Neke ronilačke lokacije smatraju se elitnim i jednostavno koštaju puno.
Ako poželite roniti na nekoj od njih, ne možete se “izvući“ s malim budžetom. Ali, vjerujte nam na riječ, vrijedne su svake uložene kune (odnosno eura ili dolara, što već više preferirate).
Galapagos
Sanjate li uron među vulkanima okruženi morskim psima, kitovima i ražama, onda ne tražite dalje – otočje Galapagos u Ekvadoru je kao stvoreno za to. Mnogi tvrde da otoci Galapagosa jednostavno nude najbolje iskustvo ronjenja na svijetu te da je tamošnjim voditeljima ronjenja najveći izazov kako ronioce “istjerati“ iz mora.
To je otočje, inače, smješteno 972 kilometra zapadno od obale Ekvadora. Skupina od 19 otoka vulkanskoga podrijetla 1959. godine proglašena je nacionalnim parkom i morskim biološkim rezervatom. Smješten na križanju triju oceanskih struja, ekvatorske protustruje, sjevernopacifičke struje i južne ekvatorske struje, Galapagos je pravi “melting pot“ morskih vrsta. Nevjerojatna je lista bića koja možete vidjeti u vodama Galapagosa – morski lavovi, pingvini, tuljani, raže, morske iguane, morski psi čekićari, galapagoški morski psi, kornjače, zlatne raže, kitopsine… Dodatni plus je što je velik broj njih pitom jer su navikli na ronioce. Vjerojatno najbolja lokacija za ronjenje na Galapagosu je mjesto Darwinov kuk. Nalazi se na jugoistočnom uglu Darwinovog otoka, s dubinom od devet do 40 metara naviše. Vidljivost je obično 12 do 24 metra, struje su umjerene do vrlo jake, ali je odlična lokacija za promatranje bijelih morskih pasa, čekićara i ostalih riba koje žive na srednjim dubinama. Inače, broj dozvola za ronjenje na Galapagosu je ograničen, zato ako poželite vidjeti kako, primjerice, izbliza izgleda kitopsina, to je najbolje napraviti u razdoblju njihove godišnje selidbe od svibnja do listopada. Stoga štedite, planirajte i na vrijeme zatražite dozvole.
Cocos otočje
Podvodni svijet ovoga nacionalnog parka smještenog na pacifičkim obalama Kostarike jedno je od najboljih mjesta za promatranje morskih pasa, delfina, raža, tuna. Posebno je poznato kao jedna od najboljih lokacija za ronjenje s morskim psima. Dakle, ako su vam iz nekog razloga psi čekićari prirasli srcu, uživat ćete plivajući oko njih. Smješten na oko 550 kilometara od obala Kostarike, Cocos je nekad bio smatran lokacijom za “hard core“ ronioce, no, sada privlači ronioce najrazličitijih certifikata. Otok ima oko 20 zanimljivih mikrolokacija za ronjenje, od plitkih, ali strmih vertikalnih zidova, preko dubokih podvodnih tornjića do urona u plavo. Velika je prednost što su sve te lokacije blizu otoka i jedna drugoj. Nacionalnim parkom proglašen je 1978. godine, a i sam otok je zadivljujući s tropskim šumama u kojima je sniman “Jurski park“. Ekosistem je gotovo netaknut od strane ljudi i nudi rijedak uvid u mjesto gdje uistinu vlada priroda, a morske i otočne životinje uživaju netaknute. Kako smo spomenuli, čekićari su glavna atrakcija, ali tu su i bjelorepi grebenski psi, tigrovi, blacktip i silvertip psi i druge vrste. Povrh toga, tu je i barem pet-šest vrsta raža i nebrojeno puno velikih riba. Od svih lokacija posebno valja istaknuti Bajo Alcyone (čekićari, goleme raže, velike ribe) te Dirty Rock koji je pogodan i za manje iskusne ronioce koji tamo mogu uživati, kako u čekićarima, tako i u kitopsinama i jeguljama koje klize uz vulkanske zidove. Inače, jedini način da se dođe do Cocosa jest brodovima nekoga od kostarikanskih operatera s područja grada Punta Arenas. Ovisno o uvjetima, put od kopna do otoka traje oko 36 sati pa imate sasvim dovoljno vremena da se upoznate s ostalim putnicima (gotovo svi su ronioci), pripremite opremu i dobijete sve potrebne informacije o uronima.
