Dvobocnici i duga crijeva sve su češće i u rekreativnom ronjenju.
Na početnom tečaju ronjenja prvi put se susrećemo s opremom za ronjenje; tu su ABC oprema, odijela, kompenzatori plovnosti, pojas s olovima, regulatori i još puno ostale opreme. Uz svu silnu teoriju treba vremena da se sve to pohvata, a onda dolazi još ronjenje u bazenu i moru, vježbanje raznih situacija i, napokon, ako sve dobro odradite, dobijete dugo željeni i zasluženi brevet.
Većina ronilaca ostane u domeni rekreativnog ronjenja. Rone nekoliko puta do nekoliko stotina puta godišnje, a jedan dio “zastrani” u tehničko ronjenje sa željom za dubokim ronjenjem i dužim vremenom ispod površine. Prijelaz između rekreativnog i tehničkog ronjenja je uvijek “težak”, a najčešći uzrok tome je dvobocnik. Taj detalj, odnosno komad opreme, danas je vrlo popularan i može se vidjeti skoro na svakom ronilačkom brodu. Dvobocnik nije nužno i znak da je u pitanju tehničko ronjenje jer ga koriste i napredni rekreativni ronioci i, naravno, oni koji imaju prekomjernu potrošnju zraka.
Opisat ćemo jedan od načina kompletiranja dvobocnika za ugodno i sigurno ronjenje, s tim da želimo napomenuti svim čitateljima da ronjenje i opremu uvijek morate prilagoditi svojim mogućnostima te razini osposobljenosti i treninga
Danas na tržištu postoje dvobocnici različitih volumena, primjerice 2×7, 2×8, 2×10, 2×12, 2×15, 2×16, 2×18 i 2×20 litara. Između svih ovih dvobocnika odabir u većini slučajeva pada na dvobocnik od 2×12 litara koji se i najčešće koristi. Za cijelu konfiguraciju još su potrebni takozvani wing i regulatori. Prema volumenu dvobocnika odabire se i odgovarajući wing, za 2×12 litara je najčešći izbor wing uzgona od 20 kilograma, a može biti u obliku potkove i takozvane krafne (donut). Kod odabira winga treba paziti na kvalitetu izrade, poželjno je da ima unutarnji mijeh obložen čvrsti materijalom. Preporučujemo inflator čiji se priključak na wing nalazi na sredini i koji nema ispušni ventil na sebi. Ako se ne možete odlučiti u izboru winga, posavjetujte se s instruktorom ili osobljem u ronilačkom dućanu.
Najbolji spoj winga i dvobocnika je spajanje s inox pločom na vijke od obruča dvobocnika koji je puno sigurniji od spajanja “gurtnama”. Na inox ploči je najbolje koristiti “gurtnu” koja je iz jednog komada bez ikakvih plastičnih kopči ili zatezača, takav sistem je u početku malo teže oblačiti, ali već nakon nekoliko ronjenja to postaje vrlo jednostavno.
I na kraju još ostaju regulatori koje je potrebno dobro posložiti da se uklope u cijelu priču i taj dio ćemo sada podrobnije opisati.
Na početnom tečaju ronjenja učimo o regulatoru koji se sastoji od jednog prvog stupnja i jednog drugog stupnja, oktopusa i manometra ili konzole. Već na naprednom tečaju se za dubinsko ronjenje preporučuje korištenje dva prva stupnja i dva druga stupnja regulatora radi veće sigurnosti. Ukoliko vam otkaže jedan prvi stupanj ili pukne O-ring na jednom ventilu boce, jednostavno zatvorite taj ventil, prekidate ronjenje i lagano krećete u izron. U tom slučaju nema razloga da dijelite zrak s vašim partnerom, već možete disati na vlastiti drugi regulator i sigurno završiti uron. Količina plina, dupli ventili s izolatorom i dva prva stupnja na dvobocniku su savršena kombinacija za ronjenje za Vas i Vašeg partnera, ali kako posložiti regulatore i usmjeriti crijeva nekad je prava noćna mora.
U cijelu priču ćemo dodati još i dugo crijevo za primarni regulator. Zašto? U stvarnosti nisu sve situacije lijepe kao na ronilačkim filmovima i nekad stvari krenu u neželjenom smjeru. Ako ste ikada ostali bez plina pod vodom onda znate o čemu govorimo, to je vrlo stresna situacija pa čak i za iskusne ronioce, to je naravno i razlog zašto se ta situacija vježba na svakom tečaju. U realnoj situaciji ronjenja s rekreativnom opremom, ako ostanete bez plina partner će Vam donirati oktopus, kad se nadišete i smirite zajedno krećete u izron. To je jedna neugodna situacija jer ni Vi ni Vaš partner nemate baš dovoljno mjesta za plivanje i nalazite se u jednom vrlo nezgodnom položaju u kojem ste prinuđeni ostati dok ne izronite. U toj situaciji morate paziti da odradite dekompresiju, da na vrijeme praznite kompenzator i suho odijelo, a morate paziti da to dobro odradi i Vaš partner, jer ako se oboje dobro ne iskompenzirate, vrlo lako se možete naći u nekontroliranom izronu.
Ako koristite za regulator dugo crijevo od 2,1 metar onda su stvari malo drugačije. Stavimo se u situaciju da imate konfiguraciju s dugim crijevom i da Vas netko traži plin. Donirate mu regulator s dugim crijevom, dišete na rezervni (back-up) regulator, ronilac kojem ste donirali plin je odmah na jedan metar od Vas i dok diše, oslobodite cijelo crijevo i dobili ste distancu od dva metra između vas. U tom prostoru imate više mjesta i kontrole nad cijelom situacijom i stres je znatno manji. Kada je cijela situacija pod kontrolom, možete se odlučiti na sljedeći korak. Dugo crijevo Vam omogućuje da plivate jedan pored drugog, jedan iza drugog ili možete izranjati licem prema licu bez ikakvih smetnji. Stres, plovnost i odrađivanje dekompresije je čista šala naspram prve situacije.
