Danas je već postalo sasvim jednostavno organizirati praktično bilo kakvo ronilačko putovanje sukladno svojim financijskim mogućnostima.
Dovoljno je samo malo istraživanja i angažmana na vlastitom kompjuteru i već sljedeći korak je ulazak u avion kojim letite na željeno odredište, bili to Maldivi, Južna Afrika ili naprosto već “klasični” Egipat. A jeste li ikad razmišljali o avanturi putovanja automobilom na neku od poznatijih europskih ronilačkih destinacija?
Kao prvo, naravno da vam treba suvisla ideja o tome gdje zapravo želite otići i što onda možete očekivati. Razumna je pretpostavka da je Španjolska barem jednako ronilački atraktivna kao i Hrvatska (ako ne i bolja) pa kada malo prosurfate po webu, ubrzo ćete doći do “otkrića” da je nama vrlo zanimljiva (i geografski najbliža) lokacija otočja Medes koja se nalazi u Kataloniji neposredno pored gradića Estartit.
Iz Estartita, kad ste već tamo, pruža vam se nekoliko vrlo zanimljivih opcija kao što je odlazak do Barcelone koja se nalazi na manje od 100 kilometara udaljenosti, zatim posjet veličanstvenom muzeju Salvadora Dalija koji se nalazi u obližnjem Figueresu, a valja razmisliti i o izletu u nešto udaljeniju Andorru do koje vam je autom potrebno tri sata vožnje.
Izvedivo? Naravno, uzmite si još koji dan odmora i ne propustite i takve kulturne atrakcije.
Estartit je vrlo simpatično i pitomo mjestašce udaljeno kojih sedamdesetak kilometara od francuske granice, veličine Senja ili Podgore i živi isključivo od turizma. U samom srcu dominira povelika luka koja je donedavna bila uglavnom ribarska, ali u zadnje vrijeme turizam je gotovo potpuno istisnuo ribarstvo. Danas se u luci nalaze uglavnom moderne jahte i jedrilice, ogromna kompresorska baza koja opslužuje gotovo sve ronilačke centre (ima ih dvadesetak) te ronilačke brodice koje i u debeloj jeseni svakodnevno izlaze na ronjenja na obližnjim Medesima.
Otočje Medes je smješteno vrlo blizu i neposredno ispred Estartita na samo desetak minuta spore vožnje od luke i to je nesumnjivo bila poticajna okolnost za razvoj ronilačkog turizma. Samo “otočje” se ustvari sastoji od jednog većeg otočića, jednog manjeg te nekoliko hridi, a rasprostire se na svega petstotinjak metara dužine. Kada bismo potražili ekvivalent u Jadranu, najsličniji bi bio kvarnerski Prvić ili možda Krapanj (uz jednu opasku – Medes otočje je nenaseljeno).
No ono što je najvažnije je da za nagli razvoj i popularizaciju ronjenja na ovom otočju nisu “zaslužne” odlične geografske okolnosti (prije svega blizina Estartita kao baze za ronjenje), već prvenstveno utjecaj legislative kao posljedice pomnog planiranja i realizacije zaštite otočja Medes.
Ljudi su naprosto uvidjeli potencijal lokacije, orijentirali se na ronjenje kao propulzivnu granu turizma koja im znatno produžava sezonu te proglasili otočje Medes podmorskim parkom prirode. Tako je već tridesetak godina, a rezultati su naprosto nevjerojatni.
Koncept je zamišljen kao krajnje jednostavan i jednoznačan. Illes Medes (na katalonskom) ili Islas Medes (na španjolskom) je “park” rezerviran samo za ronioce pa je na njima apsolutno zabranjen ribolov i komercijalna plovidba. Radi se o zaista malom prostoru pa to nije nikakav problem provesti u praksi, ali najvažniji je sveukupni dojam da su baš svi (iz Estartita) svjesni što im to u konačnici donosi, a to je duga sezona i znatni prihodi koje generira ronilačka populacija od koje živi cijelo mjesto. Dovoljan je podatak da u Estartitu postoji dvadesetak ronilačkih centara koji su u naravi zamašnjak kompletnog turizma. Na Medesima je zabranjeno čak i sidrenje, ali na dvadesetak lokacija postoje bove za privez brodica (i to barem pet po lokaciji). To je posljedično dovelo do potpune regeneracije ribljeg (i općenito biološkog) fonda pa se ronjenja na Medesima doimaju nestvarnim za mediteranske uvjete i bez ikakvog pretjerivanja možemo Illes Medes proglasiti jednom od najboljih europskih ronilačkih destinacija.
