će vas oduševiti već i sam “house reef” ronilačkog centra Blue Planet koji je tu, pred nosom i koji se nalazi u podnožju Blue Planeta i hotela Palace gdje ćete jednostavnim silaskom niz stepenice zakoračiti u dubrovačko podmorje.

MALA AFRIKA HOUSE REEF

Dovoljno je doslovno samo skočiti s obale u more ispred ronilačkog centra Blue Planet, otplivati desetak metara u smjeru jugozapada i kad zaronite otvara vam se pogled na greben koji oblikom podsjeća na Afriku po čemu je cijeli lokalitet i dobio ime.

Jedan od razloga zbog kojih je ronilački centar Blue planet smješten u hotelu Dubrovnik Palace upravo je ljepota i raznolikost podmorja koje okružuje tu ronilačku lokaciju. Čuli ste za izraz “četiri godišnja doba izmijenila su se u jednom danu” – na ovom se grebenu četiri različita morska dna izmjenjuju u istom zaronu.

Mala je Afrika smještena između kopna i otočića Grebeni. Ovaj se lokalitet nalazi na dubini od 10 do 40 metara i bogat je prizorima odličnima za fotografiranje; pjeskovito dno s mnoštvom različitih riba, stjenoviti greben i špilja prepuna otvora, dno pokriveno morskom vegetacijom, ostaci antičkih amfora…

Zahvaljujući plitkom moru i zemljopisnoj poziciji na grebenu postoje struje koje potiču bujanje morskog života. Mala je Afrika poznata po širokom spektru vrsta kao što su jastozi, škrpine, murine, hobotnice i mnoštvo manjih riba. Imat ćete osjećaj da ste u afričkoj savani na safariju – safariju kroz podmorje. Mala Afrika jedan je od najzanimljivijih grebena u Europi i savršena baza za ronilački centar Blue Planet.

MAROVA ŠPILJA

Ovaj je ronilački lokalitet dobio ime po istraživački usmjerenom divemasteru Maru Mitroviću koji je dugi niz godina istraživao podmorje ispred ronilačkog centra Blue Planet.

Marova špilja nalazi se između otočića Grebena i obale na kojoj je smješten ronilački centar. Zaron započinje s plaže ispred Blue Planeta, a nastavlja se u smjeru jugozapada na dubini od 15 metara, i to približno 15 minuta prateći konfiguraciju tla na dubini od 40 do 50 metara. Kad se locira ulaz u špilju, s 15 metara zaranja se na 35 metara dubine. Ulaz u špilju je uzak i ronioci mogu ući samo jedan po jedan. Prvi dio špilje vrlo je mračan pa je potrebna ronilačka lampa, no kad se skrene lijevo otvara se prekrasan pogled na veliki otvor – izlaz iz špilje na dubini od 40 metara.

U špilji se može vidjeti veliki broj crvenih koralja i zaštićenih endemskih vrsta: puža tritona, puža bačvaša, puževe s dugim bodljama, ribu drozda, morske zvijezde. Špilja je dom uobičajenim vrstama južnog Jadrana – jastogu, murini, hobotnici. Na dubini od 47 metara ispred izlaza može se vidjeti veliko sidro iz 18. stoljeća zaraslo u stijenu. Često se mogu ugledati ostaci antičkih amfora, s obzirom na to da je ovaj lokalitet na putu prema zaštićenoj uvali u kojoj su se najvjerojatnije sidrili antički brodovi da bi se zaštitili od jakog juga.

GREBENI

Otoci Grebeni nalaze se u susjedstvu ronilačkog centra Blue Planet i jedan su od najzanimljivijih ronilačkih lokaliteta na ovom području. Grebeni nude mnoga bogatstva ispod površine mora i za iskusne ronioce i za početnike.

Uski podvodni prolaz iznenađenje je i užitak za sve ronioce. Dok se spuštate pod površinu mora zateći ćete se u blizini uskog tunela koji vodi u otvoreno more. Sunčeve zrake koje se probijaju kroz kristalno čisto more pružaju izvrsnu priliku za fotografiranje. Iskusniji ronioci mogu ulaziti kroz drugi, manji podvodni tunel i špilju s manjim otvorom koji vodi u plitko more. Dok ronite, bit ćete zatečeni ljepotom morskog života – hobotnicama, murinama, djeverikama, škrpinama, kokotima i drugim različitim stanovnicima podmorja.

