Arenzano je obalni gradić u Italiji kojega još nazivaju i vratima Ligurske rivijere, nalazi se u neposrednoj blizini Genove i ljeti je pun turista.
Grad je dobro poznat i roniocima jer se oko kilometar i pol od njega nalazi golema olupina potonulog tankera na koju se na ronjenje ide iz Arenzana.
Brod MT (Motor Tanker) Haven ili punim imenom Amoco Milford Haven najveća je olupina na Mediteranu. Dužina tankera bila je 334 metra, a imao je oko 110 bruto registarskih tona. Ova grdosija godinama izaziva kontroverze zbog tragičnog potonuća (11. travnja 1991. godine) kada je iscurilo 50.000 tona nafte u vode Mediterana.
Potonuće Havena najveća je ekološka nepogoda koja je zadesila Mediteran i jedan od najgorih naftnih izljeva u svijetu. Dovoljno govori činjenica da je punih 12 godina nakon ovog događaja more na talijanskoj i francuskoj obali bilo onečišćeno.
Tanker Amoco Milford Haven izgrađen je 1973. godine u španjolskom brodogradilištu u Cadizu skupa sa sestrinskim brodom Amoco Cadiz koji je također neslavno potonuo. Haven je uglavnom prevozio naftu sa Srednjeg Istoka na raznim rutama, a 1987. je tijekom Iransko-iračkog rata bombardiran. Nakon sanacije dan je u leasing ciparskoj kompaniji Troodos Shipping, odnosno vlasnicima Lucas Haji-Ioannou i Stelios Haji-Ioannou (inače vlasniku avio-kompanije Easy Jet) i od tada je prevozio sirovu naftu iz Irana na Mediteran.
U travnju 1991. godine tijekom pretovara 144.000 tone sirove nafte na plutajuću platformu udaljenu sedam milja od Genove došlo do događaja koji će zauvijek obilježiti povijest Mediterana. Naime, nakon pretovarenih 80.000 tona nafte Haven se otkvačio od platforme radi rutinske operacije pretakanja nafte iz dva bočna spremnika u jedan središnji i u tom trenutku je sve krenulo krivo i kulminiralo stravičnom eksplozijom u kojoj je pet članova posade odmah poginulo. Kako se vatra širila dosegavši visinu i od 100 metara, došlo je do još nekoliko eksplozija pri čemu je oko 50.000 tona sirove nafte iscurilo u more.
Samo par sati nakon eksplozije nafta je zahvatila oko 100 kilometara kvadratnih morske površine. Da bi se pokušalo spriječiti daljnje otjecanje, brod je ograđen branama na napuhavanje na metar ispod površine mora. Talijanske vlasti su odmah proglasile stanje nacionalne pripravnosti i zapovjedile da se brod otegli u blizinu obale kako bi se pokušala smanjiti zahvaćena površina i olakšale intervencije. Međutim, bilo je već kasno jer je pramac počeo tonuti i zaustavio se na dubini od 300-tinjak metara, a dva dana kasnije potonuo je i ostatak broda koji je ostao u nagnutom položaju na pjeskovitom dnu na dubini od 33 do 83 metra (oko 1,5 kilometar od grada Arenzana). Nakon par dana ROV-om je pregledano mjesto nesreće da bi se ustanovilo da je dio izlivene nafte izgorio i potonuo u obliku bitumena na dno, a ostatak je plutao na površini. Procjenjuje se da je prije samog potonuća broda u more iscurilo oko 143.000 barela nafte, a nakon potonuća još su manje količine nafte nastavile istjecati iz olupine. Za manje od tjedan dana nafta je doprla do obala gradova Arenzano, Cogoleto i Varazze. U luku Arenzana dospjelo je 300 barela nafte. Ribarske brodice, jahte, vezovi i luke bile su pune tamne ljepljive mase. Nafta je za dva tjedna zahvatila i obale Francuske. Najgoru štetu pretrpio je St. Tropez gdje se oko 700 barela nafte razlilo na površini od pet kilometara kvadratnih.
Štetu su u Italiji sanirali pripadnici talijanske obalne straže pokušavši pokupiti naftu skimmerima, a plaže su ograđene branama na napuhavanje što je sprečavalo prodor nafte neko vrijeme, dok bura nije odnijela brane i nafta procurila duboko u pješčane plaže. U čišćenje su se uključili svi odreda, i dobrovoljci i vojska, čistilo se vakuumskim kamionima, ali i ručno. Što se tiče nafte koja je iscurila u more, komercijalni ronioci su postavili pumpe za isisavanje nafte i uspjeli očistiti ostatke izgorene nafte te spriječiti daljnje curenje s olupine.
Ronjenje na najvećoj olupini Mediterana
Supertanker Haven leži na muljevitom dnu na dubini od 83 metra, ali je ostao u uspravnom položaju. Zbog toga je ronjenje na Havenu prvenstveno namijenjeno tehničkim roniocima (ako hoćete vidjeti gotovo cijeli brod ), ali je na olupinu moguće zaroniti i u “rekreativnom režimu” do manje zahtjevnih dubina. Najplići dio Havena je već na 33 metra, dakle itekako je dohvatljiv rekreativcima. Najbolje vrijeme za ronjenje na olupini supertankera Haven je srpanj i kolovoz, tada je vidljivost i do fantastičnih 30 metara, a u ostalim mjesecima varira ovisno o strujama.