Medesi se nalaze na samo pola nautičke milje od glavne luke u Estartitu, a transfer do lokacija obavlja se suvremenim brodićima od dvadesetak metara (i pokojim gumenjakom). Uglavnom se organiziraju dva urona dnevno, more je nešto hladnije nego na Jadranu, a vidljivost je nešto lošija nego na većem dijelu Jadrana (otprilike je kao u Istri), no sveukupni dojam je fantastičan.
El Magallot
Na samom sjevernom rubu parka ističe se mala hrid koja izvire desetak metara iznad mora – El Magallot.
U podmorju lokacija naliči na okomito položeni valjak “usred ničega” s dnom na tridesetak metara. Takve lokacije privlače mnogo ribe, bilo one pridnene ili one koja naseljava mnoge kaverne u stijeni, a uokolo se nalaze dva velika jata mediteranskih barakuda (škarama) koje lijeno patroliraju na vidokrug od same stijene.
Ono što prvo uočavate na Medesima je velika količina ribe i bez izuzetka većih pojedinačnih dimenzija nego na Jadranu. Kada malo bolje razmislite, ubrzo shvaćate da su ovakvi prizori nekada sasvim sigurno postojali i u Jadranu, ali eto, toga već dosta dugo vremena nema.
Podvodni prizori koji su ovdje pravilo u Jadranu su u većini slučajeva rijetki izuzeci.
Pedra de Deu
Najveći otok Meda Gran dominira krajolikom i na njemu se nalazi i jedini svjetionik. Na sjevernoj strani nalazi se nekoliko manjih hridi od kojih je prva zanimljiva imena Pedra de Deu ili Božji kamen. Nalazi se na samom sjevernom hrptu Meda Gran.
Ovo je ujedno i najdublja ronilačka lokacija na Medesima s terenima do četrdesetak metara dubine, a scenario je naprosto predivan. Sama hrid je zapravo najviši vrh kolopleta sve dubljih i dubljih podmorskih piramida koje tvore svojevrsni labirint u kojem je ronjenje pravi užitak.
To nije sve, jer baš sve “piramide” su u potpunosti obrasle gustim kolonijama žuto crvenih gorgonija i gerardija, čega u Jadranu nema nigdje u tako velikim količinama, a ribe koliko hoćete.
Pedra de Deu je jedna d najboljih lokacija na Medesima, ali to je samo mali djelić onoga što Medesi zaista nude.
El Salpatxot
Salpatxot je još jedna hrid na sjeveru Meda Gran koja se nalazi nešto zapadnije od Pedre de Deu i nešto je bliža samom Gran otoku. Zbog konfiguracije terena koji je nešto plići idealna je za obavljanje popodnevnih ronjenja.
Oko stijene se nalazi plato nešto veće površine na kojih dvadesetak metara dubine koji je uz to i premrežen brojnim manjim sikama s većim i manjim tunelčićima i kavernama. Ovdje nas pak zapanjuje količina kirnji, i to onih odraslih težine i do dvadesetak kila koje bezbrižno promatraju ronioce i dozvoljavaju približavanje čak i na dodir.
Očigledno su kirnje u potpunosti navikle na prisustvo ronilaca, što je pak izravan rezultat efikasne zaštite ovdašnjeg podmorja. Najvjerojatnije ćete ih susresti barem desetak većih od deset kila.
Treba napomenuti da je na Medesima zabranjeno bilo kakvo hranjenje i primamljivanje kirnji (i svih ostalih životinja), ali to nije ni potrebno. Jednostavno “odaberete” kirnju i polako joj se približavate pa se, ovisno o njenom raspoloženju, uspijete približiti ili na metar, ili neposredno do prije samog dodira (koji su također zabranjeni).
La cova de la vaca
Lokalitet Vaca se nalazi na jugoistočnoj strani otoka Meda Gran. “Cova de la vaca” u prijevodu znači kravlja pećina zbog mnogih morskih krava koje su nekada davno obitavale na Medesima.
Na samom istočnom rtu Meda Gran nalazi se najveći od nekoliko tunela kojima se prelazi s jedne strane rta na drugu, a scenario je kao iz bajke. Svodovi tunela su obrasli crvenim i žutim gorgonijama, a na svakih nekoliko metara nailazite na nova jata ružičastih anthias ribica koje svoj dom traže unutar gorgonija.
Tu i tamo se okupljaju i veća jata fratara i šaraga, opet puno većih nego u Jadranu. Ovdje zapažamo i jednu novu varijaciju šaraga koje u Jadranu nema, one s jasnim i debelim crnim okomitim prugama.