Grebeni su lokalitet koji je istovremeno i jedna od poznatijih veduta grada, ali u svojem podmorju krije još jednu nevjerojatnu ronilačku lokaciju o kojoj će riječi biti nešto kasnije.

LOKRUM

Otok Lokrum nalazi se nedaleko od stare gradske jezgre Dubrovnika. Ova dubrovačka zelena oaza krije jedno iznenađenje – pod stijenama na jugoistočnoj strani otoka otvara se tunel do polovine prekriven morem koji krije ulaz u jezerce unutar otoka zvano Mrtvo more. Dok plivate kroz 20 metara dug tunel, zvuk gibanja valova kroz tunel odzvanja svuda oko vas.

Uz Lokrum su vezane mnoge legende koje govore o nesretnom kraju koji je tijekom stoljeća stigao mnoge vlasnike otoka. Mrtvo more često se javlja kao središnja točka tih legendi, a kad vidite zastrašujući ulaz, shvatit ćete i zašto.

Vaš zaron započinje sidrenjem na ulazu u tunel i, iako u Mrtvome moru nema morskog života (po čemu je i dobilo ime), roneći kroz tunel vidjet ćete rakove, djeverike i ostala raznolika morska stvorenja. Ronjenje u Mrtvom moru ustvari je samo atraktivni dodatak na početku ili kraju ronjenja (kako se već odlučite za ronilački profil), ali prava lokacija su ipak zanimljivi tereni na jugoistočnoj strani Lokruma.

Slično kao i na Grebenima pa i na lokalitetu “house reefa” Blue planeta, teren je vrlo razveden i prepun većih i manjih usjeka, špiljica, zidova i ovjesa pa je ronjenje na ovoj lokaciji pravi užitak.

KOLOČEP, BEZDAN

Otok Koločep je Dubrovniku najbliži otok skupine Elafita kojeg sačinjavaju još i Lopud te Šipan. Zanimljivost toponima Koločep je u tome što ga nitko od stanovnika, niti Dubrovčana ne upotrebljava, nego se za imenovanje ovog otoka rabi isključivo lokalni neslužbeni naziv Kalamota pa imajte to u vidu čisto da se ne zbunite.

Lokalitet rt Bezdan nalazi se na južnoj obali otoka Koločepa i nudi zarone na maloj dubini, ali i silazak na vanjski zid na zapadnoj strani rta. Na manjoj dubini, to jest na ovećem pješčano – travnatom platou mogu se vidjeti ostaci jedrenjaka Aurore na dubini od samo 16 do 19 metara. Bezdan nastanjuje raznoliki životinjski svijet uključujući jastoge, hobotnice, murine, morske spužve i puževe. Riječ je o iznimno zanimljivom zaronu s mnoštvom špilja, uvala i podvodnih grebena. Plava špilja na Bezdanu sa svojim ponorom koji se spušta gotovo 40 metara poznata je među roniocima kao jedna od većih podmorskih atrakcija u dubrovačkom akvatoriju. Vaše ronjenje na rtu Bezdan najbolje je započeti u prekrasnoj uvali na otoku Koločepu, odmah ispod svjetionika. Brodica se sidri odmah ispod svjetionika gdje postoji čak i maleno jezero na rtu koje se ne može vidjeti s obale.

Obilaskom podvodnog grebena s unutarnje strane rta polako se kreće u smjeru zapada, nakon čega se zaranja na dubinu do 10 metara dok se ne dospije do ulaza u 10 metara široku špilju gdje se izranja u prekrasno malo jezero, iz jezera se izlazi kroz mali tunel na jedan metar dubine. Nakon toga se možete spustiti niz strme padine koločepske špilje koja je ustvari veliki kosi tunel. Ronjenje se zatim na većoj dubini može nastaviti idući i sjeverno (ako vas zanimaju okomiti zidovi) i južno, ako želite stići do prije spomenute olupine Aurore čiji su ostaci razbacani po morskome dnu na 18 metara dubine.

Na Koločepu se nalazi i lokalitet Jabuka smješten na vanjskom dijelu otoka okrenutog prema moru, a čini ga manja stijena ispod impozantne litice. Vanjski rub stijene idealan je za iskusnije ronioce s obzirom na to da se spušta na dubinu od 50 metara. Uzduž stijene postoji niz špilja od kojih je jedna osobito mračna i zastrašujuća, međutim, čim uronite u nju zadivit će vas njezina prirodna ljepota. U svojoj nutrini špilja krije zračni džep, a sa stropa špilje spuštaju se stalaktiti – remek djelo majke prirode.

