Peteročlana ekipa hrvatske ekspedicije “Himalaya 2017” jučer se spustila u grad Pokhara u Nepalu nakon uspješno odrađene prve etape ekspedicije.
Pripremna etapa imala je za zadatak aklimatizirati ronioce na uvjete smanjenog kisika. Posljednjih tjedan dana proveli su u Nacionalnom parku Annapurna na visinama do 4500 metara te se upravo spremaju za putovanje do sjevernog dijela Annapurna gorja gdje će ronioci Lidija Lijić, svjetska i europska prvakinja i Vitomir Maričić, hrvatski ekstremni sportaš, oboje hrvatski reprezentativci u ronjenju na dah, pokušati postaviti rekord za najviši zaron na dah na svijetu.
“Bilo je super biti ponovo u Himalaji, odradili smo dobro aklimatizacijski dio, vrijeme je bilo odlično i išlo nam uglavnom na ruku te se nadam da će nas i dalje poslužiti. Planine su tako čarobne i cijeli je put obilježen predivnim vidicima. Uspon me dosta iscrpio pa će mi dobro doći dan pauze da se rekuperam, a sutra svakako idemo dalje. Na 4200 metara je bilo poprilično hladno i smrznuto, tako da me malo brine temperatura koja će nas dočekati iznad 5000 metara i kako ćemo se ubaciti u naša odijela i iz njih bez da riskiramo smrzavanje.”, izjavila je Lidija Lijić. Zbog izrazito neprohodnih cesta do regije u kojoj je planirano jezero još je neizvjesno na koji će način ekipa stići na željenu lokaciju. Otvorenost te trase mijenja se dnevno ovisno o kišama i prohodna je isključivo moćnim terencima. “Priželjkivani raspored nam se nešto izmijenio. Međutim, imamo plan B i C, naravno. Kod ovakvih projekata treba biti fleksibilan i još uvijek smo na dobrom putu, vrijeme izgleda stabilno te imamo još dovoljno dana da ostvarimo rezultat. Drago mi je da su svi solidno podnijeli napore i visinu do sad, to znači da će sve ići lakše na dan D gdje će biti manje naporan teren, ali i visine iznad 5000 metara. Zaron me trenutno najmanje brine, najvažnije je da svi ‘dođu k sebi’ i budu zdravi te sigurno stignemo do jezera koje smo originalno planirali. Tamo ne sumnjam u dobar rezultat!”, dodao je Vitomir Maričić.
Osim klasičnih simptoma i “boljki” ekstremnih visina, jedna od zdravstvenih briga za sada je vjerojatno istegnuće tetive i prehlada Vladimira Šoića, službenog videografa ekspedicije te bolno grlo i prehlada Lidije Lijić, što će rezultirati danom pauze u Pokhari. “Tijekom uspona redovno su kontrolirani osnovni vitalni parametri svih članova ekspedicije te je očekivano došlo do pada saturacije kisika i manjih problema iznad 3000 metara nadmorske visine. Znakova AMS-a, osim glavobolja i pojačanog umora, nije bilo. Iznenadile su me velike razlike jutarnjih i večernjih temperatura od 25 i više stupnjeva te je bilo u nekim dijelovima izrazito naporno, ali vrijedi vidjeti i probati jer u tom naporu čovjek uspije malo i provesti vrijeme sam sa sobom.”, dodao je Viktor Ivaniš, liječnik ekspedicije.
Himalaja pruža fantastične vidike i prilike za snimanje i fotografiju. Međutim, to je još jedan dodatan problem s kojim se treba pozabaviti u prvom redu tandem Šoić-Maričić koji planiraju iz ovoga izvući set foto materijala i dva kraća dokumentarca. S obzirom na teren, vremenske uvjete, mogućnost i dostupnost struje i svjetla i samu činjenicu da je sve na visini teže nego inače, ovo će možda biti njihova najteža produkcija do sad. “Prizori koji se pružaju na putu prema vrhu fascinantni su i šteta ih je ne zabilježiti fotoaparatom jednom kada se pruži prilika. Međutim, nedostatak kisika na tim visinama predstavlja realan problem čak i pri obavljanju bazičnih funkcija poput hodanja i kretanja kroz prostor. U takvim okolnostima stvarno je teško fokusirati se na korištenje foto opreme, namještanja kadra, kompozicije. Jedino što te u takvom trenutku tjera je ideja da je to možda jedina prilika da se zabilježi trenutak i da sljedeće možda više neće biti.”, dodao je Vladimir Šoić.
