Olupina broda koja je otkrivena 2003. godine sjeverno od mjesta Dalarö u stockholmskom arhipelagu godinama je intrigirala svjetsku javnost.
Iako se radi o relativno malom brodu, izuzetno je zanimljiv jer je to jedna od najbolje očuvanih olupina na svijetu iz 17-og stoljeća. Očuvan trup i paluba s dva velika stupa na njoj te mnoštvom detalja uvelike pomažu u otkrivanju pomorske povijesti toga doba, a sličnost ove olupine s velikim brodovima, posebice u izradi detalja, nevjerojatna je. Stoga su mnogi podvodni arheolozi i povjesničari prionuli poslu nakon otkrivanje ove olupine i posvetili se njezinoj identifikaciji. To je za rukom pošlo Niklasu Erikssonu, doktoru u Centru za pomorske znanosti u zavodu za arheologiju. On je otkrio dokumente koji potvrđuju da je 1659. godine Karl X Gustav naredio izradu malih brodova za prijevoz konja i vojnika u ratu protiv Danske. Nakon iznenadne smrti kralja prestalo je i naoružavanje za sukob s Danskom, a nedovršeni mali brodovi obnovljeni su i prenamijenjeni za različite svrhe. Jedan od takvih malih brodova bio je Bodekull koji je izgrađen između 1659. i 1661. godine. Kako se projekt promijenio tijekom gradnje nekoliko jedinstvenih detalja koji su se spominjali u korespondenciji između brodogradilišta i Admiraliteta, a koji su i danas vidljivi na olupini, potvrdili su identitet ovog broda. No, 1675. godine ponovo izbija sukob s Danskom. U jesen 1678. Bodekull je prevozio brašno za potrebe švedske mornarice pod zapovjedništvom Olofa Styffa. Tijekom plovidbe udario je u hrid te potonuo. Upravo zbog tereta brašna koje je potonulo vodile su se prepiske unutar Admiraliteta o eventualnoj mogućnosti izrade kruha od natopljenog brašna pa je ta dokumentacija pomogla u otkrivanju pojedinosti o potonuću Bodekulla.
Mogućnost istraživanja olupine Bodekull na morskom dnu i pisanih dokumenata u arhivima pruža jedinstvenu priliku za proučavanje svakodnevnih aktivnosti tadašnje mornarice i svakodnevnog života posade na brodu.