Pogrešno je mišljenje da je dugo crijevo rezervirano samo za tehničko ronjenje. Dugo crijevo se lako može prilagoditi svakoj konfiguraciji bez obzira na vaše ronilačko iskustvo i razinu treninga. Dugo crijevo možete koristiti prilikom ronjenja s jednom bocom i jednim regulatorom. S desne strane prvog stupnja priključite primarni drugi stupanj s dugim crijevom i rezervni (back-up) regulator s gumenim držačem koji stavljate oko vrata, a s lijeve strane manometar i crijevo za inflator.
Sva crijeva treba dobro posložiti da se smanji mogućnost zapetljavanja i, naravno, ako je sve posloženo uz tijelo, manji je i otpor prilikom plivanja. Najbolje je koristiti čim kraće dužine crijeva, ali ne toliko kratka da bi vam ograničavala pokrete ili onemogućila korištenje opreme. Dužine crijeva koje opisujemo neka vam služe samo kao vodič prilikom sastavljanja konfiguracije, nikako kao pravilo.
Crijevo za inflator se priključuje na desni prvi stupanj, ako ronite sa suhim odijelom onda je najbolje crijevo za napuhavanje staviti na lijevi prvi stupanj. Crijeva za wing i suho odijelo uvijek treba stavljati na različite prve stupnjeve, nikad na isti prvi stupanj (ako imate tu mogućnost) jer u slučaju kvara uvijek imate mogućnost kontrole plovnosti.
Isto je tako i s regulatorima, uvijek se stavljaju na dva različita prva stupnja s time da je primarni regulator najbolje staviti na desnu stranu, što je vrlo bitno kod ronjenja u zatvorenim prostorima, naime, može se desiti da vam se lijevi ventil zatvori. Ako ronite blizu stropa špilje ili olupine i ako se krećete prema naprijed i dotičete strop lijevim zatvaračem ventila, malo po malo ventil se može zatvoriti. Zbog toga i crijevo za napuhivanje winga stavljamo na desni prvi stupanj.
Za suho odijelo možete koristiti i odvojenu bocu koja se može staviti na dvobocnik i na inox ploču kompenzatora s lijeve strane ronioca.
Kada je konfiguracija složena ostaje još samo proba u moru i trening. Najbolje je prvo ronjenje iskoristiti za podešavanje dužine “gurtni” na inox ploči, zatim visine D-ringova i na kraju položaj samog dvobocnika na leđima. Prilikom ronjenja dobra smjernica za položaj dvobocnika je da kada glavu zabacite unatrag, trebali biste moći dotaknuti izolator na ventilu. Desnom rukom biste trebali lako dohvatiti desni zatvarač ventila i izolator te lijevom rukom lijevi zatvarač ventila.
Nekoliko savjeta za rad s ventilima – pokušajte dignuti lakat ravno ispred sebe i rukom proći čim bliže glavi, tako ćete prije dohvatiti ventile i lakše ih otvoriti ili zatvoriti. Uvijek koristite gumene zatvarače na ventilima, plastični vrlo lako pucaju prilikom udaraca, a s gumenim zatvaračima imate i bolji hvat. Ventile nikada ne ostavljajte u skroz otvorenom ili skroz zatvorenom položaju, jer ako ih trebate otvoriti ili zatvoriti vrlo teško ćete ih moći pokrenuti. Možda zvuči malo čudno, ali kad to morate napraviti dok su vam boce na leđima, u tom položaju nemate baš puno snage u rukama, zato uvijek vratite ventil pola kruga unatrag. Naravno, ventile treba redovito servisirati ako želite da besprijekorno rade i da vam dugo služe.
Prije zarona bi uvijek trebalo provjeriti slobodnost dugog crijeva jer se često desi da ga zablokirate crijevom od suhog odijela ili kabelom od lampe. Jednostavno izvadite regulator iz usta, izvucite crijevo ispod kanistera lampe ili džepa i oslobodite crijevo u cijeloj dužini i nakon toga ga vratite i ronjenje može početi.
Ne zaboravite na “bubble check”, možete ga napraviti na nekoliko metara dubine, provjerite i opremu partnera, ako pronađete na bilo kojem mjestu da curi plin, ne preporučujemo Vam da zaronite. Najbolje da iziđete na površinu i probate riješiti curenje. Najčešći je problem s curenjem između spoja ventila s regulatorom i on se najlakše rješava, jednostavno odzračite regulator i ponovno ga stegnete malo čvršće i to je to. Ono što ronioci najčešće zanemaruju kao vrlo mali problem jesu curenja oštećenih crijeva, a to je ujedno i najopasniji problem, jer ako crijevo oslabi i pukne pod vodom za tren ćete ostati bez zraka. Crijeva treba redovito provjeravati kako bi se ustanovilo da na njima nema oštećenja i kvarova.
Ova tema vrlo je opsežna pa dodatna pojašnjenja i ilustracije opisanih situacija potražite u dvanaestom broju SCUBAlife magazina iz lipnja 2013.
Dražen Gorički je jedan od pionira ronjenja s rebreatherom u Hrvatskoj, a danas i certificirani instruktor ronjenja sa zatvorenim krugom disanja. Zaljubljenik je u tehničko ronjenje, cave diving, olupine (s naglaskom na one duboke)..., a sudjelovao je u otkriću nekih olupina u Jadranu. Uvijek roni u suhom odijelu s rebreatherom, a kod dubokih ronjenja kameru stavlja na podvodni skuter.