Socorro
Ova je lokacija pravi raj za zaljubljenike u podvodno fotografiranje jer more oko ovoga otoka vrvi najvećim ribama na planetu. Dio je arhipelaga Revillagigedos, dugačak je oko 15 kilometara, a more oko njega postalo je sinonim za “big fish“ akciju, osobito što se tiče raža, morskih pasa, dupina i kitova. Na Socorru ne očekujte impresivne prizore koraljnih grebena jer se cijela priča vrti oko životinja, a ne pozadine. Morsko dno je vulkansko, a geotermalna aktivnost stalno prisutna pa se iz dna često dimi kao iz dimnjaka. Ima nešto tvrdih koralja i vitičara, ali velike ribe su ono što ovo mjesto čini tako privlačnim i zašto Socorro zovu i “meksičkim Galapagosom“. Unutar arhipelaga nalaze se još dvije lokacije koje valja posjetiti. Prva je Roca Partida, odnosno maleni šiljak koji izvire iz dna na oko 50 metara dubine i nalazi se na nekih 40 kilometara od Socorra, a druga je San Benedicto, treći najveći otok u arhipelagu Revillagigedos, a ujedno i lokacija koja se obično prva obilazi u organizaciji lokalnih operatera. Ukoliko želite vidjeti grbave kitove, najbolje je posjetiti Socorro u razdoblju od kraja siječnja do ranoga travnja kad je temperatura vode na 21 – 23 stupnja Celzija. Izvan tog perioda temperatura mora se kreće od 23 do 26 stupnjeva, što je bolje želite li se susresti s ražama i morskim psima (za to je najbolji period od studenoga do ranoga siječnja i većina travnja, odnosno svibnja). Vidljivost je uglavnom vrlo dobra, ali može varirati od vremena do vremena i od mjesta do mjesta jer kiša, vjetar i struje daju svoj obol. Ponekad je u studenome i prosincu vidljivost u prosjeku oko 30 metara, ili padne čak na 15-20, iako se to dešava na samo nekoliko mjesta. Jedini način za doći na Socorro je putem lokalnih brodskih operatera. Kako ni na jednom od otoka Revillagegidos nema hotela, putovanje kreće s južnoga dijela poluotoka Baja i traje 24 sata.
Tonga
Ova pacifička otočna država nije tek uobičajen morski raj. Naime, smještena na 176 koraljnih i vulkanskih otoka s pješčanim plažama savršenima za kupanje i ronjenje, Tonga je jedino preostalo kraljevstvo u kojem globalizacija nije u potpunosti potisnula polinezijsku tradiciju, a mještani još uvijek čuvaju tradicijske zanate i odjeću. Ronjenje na Tongi je jedinstven doživljaj, a jedna je od rijetkih lokacija gdje vlada izdaje dozvole za ronjenje s grbavim kitovima, što je i glavna atrakcija. Do Tonge se dolazi 90-minutnim letom s Fidžija. Samo je 36 nastanjenih otoka, a otočja su podijeljena u tri glavne skupine (Tongatapu, Vavau’ i Ha’apai), dok se prijestolnica naziva Nuku’alofa. Otočja su prepuna visokih brda, vulkana, džungli i pješčanih plaža, a ima puno sigurnih sidrišta za brodove. Svake godine grbavi kitovi s južne hemisfere napuštaju područje Antarktike gdje se hrane i dolaze u tropske vode Tonge gdje rađaju mladunce. Tamo im odgovara plitko zaštićeno područje između otočja gdje se brinu za mladunce, a dublju vodu koriste za parenje. Vlada Tonge je uvidjela važnost kitova za eko-turizam, a to im donosi znatno više novca nego da love kitove za meso. Najviše kitova nalazi se na otočjima Vavau čija brda i vulkani pružaju idealnu zaštitu od vjetra i valova. Otočja Ha’apai grupe su pak sastavljena od ravnih, niskih otoka što je idilično u savršenim uvjetima, ali može biti problem kada izbije oluja jer se nemate gdje skloniti pa postane gadno. Kod Tongatapua pak gotovo nema kitova. Tonga, naravno, ima toplu, vlažnu tropsku klimu s visokim temperaturama tijekom čitave godine. Nivo padalina se povećava kada se putuje od juga prema sjeveru i najintenzivnije su tijekom prosinca i siječnja. Razdoblje od svibnja do listopada je umjerenije i suše. Treba napomenuti i kako postoje dvije vrste čartera za ronjenje s kitovima, otvoreni, odnosno zajednički brodovi i privatni čarteri. Otvoreni brodovi se kreću od 150 do 200 američkih dolara dnevno po osobi, a na njih stane od osam do 10 osoba. Obzirom na limitirani broj brodova i dozvola za ronjenje s kitovima, podvodni fotografi mogli bi se naći frustrirani dok čekaju svoj red za ronjenje, stoga se češće odlučuju za najam privatnih čartera.
