Ghiannis D. bio je teretni brod od 3000 bruto tona koji je izgrađen u japanskom brodogradilištu Kuryshima Dock Company u Imabariju, a prvotno ime mu je bilo Shoyo Maru i u plovidbi je od 1969. godine.
Brod je bio dugačak stotinu metara i 16 metara širok. Pogonski stroj bio je šest cilindrični dizelski motor koji je razvijao 3000 konjskih snaga i time omogućavao brzinu od 12 čvorova. Brod je imao dva velika teretna skladišta u potpalublju koja su smještena na prednjem dijelu, a na zadnjem se nalazio veliki komandni most sa svim potrebnim dodatnim i pomoćnim prostorijama te s radionicama i strojarnicom u potpalublju. Pod originalnim imenom plovio je do 1975. godine kada je prodan i preimenovan u Markus, a potom je ponovno prodan 1980. Kupac je bio Dumarc Shipping and Trading Corporation iz Pireja u Grčkoj te je konačno preimenovan u Ghiannis D.
Na zadnje putovanje Ghiannis je krenuo iz naše Rijeke 1983. godine prevozeći drvenu građu s krajnjim odredištem u Jeddahu u Saudijskoj Arabiji i Hodeidahu u Jemenu, naravno, preko Sueza. 19. travnja 1983. brod se našao u tjesnacu Gubal, najčešćoj ruti teretnjaka prema jugu Crvenog mora. Nakon uspješnog prolaska tjesnaca kapetan je predao komandu mlađim oficirima te krenuo na odmor da bi samo par sati kasnije bio naglo probuđen uslijed katastrofe.
Ispostavilo se da je brod u punoj brzini i zadanom kursu ipak lagano zakretao k zapadu, vjerojatno zbog jačih struja i tako se nasukao na sjeverozapadni rub grebena Sha’ab Abu Nuhas koji je bio koban i za mnoge druge brodove. Sva posada je uspješno spašena od strane egipatskog remorkera, ali je šteta na brodu procijenjena kao totalna i olupina je ostavljena nasukana na milost i nemilost moru. Brod je tjednima odolijevao, ali ga je jedna od oluja prepolovila napola i Ghiannis je potonuo razlomljen u dva velika i jednom manjem dijelu. Dubina olupine je između 10 i 28 metara.
Ronjenje na olupini Ghiannis D.
Olupina Ghiannisa i danas leži razlomljena u tri dijela i položena paralelno s obodom grebena na koji se brod nasukao, s potpuno uništenim pramcem na desetak metara, zatim nešto dubljim srednjim dijelom broda koji je samo neprepoznatljiva gomila izgužvanog čelika i ostataka tovara, ali je zato krmeni dio olupine zajedno s kompletnim nadgrađem ostao poprilično dobro očuvan.
Krma leži na 26 metara dubine i najzanimljiviji je dio olupine, a vrlo vjerojatno ste u SCUBAlifeu već i vidjeli karakteristične fotografije krme Ghiannisa nagnute udesno za otprilike 45 stupnjeva. Na krmi je također ostala očuvana gotovo kompletna brodska oprema (osim uređaja na komandnom mostu koji su u potpunosti izvađeni), a čak se nazire i elisa podosta ukopana u pijesku.
Ono što je većini ronilaca zanimljivo je relativno lagana mogućnost ulaska u olupinu, i to kroz komandni most pa sve do strojarnice gdje se nalazi kompletan pogonski sklop koji nije vađen. Zbog nagiba krme potrebno je ipak malo koncentracije jer prvi ulazak zbog toga može biti pomalo zbunjujući i dezorijentirajući.
Strojarnica je prostrana i puna rukohvata i visećih prolaza pod čudnim kutem, što postaje čak i zabavno. Izlazak je razmjerno jednostavan, odmah iznad pogonskog motora gdje se nalaze veliki otvori za ventilaciju pa ćete se naći odmah pored velikog dimnjaka koji je također u dobrom stanju.
Iznad nadgrađa komandnog mosta nalazi se i dvostruki jarbol s poprečnom gredom (slično kao na našem “Peltastisu”) koji se penje sve do četiri metra dubine pa je idealno mjesto za izvođenje sigurnosne stanke pred završetak ronjenja na ovoj prekrasnoj lokaciji.
Podvodni svijet na olupini Ghiannis D. zaista je bogat, a još jedna povoljna okolnost za ronjenje je to da je ova olupina pogodna za sve ronilačke kategorije.
Više o Ghiannisu D. i ostalim egipatskim olupinama pročitajte u 37. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