TOTONNO

Kako smo prije spomenuli, na Grebenima se nalazi još jedan izuzetno zanimljiv lokalitet, a to je olupina talijanskog teretnog broda Totonno. Sama pozicija olupine nalazi se na zapadnom rubu Grebena i nalazi se relativno jednostavno, osim što pažnju treba obratiti na promjenjive podvodne struje koje povremeno mogu biti jake. Prva zanimljivost vezana za ovu olupinu je da je ona dugo godina bila pogrešno identificirana kao teretnjak Taranto pa se tako često naziva i dan danas, međutim, ipak se nedvojbeno radi o olupini Totonna.

Brod je izgrađen na samom kraju devetnaestog stoljeća u Nizozemskoj kao parni teretnjak dužine šezdesetak metara. Prvo ime broda bilo je Curacao, a zatim je sve do tridesetih godina mijenjao nekoliko vlasnika i nekoliko imena, da bi ga 1930. godine konačno kupilo talijansko poduzeće M. Bottiglieri i preimenovalo u Totonno. Početkom Drugog svjetskog rata brod je za svoje potrebe preuzela Talijanska ratna mornarica. Italiji je u to doba trebalo mnogo transportnih brodova za mediteranska i afrička odredišta. Tijekom veljače 1943. godine Totonno se našao na ruti između Italije i Albanije te je kao međustanicu imao zadatak uplovljenja u Grušku luku. Navigacijskom greškom brod se previše približio Grebenima gdje je bilo postavljeno talijansko minsko polje i ubrzo je prst sudbine doveo do katastrofe. Totonno je naletio na jednu od mina koja je teško oštetila pramčani dio pa se brod ubrzano počeo puniti morem. Kapetan broda je u namjeri spašavanja broda i tereta pokušao nasukavanje na Grebenima, ali u tome nije uspio i Totonno je ubrzo pramcem legao na morsko dno na dubini od dvadesetak metara, dok je krma još bila iznad površine. Nakon nekog vremena je i krma nestala pod površinom, a olupina se danas nalazi na samom prijelazu između plićeg i dubljeg dna koja su “odvojena” omanjim zidom samo stotinjak metara udaljena od Grebena.

Kako je krma legla na pješčano dno na pedesetak metara dubine, tako je za sobom “povukla” pramčani dio koji se danas nalazi u kosom položaju jer konstrukcija broda nije izdržala naprezanja kobilice zbog težine pramca koji je određeno vrijeme “visio” na vrhu spomenutog zida.

Zaron na Totonno je spektakularan prvenstveno zbog neobičnog položaja olupine jer se zaranja na kosi pramac čiji vrh je na dvadesetak metara dubine. Odmah se jasno naziru sidrena vitla i prednji jarbol te prednji teretni prostor, a zatim se na mjestu puknuća kobilice dolazi do dubljeg dijela broda s nadgrađem i tragovima komandnog mosta, otvorom dimnjaka i stražnjim jarbolom. Nakon njih, prema krmi se jasno uočava stražnji teretni prostor.

Najzanimljiviji dio olupine, a za ronioce vjerojatno i najatraktivniji, jesu dva traktora iz tog doba od kojih se jedan nalazi neposredno uz krmu, a drugi je ispao s broda i leži na dubini od pedesetak metara, kojih dvadesetak metara udaljen od olupine, izvanredno očuvan i u položaju kao da je spreman za paljenje i vožnju. Kuriozitetni detalj ovih vozila je da su im kotači napravljeni od čelika, bez guma, s također čeličnim protukliznim pločama. Na traktoru se još uvijek jasno raspoznaju hladnjak, sjedalo i gotovo sve komande za upravljanje.

Zbog svega nabrojanog Totonno opravdano spada među najljepše lokacije dubrovačkog podmorja, ali istovremeno je to i jedna od najljepših olupina na čitavom Jadranu.

Više o ronilačkim lokacijama u podmorju Dubrovnika (i ostalim ronilačkim lokacijma u Hrvatskoj) potražite u knjizi “Ronilački vodič po Jadranu” autora Gorana Butajle.