Naravno, ronjenje na ovako velikoj olupini fascinantan je i neponovljiv doživljaj. Na uron se uglavnom ide brzim gumenjacima iz nekog ronilačkog centra koji ima koncesiju za ronjenje na ovoj olupini, a kad dođete na lokaciju slijedi zaron u plavo i dolazak do gornje etaže komandnog mosta koja se nalazi na dubini od 34 metra.
U rekreativnom načinu ronjenja možete doprijeti do tri gornje etaže komandnog mosta, što je sasvim dovoljno za pristojan zaron s obzirom na potrošnju zraka i dekompresiju. Na najvišem dijelu olupine nalazi se i spomen ploča žrtvama katastrofe koja je postavljena na dvadesetu godišnjicu tragedije.
Orijentacija na olupini je vrlo lagana, odmah se prepoznaje golemi dimnjak nasuprot kojeg je krmeno nadgrađe. Spuštate se po konopu do nadgrađa koje počinje na 34 metra, zatim se po stepenicama možete spustiti do zapovjedničkog mosta u kojem vas svaki put dočeka hrpa raznovrsnih riba koje u plovama plivaju izvan i unutar olupine, a nerijetko se vide primjerci zubataca i orada od nekoliko kilograma.
Zapovjednički most je vrlo prostran i možete bez problema roniti, a u slučaju da uspijete zamutiti vodu sigurnost vam nije ugrožena jer kroz velike prozore jednostavno možete izaći izvan olupine u bilo kojem trenutku. Zbog požara koji je uništio brod unutar mosta se i nema baš puno toga za vidjeti, svi instrumenti i uređaji su izgorjeli ili su odneseni s olupine.
Nakon mosta, stepenice vas vode na nižu razinu koja je malo kompliciranija za ronjenje jer su prolazi uži i još dosta kabela visi sa zidova i stropa, a smetaju i čelične konstrukcije kreveta. Ako vam se ne sviđa ulaženje u nadgrađe, možete ga pregledati izvan olupine kroz mnoštvo prozora na olupini.
S nadgrađa krećete prema krmenom dimnjaku impozantnih gabarita koji je zbog sigurnosti plovila na površini otpiljen, a dubina na kojoj se nalazi vrh je 33 metra. Dimnjak je najbolje lagano spiralno odroniti uspinjući se prema vrhu. Obložen je mnoštvom školjki, rakova i jastoga, a kada dođete na vrh upadate u plove sitnih riba koje plivaju uokolo i tada imate savršen pogled na olupinu.
Dimnjak je konopom povezan s nadgrađem da u slučaju jake struje ili loše vidljivosti možete sigurno doći do konopa za izron. Prije izrona bitno je dobro pogledati jeste li na pravom konopu za vaš ronilački brod. Svaki ronilački centar koji ima koncesiju za ronjenje na olupini Haven ima svoj konop i bovu pa su nerijetko ronioci znali izaći na drugi brod i u čudu gledati lica posade koja bi im se od srca nasmijala (zbog toga su na konopima postavljene velike strelice s imenom ronilačkog centra).
Dublji dijelovi olupine rezervirani su za tehničke ronioce (uz obaveznu upotrebu podvodnih skutera). Pramac broda nedostaje (otkinut u jednoj od eksplozija i nalazi se mnogo dublje), ali i bez njega treba savladavati udaljenost od 300 metara. Osim palubnog dijela, poseban mamac za tehnikalce je monumentalna elisa propelera s listom kormila koji se nalaze na osamdesetak metara dubine.
Tehnički ronioci na Havenu najčešće se prvo spuste do dna nadgrađa koje se nalazi na 60 metara, obiđu dimnjak i krmeno vitlo i, ako se malo odmaknu od krme, mogu vidjeti kormilo pa i propeler (u slučaju vrlo dobre vidljivosti).
Najdublji dio Havena je divovski propeler koji se nalazi na 80 metara dubine i to je ujedno “must see” dio broda za tehnikalce. Sve dok mu se ne približite, nemate pravi osjećaj njegove veličine jer do njega dopire vrlo malo svjetla (zbog morskih struja, mulja i sjene broda). Ali kad jednom shvatite tu veličinu, zastane vam dah.
Nakon propelera najbolje je da se dignete po lijevoj oplati broda gdje se na 70 metara dubine nalazi rupa od eksplozije.
Za “hard core” tehnikalce najjači uron na Havenu je tako da se spustite do propelera pa scooterima ravno u rupu i prođete kroz cijeli trup broda, uz napomenu da takvo ronjenje traje više od dva sata uz vrlo lošu vidljivost u trupu broda i nemoguće ga je odroniti bez točnog nacrta broda na kojem su ucrtani prolazi kroz trup.
Naravno, za ove duboke urone morate roniti s plinskim mješavinama ili rebreatherom.
Više o ronjenju na najvećoj olupini Mediterana možete pročitati u petom i u 34. broju SCUBAlife magazina.
Dražen Gorički je jedan od pionira ronjenja s rebreatherom u Hrvatskoj, a danas i certificirani instruktor ronjenja sa zatvorenim krugom disanja. Zaljubljenik je u tehničko ronjenje, cave diving, olupine (s naglaskom na one duboke)..., a sudjelovao je u otkriću nekih olupina u Jadranu. Uvijek roni u suhom odijelu s rebreatherom, a kod dubokih ronjenja kameru stavlja na podvodni skuter.