Rangiroa
Ovo je najveći atol Francuske Polinezije, ujedno i najveći atol na Pacifiku, odnosno drugi najveći na svijetu. Najveća nadmorska visina otoka je samo dva metra, a opseg lagune čak 240 kilometara. Lagunu okružuje 415 otočića (koji čine Rangirou) od kojih je najširi 400 metara. Nemoguće je s jedne strane otoka vidjeti drugu stranu lagune jer je najmanja širina lagune 24 kilometra, a najveća gotovo 60. Otok je poznat po savršenim plažama, kristalno čistoj vodi i, naravno, izuzetno bogatom podvodnom životu u laguni. Podmorje otoka je prepuno šarenih riba raznih oblika i veličina: barakuda, raža, tuna kao i nekoliko vrsta morskih pasa (uglavnom bezopasnih). Laguna Rangiroe ne prelazi 28 metara dubine što je čini idealnom i za scuba ronioce s početnim certifikatom. Iz nje u ocean vode dva prolaza, a dva puta dnevno nudi se jedinstveno iskustvo “drift“ ronjenja, odnosno takozvani “shooting the pass“, kada kroz prolaze hrle plove riba, raža, jegulja, dupina i drugih životinja. Na nevelikoj udaljenosti od lagune nalazi se greben koji se spušta i do 1200 metara dubine, a na kojem se mogu vidjeti pelagije i morski psi. Na Rangiroi se može roniti čitave godine, ali glavna sezona raža je od ranoga rujna do sredine listopada, a čekićari su najbrojniji u siječnju i veljači. Inače, Rangiroa se nalazi oko 200 kilometara od Tahitija, a do nje se može doći i s Bora Bore. Pored ronjenja, glavna atrakcija otoka za sve ljubitelje životinja zasigurno je utočište za ptice na otoku Moto Paio kao i brojna uzgajališta bisera koja su još uvijek u funkciji. Glavna i veća mjesta Avatoru i Tiputa nude svakom posjetitelju jedinstven pogled na životni stil stanovnika južnoga Pacifika i njihove običaje kao i kušanje zanimljivih jela. Uz glavne ceste naići ćete na crkve, restorane i male dućane. Smještaj je, naravno, skup i uglavnom se svodi na hotele ili bungalove s pet zvjezdica.
Aldabra
Ovaj komad raja na Sejšelima najveći je koraljni atol na svijetu koji se proteže čak 35 kilometara u pravcu istok – zapad i zatvara ogromnu lagunu s velikim valovima. Posebna tamošnja atrakcija su kornjače, odnosno najveća svjetska populacija džinovskih kornjača kojih ima oko 100.000, a podmorski život u laguni nadopunjavaju i nebrojene druge vrste kornjača, pelagičkih riba, raža i morskih pasa. Također, Aldabra je dom i posljednje preživjele vrste ptica koje ne lete, nazvane Aldabra rail, kao i brojnih drugih vrsta ptica. To je područje na kojem se rađaju i othranjuju stotine tisuća kornjača i morskih ptica. Zbog svoje biološke raznolikosti Aldabra je proglašena svjetskom baštinom UNESCO-a 1982. Laguna Aldabre prepuna je “do vrha“ najrazličitijim ribama obzirom da je fondacija Sejšelski otoci (SIF) koja upravlja tim područjem u potpunosti zabranila ribarenje na području oko atola. Kako se u toj golemoj laguni izmjenjuju vrlo specifične struje plime i oseke, svi izleti tamo moraju biti po strogo utvrđenom rasporedu jer brzina kojom voda utječe i istječe iz kanala znači da određena područja atola mogu imati visoku plimu dok je istovremeno u drugim dijelovima niska oseka, što znači da se ne može tuda proći jahtama, odnosno brodom. Osim što je najveći koraljni atol na svijetu, Aldabra je drugi najveći svjetski atol uopće (nakon Kiritimatija koji se nalazi u sastavu Kiribatija), a ujedno je i najviši koraljni atol (7,9 metara). Pored već spomenutih životinja dom je i raznih velikih ili manjih kukaca te kokosovog raka. Ljepotu Aldabre možda je ponajbolje opisao legendarni David Attenborough koji ju je nazvao sažeto kao “jedno od svjetskih čuda“.
Koje još ronilačke lokacije spadaju u krug elitnih, kako doći do njih i kakvo je ronjenje tamo pročitajte u 25. broju SCUBAlife magazina i u 44. broju SCUBAlife magazina.
Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...