Osim najvećeg tunela valja proći i uzduž dva manja koji se nazivaju jednim imenom “Tunel del mal pas”. Radi se o jednom većem ulazu iz kojeg se onda račvaju dva manja tunela. Ovdje ćete pak naići na zaista velike kavale koje se skrivaju unutar tamnijih dijelova tunela, ali su i dalje razmjerno pitome i dozvoljavaju približavanje.
Dofi sud
Nakon najvećeg Meda Gran otoka polako se pomičemo prema južnom dijelu parka Medes gdje se nalaze otočić Meda Petita (Mali Meda) te još nekoliko hridi južnije od njega.
Na Meda Petitu se nalazi jedna od poznatijih lokacija u Parku isključivo zbog sentimentalnih razloga. Prva turistička ronjenja na Medesima odvijala su se upravo na ovoj lokaciji još davno u dvadesetom stoljeću i organizirao ih je ronilački centar “Dolphin”, a “dofi” je španjolska inačica riječi delfin. Zbog toga je ova lokacija i imenovana upravo ovako, a na ulazu u jednu od špilja na lokaciji postavljena je simpatična statua dupina kao spomen na početke turističkog ronjenja.
“Dofi sud” bi značilo “južni delfin”, a s druge strane Mede Petita postoji i lokacija Dofi nord. No, južni dofi je mnogo atraktivniji, opet radi zanimljivijeg sistema tunela i omanjih pećina sve do dubine od maksimalnih dvadeset i pet metara.
U jednom od tunela živi jedna zaista velika kirnja koja kao da dočekuje ronioce dobrodošlicom i tolerira zaista dugotrajne interakcije s roniocima. Kao da je svjesna svoje veličine i kao da zna da joj ništa ne smijemo. Bez problema će proći pored vas i pritom se očešati o opremu pa se vratiti na isto mjesto ponovno pozirajući za fotografiju.
Les Ferranelles
Na samom rubu Medes otočja nalazi se nekoliko nepravilno razbacanih hridi strmih obronaka pa je sasvim jasno da i ove lokacije u podmorju skrivaju mnoge zanimljive stvari.
Ferranellesi se nalaze na jugozapadnom obodu Medesa i na brifingu ćete saznati da se radi o relativno jednostavnom terenu s velikim platoom na kojem se nalazi nekoliko omanjih zidova visine do pet metara, ali sve dubljih i dubljih, dakle poput divovskih stepenica. Horizontalne plohe su prekrivene zdravom posidonijom, a okomiti zidići imaju sve veću i veću količinu crvenih gorgonija. Na ovakvoj konfiguraciji terena riblji i ostali svijet je zastupljen u cijeloj svojoj gradaciji mediteranske faune. Od malih račića i hobotnica po zidovima (i opet crvenog koralja), do murina i jastoga pa zatim do jata fratara i šaraga, a uokolo opet patroliraju kirnje.
U plavetnilu se svako malo naziru jata sardina te lijene barakude u samo njima znanom kružnom gibanju. Svake minute se događa nešto novo i fascinacije ovdašnjim lokacijama ne prestaju.
Tasco petit
Tasco petit je mala hrid koja je otprilike najjužniji dio Medes parka i nalazi se blizu prije Ferranellesa. Konfiguracija lokacije je u mnogome slična, ali ipak još malo razvedenija.
Svaki pa tako i briefing za ovu lokaciju treba slušati pažljivo jer je to bitan uvjet za kvalitetno ronjenje (napredni ronioci rone bez vođenja). Tako će vam voditelji ronjenja dati do znanja da na ovoj lokaciji možete očekivati i nešto veće primjerke krupnih pučinskih riba. To uvijek treba uzeti s rezervom jer ipak se radi o ronilačkoj “lutriji”, potrebna je i određena doza sreće da vidite nešto nesvakidašnje, čak i za ovdašnje uvjete.
Konkretno, dobit ćete informaciju da možete ugledati i koju tunu u plavetnilu. Samo ronjenje je standardno odlično, a u plavetnilu možete vidjeli i veća jata sardina pa su svakakva iznenađenja moguća.
Dakle, vrlo je izvjesno da ćete vidjeti i tunu, ali znajte da se njima gotovo nemoguće približiti na udaljenosti manje od desetak metara.
Možemo zaključiti da su ronjenja na Medesima naprosto fantastična i teško ih je čak i opisati pa je jedini način da se uvjerite u istinitost ove reportaže da sami odete tamo i doživite to osobno.
Puno više o ronjenju na jednoj od najboljih ronilačkih destinacija u Europi gdje je podmorje rezervirano samo za ronioce možete pročitati u 30. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
