Istina je da bi mogao koštati do 292 milijarde američkih dolara te trajati gotovo tri desetljeća, ali plan o spasu svjetskog ribljeg fonda konačno je dobio svoj konkretan oblik.
Naime u studiji američkih i kanadskih stručnjaka sa Sveučilišta Britanska Kolumbija, koje predvodi profesor Rashid Sumaila, apelira se na svjetske vlada da drastično smanje subvencije za ribarstvo kako bi se zaustavilo neprofitno i neodrživo ribarenje. U konačnici ti bi rezovi mogli dovesti do plusa od 54 milijarde dolara zbog kvalitetnije uređenog tržišta, jer se trenutno na globalnoj razini na toj djelatnosti gubi čak 13 milijardi dolara. „Previše je brodova koji su u potrazi za ribom. Ključ je u reduciranju broja brodica, odnosno ljudi koji se bave ribarenjem. To neće biti jednostavna stvar jer i ti ribari trebaju od nečega živjeti. Morat će živjeti od nečeg drugog dok se zalihe ribe ne oporave“, kazao je Sumaila. Cijena tog prijelaznog perioda, uključujući kompenzacije i obučavanje ribara za neke druge poslove, bila bi između 130 i 292 milijarde dolara, a mogao bi potrajati čak do 26 godina, ovisno o vrsti ribe. No, države bi trebale nadoknaditi taj trošak u roku od 12 godina te bi nakon ukupno 50 godina povrat na uloženi novac bio trostruk, pokazuje studija. U njoj se državne subvencije, na globalnoj razini procijenjene na 27 milijardi dolara godišnje, krive za prevelik izlov ribe, jer upravo te subvencije umjetno podupiru industriju. Stoga Sumaila njegove kolege predlažu jedan period zatišja izlova ribe, koji ovisi o vrstama ribe, ekonomskoj klimi te kulturnom značenju ribe u pojedinom društvu. Prema njegovim navodima, upravo će se najrazvijenije zemlje svijeta najteže odreći potpunog izlova ribe. Ali za pojedine vrste, ukoliko se želi da opstanu, preporučuje se smanjenje izlova za 40 do 60 posto.
