Michael Ozburn je gotovo odmah pri uronu shvatio da ima problema. Nakon zarona imao je previše zraka u svom kompenzatoru plovnosti i nije mogao držati korak s prijateljem.
Cijeli se događaj zbio oko 26 kilometara uz obalu Pensacole na Floridi. U trenutku kad je Ozburn izronio, već se gotovo 140 metara udaljio od neusidrenog broda. Unatoč situaciji, Ozburn je ostao miran i odmah je napumpao svoju signalnu bovu. Počeo je mahati rukama i zviždati zviždaljkom pričvršćenom na kompenzator. Ali u morima s valovima i do metra visine, kapetan broda nije mogao razabrati Ozburnovu kričavo zelenu bovu.
Kasnije je Ozburn otkrio da je njegov prijatelj pretražio mjesto ronjenja i izronio kad ga nije mogao pronaći, ali s obzirom da Ozburn nije bio na brodu, svi su pretpostavili da on mora biti negdje pod vodom. Kapetan je poslao dva ronioca da ga potraže, a nakon što su se pojavili bez Ozburna, posada je nazvala Obalnu stražu i započela obrazac potrage.
Više od sedam sati tog dana krajem lipnja Ozburn je plutao u Meksičkom zaljevu, za što je rekao: “U početku, kad bi čamci prolazili ili je helikopter bio iznad mene i nisu me vidjeli, zaključio sam kako je to u redu i kako ću privući pažnju sljedećem.” Ali nakon što je satima plutao bez ikakve zemlje u okolici, počeo je biti nestrpljiv. U jednom trenutku, kaže Ozburn, dočekale su ga tri ili četiri priljepuše, ali trebalo je neko vrijeme da ih identificira. U početku je mislio da je to skupina morskih pasa. Sjeća se kako je mislio “to će to biti to.”
Ozburn se sjeća kako je gledao na kapetanov GPS o vožnji čamcem i vidio prijeđenih 11 kilometara. Pretpostavio je da planiraju roniti samo na toj udaljenosti, a tek nakon što je spašen saznao je da je zapravo mnogo dalje od obale. Na temelju njegove pretpostavke da je udaljen samo 11 kilometara od obale izračunao je da se, plivajući perajama brzinom 1,6 km/h, može vratiti na obalu prije pada noći. Ali nakon što je perajao sedam sati, bilo je jasno da se on ne nalazi blizu obale, a već je bilo i kasno.
Napokon je Ozburn opazio još jedan čamac u daljini. “To je bilo to, morao sam privući njihovu pažnju”, prisjeća se razmišljajući. Svojom slomljenom zviždaljkom i bovom počeo je mahnito mahati, vrištati i zviždati kako bi privukao pažnju čamca. Mislio je da mu se bliži, ali nastavio je vikati i mahati dok ga nije dospio do njega. Dvojica muškaraca nagnula su se iz čamca i pitala: “Hej, čovječe. Želite li vožnju?” Čamac je bio ronilački čarter iz iste marine iz koje je i on sam izašao ranije tog dana. Posada je preko radija čula za nestalog ronioca, a nakon što je završila dan ronjenja i ostavila svoju grupu u marini, povukla se i vratila se nazad potražiti ga.
Ozburn kaže da su njegovi spasioci išli tamo gdje je ronio, testirali struju u tom području, izveli nešto matematike i tražili ga svega 30-ak minuta dok ga nisu pronašli.
Nakon cijelog događaja Ozburn je svim roniocima dao nekoliko korisnih savjeta:
- Uvijek ispušite kompenzator plovnosti do kraja pri uronu.
- Razmislite o laserskoj operaciji očiju ili masci s dioptrijom ako imate slabiji vid.
- Uvijek imajte u potpunosti funkcionalnu zviždaljku u svom kompenzatoru plovnosti.
- Imajte sa sobom i sigurnosnu bovu, a razmislite i o zračnoj trubi.
- Također razmislite i o boji bove koju imate, ovisno o lokaciji na kojoj ronite jer se zelena lako stopi s površinom mora.
U svakom slučaju, nitko ne misli da će se ovakva nezgoda dogoditi baš njemu dok mu se ne dogodi. Zato uvijek imajte sa sobom punu sigurnosnu i signalnu opremu.
